Što jedeš na dan utakmice? Važnost adekvatne prehrane u životu profesionalnog sportaša

Odličan tekst autorice Sare Kostović

Sara Kostović je 19-godišnja velika zaljubljenica u u zdravu i pravilnu prehranu te healthy food blogerica. S obzirom da zna da je naša glavna tematika sport, odnosno košarka, složila je jedan zanimljiv tekst o važnosti prehrane kod profesinalnih sportaša.

SARA KOSTOVIĆ

Gledaš utakmicu. Grčevi. Umor. Iscrpljenost. Vjerujem da si sve to vidio/la u barem jednom trenutku i u barem jednom sportu, a posebno dobro znaš o čemu pričam – ako si i sam sportaš/ica, osoba kojoj su trenažni procesi vrlo poznati. Pravilno punjenje glikogenskih rezervi možda malo manje. Bilo kako bilo, od nutricionizma u praksi nijedna osoba koja teži popločati svoj put sportskim uspjesima ne može pobjeći.


Sad stani. Razmisli malo o svom načinu prehrane bio ˝sportska˝ osoba ili ne. Vjerujem da ćeš se poprilično brzo složiti sa mnom kako prehrana ima itekako veliki utjecaj na kvalitetu života. Poletnost, dobra kvaliteta sna, pravilna funkcija organizma i ispunjeni preduvjeti za život baš onakav kakav svatko zaslužuje živjeti. E sad, zamisli tek kako neadekvatno posložena prehrana može pomrsiti račune i bez velikog problema stati na put dostizanju maksimalnih sportskih ciljeva.


Vratimo se na one grčeve s početka,malo su ostali nedorečeni… U prvi mah bez problema u pitanje će biti dovedeni trenažni proces, volja, zalaganje pa čak i kvaliteta igrača, ako se primijeti previjanje, otežano disanje, bolovi u nogama itd. Pitanje koje se nameće kao jedino logično kad pročitaš ovaj naslov je – a, što ako je do prehrane? Prazne glikogenske rezerve za vrijeme utakmice, disbalans hormona, deficit vitamina, nepravilno izabrana suplementacija, ne daj ti ga Bože junk obrok prije utakmice… kako i u životu bez sporta, tako se i u životu sportaša premalo govori o ulozi prehrane, a ona za to vrijeme nesebično naplaćuje danak ljudske nezainteresiranosti. Za osobne i klupske nutricioniste smo svi (say hello to the nutrition people in the sport ;)) čuli, ali ne možemo zanemariti činjenicu da je osobno zalaganje na kraju točka na onaj plan prehrane izdan za veljaču. Što ti zapravo s tim želim reći? Upravo to da je prehrana individualna stavka. Znanost koja u praksi ne mora i ne bi trebala biti komplicirana i neshvatljiva. Do kad će sama po sebi biti pomalo tabu? Stvarno ne znam, iako bih neopisivo voljela da znam odgovor na to pitanje. Barem kao osoba koja je sportski nutricionizam odabrala kao finalni cilj profesionalnog ostvarivanja.


Puno puta se sa svog stajališta (pogotovo u one svete trenutke gledanja utakmica i gubljenja živaca) pokušam staviti u situaciju osobe kojoj je cilj igra, igra koja za sobom nosi toliki niz odgovornosti i zapitam se – koliko je zapravo teško ˝pohvatati˝ širu sliku cijelog društveno uvjetovanog načina života modernog sportaša individui koja se možda do sada nije susrela s ozljedama, prilagođenom prehranom i ˝odricanjima˝ svakodnevnih gušta u svom privatnom životu? Do trenutka kada profesionalni život nije ušao na velika vrata.


