Hrvatska je u finalu SP nakon odličnog drugog poluvremena i sjajnih produžetaka u kojima smo ogolili Englesku i njihov defanzivni nogomet. Iskreno rečeno, prvo poluvrijeme nije bilo bajno s naše strane, puštali su nam da igru vode Strinić i Vrsaljko i mi se tu nismo baš najbolje snašli. No, ulaskom u drugo poluvrijeme gledali smo jednu potpuno drugu Hrvatsku. Zlatko Dalić odradio je vjerojatno jači motivacijski govor u svlačionici i naši su momci bili kao osice, koje su vrebale prvu šansu da ubodu protivnika. To se na kraju i dogodilo, panika u redovima Engleske najbolje je oslikala igru naše momčadi u drugom poluvremenu, nervoza koju su pokazivali bila je očita, a na kraju utakmice šokirana lica i nevjerica u redovima engleza bila su očita.
I postavit ću jedno pitanje, tko me razumije, shvatit će: Spavaš li mirno Ante Čačiću? Imao si sve ove momke u momčadi, a skoro smo ostali doma.
Pomalo otriježnjen od pobjede i slavlja, pokušat ću analizirati kako smo igrali…
Danijel Subašić– siguran na vratima, bez jedne jedine greške. Kod pogotka nije mogao ništa, Trippier je vrhunski pogodio, to ne bi niti dva golmana obranila. Pokazao je da je u odličnoj formi na ovom prvenstvu.
Šime Vrsaljko– do popodne nitko nije ni znao hoće li uopće igrati, no Šime je još jednom pokazao da za njega nema predaje i kako je i najavljivao u izjavama, “igrao bi i sa jednom nogom”.
Ivan Strinić– Strina je danas bio otprilike kao strina. Opet je u nekoliko situacija nepotrebno komplicirao i doveo nas u opasne situacije, imao je sreće što su Lovren i Vida danas opet bili na visini zadatka pa obrana nije previše ispaštala. No, opet nije izdržao cijelu utakmicu i to je sada već za razmišljanje.
Dejan Lovren– još jedna vrhunska, čvrsta, muška i neprikosnovena partija našeg šefa obrane. Bio je posebno napaljen na “svoje” engleze, čak je u nekoliko navrata bio i previše oštar, no tako se igra u polufinalu.
Domagoj Vida– Vida je nakon svojih video akcija imao i na terenu akcije. I to odlične. Iako je bilo upitno hoće li moći protiv brzog Sterlinga, u svim je situacijama bio pravovremen i kao Lovren, još jednom pokazao da je u odličnoj formi.
Ivan Rakitić– Raketa je odigrao jednu svoju klasičnu utakmicu. Možda ga Drago Ćosić nije puno puta spomenuo, no on je svoj posao odradio vrhunski. Bilo ga je po cijelom terenu, iako prvo poluvrijeme kao i ostatak veznog reda nije baš bio zapažen, ali sve se to u drugom poluvremenu i produžecima okrenulo i na kraju ispalo više nego dobro.
Luka Modrić– kapetan kapetanski. Kao i Raketa, prvo poluvrijeme ne baš bajna predstava, no trka i oduzete lopte, točna dodavanja obilježili su ga u nastavku utakmice. Kako smo se plasirali u finale, realno, očekujem nagradu za najboljeg igrača prvenstva.
Marcelo Brozović– Broz je i kao mnogo puta do sada predvodio ekipu koja je najviše pretrčala na utakmici. Nije bio toliko opasan prema naprijed, ali to i nije njegov forte. U onom obrambenom dijelu odradio je sve po planu.
Ante Rebić– Reba je bio konstantna opasnost po obranu Engleske. Iako se ovog puta nije našao u nekim izglednim prilikama za gol, osim onog odbijanca u produžecima, njegov doprinos igri je bio vrlo dobar. Agresivan, rastrčan i brz, oduzeo je nekoliko lopti njihovim igračima i dao svoj obol vrijednoj pobjedi.
Ivan Perišić– konačno jedna dobra partija Ivana. Iako se njegove mogućnosti jako dobro znaju, ostao je dojam da je do sada bio prilično rezerviran, usprkos velikom htjenju i zalaganju, no s obzirom da smo od njega navikli na velike partije, očekivanja su bila viša. Danas je Ivan probio Englesku za izjednačenje i bio uporan kod odbijanca nakon kojeg je asistirao Mandži za pobjednički gol.
Mario Mandžukić- nema ga, nema ga i onda nas odvede u finale. To je Mandžo! Opet se po tko zna koji puta našao na pravom mjestu u pravo vrijeme, ušuljao se iza obrane i lijepo zabio. Imao je nekoliko odličnih prilika za gol, no Pickford je bio na visini zadatka.
Zamjene:
Josip Pivarić– nije bio u previše situacija, tako da je ono što je odradio bilo konkretno. No, ono što mene osobno smeta, kao i kod Strinića, zašto se ne odlučuju na centaršut u situacijama kada to mogu napraviti, nego se nećkaju, vraćaju loptu u obranu i zaustavljaju napade.
Andrej Kramarić– ušao umjesto Mandže, no nije se našao u previše prilika za gol, ali je svoj posao u tom kratkom periodu odradio sasvim ok.
Vedran Ćorluka- Čarli nije previše igrao, no svojim iskustvom donio mir u zadnjim presudnim minutama u očuvanju rezultata.
Milan Badelj- Miki također kratko u igri, no čestitke i njemu kao i svima
Zlatko Dalić– vidjelo se u prvom poluvremenu da ne igramo kako znamo, da smo dosta rezervirani i da se ne provode njegove zamisli, ali motivirajućim i smirenim govorom u svlačionici podigao je ekipu i po tko zna koji puta izvukao opet iz njih maksimum. Definitivno je da ovi igrači pod njim ovo prvenstvo igraju, kako je i sam rekao nakon utakmice, “nenormalno”. Odnos koji je uspostavio s njima vidi se na svakom koraku, od terena, svlačionice, istupima u medijima i svemu što se veže za reprezentaciju. U takvim uvjetima i atmosferi, ovaj rezultat je samo plod toga svega navedenog. Nisam siguran bi li itko drugi mogao napraviti ovako dobru kemiju osim njega.