Nutricionisti. Fizioterapeuti. Treneri. Moraš ovo. Nemoj ovo. Od tebe se očekuje. Želiš. Radiš. Trudiš se. Kao što je cijeli ljudski organizam satkan od bezbroj složenih kemijskih reakcija tako je i život sportaša satkan od bezbroj prilagodbi koje kao domino kocke popločaju put do finalne sitiuacije kojoj se teži. Mi ostali samo možemo predviđati u kolikoj količini može biti teško pod određenim okolnostima. Prehrana ne mora biti jedna od tih okolnosti. Istina je da se apsolutno ništa na ovom svijetu neće samo, a kamoli ovakav važan dio života na kojeg čovjek izravno utječe. I stvarno ne smije biti zanemarena.

Svjesni smo da je neophodna, ali koliko se zapravo o prehrani zna? Je li vidite sad kako jedna tema povlači drugu? E, upravo je u tome ta još uvijek do kraja nedokučiva ljepota nutricionizma. Korak po korak. Kako u sportskom razvoju, tako i u prilagodbi i traženju individualne i dugoročno održive prehrane. Možda kada se jednog dana kolektivno shvati moć organizacije, volje i učinka jednostavnosti sa sigurnošću moći ćemo reći koliko sportaša zapravo poznaje uzročno-posljedične veze u svojoj karijeri. Treninga i prehrane. Ozljede i oporavka. Napretka i stagnacije. Bilo kako bilo, individualno je. Uočavate kako se vraćamo na isto. Ne postoje dvije osobe koje dijele identične životne okolnosti, ne postoje dva sportaša koja dijele identičan plan prehrane. Barem ne bi trebali. Utjecaj banalnih čimbenika poput visine i težine pa sve do kompleksnih čimbenika kao što su boddy fat i razina utreniranosti koja je isprepletena s razinom fizičke spremnosti kao odgovorom na sve situacije s kojima se sportaš susreće svaki dan čine razliku. Od kad pojedinac ustane dok ne ide spavati. Od kad doručkuje dok ne večera.


Moguće da će se netko zapitati dalje – pa dobro, ali treniraju u istom klubu! Zar ne bi isti sistem treninga trebao proizvesti isti sportski performans i samim time zahtijevati isti plan prehrane? Ne. Zašto ne? Zato što nije trening jedino što utječe na sportsku izvedbu. Možda je najzastupljeniji, ali ne i jedini. Puno,puno faktora utječe o krajnjoj izvedbi pred publikom, ali tek kada se svi oni poslože onako kako bi u savršenoj teoriji trebali mi nećemo gubiti živce na svaki potencijalni debakl. Nastavljamo – bi li i dalje sport bio jednako zanimljiv ili predstavljao jednaku količinu razonode za navijača, ako bi sve bilo savršeno od početka do kraja? Složit ćete se da bi se onda i sami smisao sporta izgubio. Bi li znanost o prehrani ikad bila priznata kao takva da postoji samo jedan obrazac koji je pravilan za svih? Teško. Individualni afiniteti su različiti, alergije i intolerancije su sastavni dio modernog ljudskog života, u timskim sportovima postoje različite pozicije ,a zahtjevi organizma svih ne smiju biti svrstani u isti koš.
Da bi sportaš mogao biti ravnopravan dio kolektiva na terenu (dio koji će u svakom trenutku biti u sposobnosti pružiti maksimalni osobni učinak), na nutricionističkom pregledu mora biti individua. Dakako, koliko god individualni pristup bio osiguran – dok pojedinac ne nauči osluškivati vlastite potrebe i reagirati na ono što mu vlastito tijelo poručuje (u sportu konkretno razina energije, snage i jako psihološko stajalište) prehrana će ostati stavka koja s papira mora biti preslikana u praksu. Nije ni nutricionistima u cilju komplicirati.

Upravo to suhoparno doživljavanje plana prehrane kao zapisanog u kamenu potiče odbojnost za prilagodbom i lakšim kombiniranjem svih dijelova kompletnog sportskog načina života.


Ne mora biti tako! Prilagodba obje strane je temelj. Razgovor. Izvlačenje maksimuma. Zajednički rad. Razumijevanje. Uvažavanje individualnih želja. Uvažavanje mogućnosti. Alternative. I za kraj – za svaku situaciju postoji rješenje!


Ništa nije slučajno (pa čak ni u sportu)!

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype