U gostima nam je bio stasiti centar Bayern Munchena i bivši igrač Cibone.
Ravno iz Eurolige, na sugovornički stolac, sjest će mladi 23-godišnji hrvatski reprezentativac koji se i ovoga puta našao na širem popisu izbornika Sesara za predstojeće kvalifikacijske utakmice. Danko Branković, Cibonin talent koji je proteklu sezonu „zanat“ brusio u beogradskoj Megi, vratio se u matični Bayern gdje je uspješno nastavio graditi svoju karijeru. O počecima igranja košarke, reprezentativnom dijelu, o Ciboni i Premijer ligi te pričama o NBA draftu, osvrnuo se u ovotjednom razgovoru.
Veliki pozdrav, Danko! Ti si jedan od onih, uvijek meni rado viđenih pojedinaca u rubrici, domaći dečko s inozemnom adresom. Dobro mi došao! Dok sam pripremala nekakav slijed pitanja i koncept cijelog razgovora, ne mogu se oteti dojmu kako si jako mlad postigao nivo o kojem neki tvoji vršnjaci pa i oni nekoliko godina stariji – još uvijek sanjaju. Kako i kada si počeo igrati košarku? Je li to bila „ljubav na prvi pogled“ ili je rezultat pokušaja-pogreške izvanškolskih aktivnosti za vrijeme osnovnoškolskog obrazovanja? Ispričaj nam malo o svojim počecima.
„Pozdrav i puno ti hvala na lijepom uvodu! Šansa da ipak napravim nešto od svoje karijere, nešto veće i primjetnije, startnu poziciju vuče iz beogradske Mege. Tamo sam počeo igrati košarku kakvu sam htio igrati i smatram da bez te sezone ne bih bio ni približno u ovom stanju u kojem sam trenutno, a to je u mogućnosti neprestanog rasta i razvijanja sebe kao individue iz utakmice u utakmicu. Košarku sam počeo igrati u drugom razredu osnovne škole. Upisao sam se s prijateljem u KK Maksimir na liječničku inicijativu. Po njihovim prognozama čak i obična šetnja mogla bi mi predstavljati problem tako da je za razvoj, motorička dostignuća i prije svega prevenciju bilo nužno bavljenje sportom. Recimo da nisam samostalno izabrao košarku, već me život sam usmjerio prema njoj. Ne mogu točno opisati kako se rodila ta želja za radom i napretkom, jednostavno me veselilo doći na svaki trening, a nadmetanje sa starijima od sebe uvijek je bio poseban izazov koji sam vrlo rado prihvaćao.“
Od zagrebačke Cibone do minhenskog Bayerna, složit ćemo se, nije lak put. Ti se sada, s 23 godine, možeš pohvaliti dugogodišnjim ugovorom s jednim euroligašem koji te poslao na posudbu u, nama svima dobro znanu, ABA ligu gdje si prošle sezone branio boje Mege i tako skupljao novo iskustvo prije samog povratka u matični klub. Što ćeš najviše pamtiti iz razdoblja provedenog na posudbi? Koje je tvoje viđenje promjene sredine kao alata za dodatno razigravanje i izvlačenja maksimuma iz određenog igrača te pripremu na neke izazovnije korake koji ga čekaju u budućnosti?
„Definitivno je veliki iskorak iz domaćeg prvenstva doći u Euroligu, ali tome prije svega mogu zahvaliti Megi. Tamo sam dobio priliku razviti samopouzdanje, a onda i fizičko-psihičku komponentu. Najviše ću pamtiti sve te ljude koji su me dočekali sa raširenim rukama i prihvatili me od samog starta. Na tome ću Bogu uvijek biti zahvalan. Što se posudbi tiče, s tim ću povući okosnicu temeljenu na vlastitom iskustvu. Mega je klub koji se svake godine fokusira na nekoliko igrača koje zatim šalje na dokazivanje i prezentaciju naučenog, a njih zamjenjuju neki novi i tako u krug. Nažalost, u Hrvatskoj nema kluba koji je spreman riskirati rezultat u korist razvoja mladih igrača.“
Sloviš kao jedan od većih domaćih talenata što potvrđuju svi tvoji dosadašnji pothvati. Smatraš li i dalje dobrom odlukom što si europskoj košarci odlučio dati priliku koja se rezultirala time gdje si sada ili ipak postoji žalac onoga „što bi bilo, kad bi bilo“ s obzirom da se svojevremeno spominjao i NBA draft? Što je želja za budućnost?
„Talent sam po sebi ne znači ništa, ako u njega nije uloženo jako puno vremena, truda i rada. Za sada se to jako puno puta potvrdilo. Bio sam na kampovima u SAD-u i odradio neke treninge prije tri godine. Od tada, sa sigurnošću mogu reći kako nisam još spreman za taj nivo košarke koja se znatno razlikuje od naše. Vrlo sam sretan u Europi, a ako se kasnije stvori želja i otvori prilika za NBA, ja ću mirne glave pokušati.“
S Cibonom si, u vrijeme svoje dominacije njihovim terenom, osvojio dvostruku krunu – domaće prvenstvo i Kup Krešimira Ćosića. Kako generalno gledaš na najveći rang domaćeg natjecanja? Ima li naša liga, po tebi, dovoljno kvalitetne igrače da bi iz sezone u sezonu pružala dobru košarku i sve veću neizvjesnost? Vidiš li se potencijalno ponovno u nekom našem dresu?
„Domaće prvenstvo ima podosta igrača koji mogu pružiti odličnu košarku, no nakon jedne do dvije dobro odigrane sezone odlaze iz Hrvatske u potrazi za boljim i težim ugovorima, uključujući i mene. Nažalost je tako. Ako me put ne nanese prije nego što sam planirao, volio bih ponovno na kraju karijere zaigrati u Ciboninom dresu koji mi znači najviše u cijelom svijetu košarke.“
Prijeđimo na reprezentaciju. S kim si i van terena najviše u kontaktu te koje su tvoje prognoze za izazove koje slijede reprezentativnoj košarci, konkretno kvalifikacije za OI i EuroBasket? Tvoje ime se nije moglo pronaći na zadnjem popisu rostera reprezentacije za OI pretkvalifikacijski turnir. Je li u pitanju bila ozljeda ili neki drugi razlog koji je uvjetovao tvoj tadašnji izostanak?
„Ovo je bila i prva godina u kojoj sam zapravo značajno igrao u reprezentaciji i uvijek ću je pamtiti. Najviše sam u kontaktu sa svojim vršnjacima i stvarno smo dobar posao odradili to ljeto. Za OI turnir tražio sam izbornika Sesara poštedu kako bih si priuštio adekvatan odmor, s obzirom da sam imao nekoliko lakših ozljeda koje sam morao sanirati do početka sezone u Bayernu, pogotovo ako sam se želio nametnuti i osigurati prvih dvanaest. Presretan sam što su uspjeli i ostvarili nam priliku da se i dalje borimo za plasman na Olimpijadu. To će biti teško, naravno, jer moramo pobijediti i Sloveniju, i Grčku u Grčkoj, no spremit ćemo se i dati sve od sebe kako bismo ostvarili najbolji mogući rezultat.“
Možeš li se osvrnuti na trenutne izvedbe koje imamo priliku gledati u domaćoj ligi? Imaš li svog favorita za osvajanje naslova te pratiš li i dalje Cibonine izvedbe na terenu? Kako komentiraš ovosezonsko, nimalo zavidno stanje, u kojem se klub našao?
„Naravno, pratim događanja u Premijer ligi i moj će favorit uvijek biti Cibona. Pokazali su i ove sezone da mogu parirati i pobijediti svakoga. Nažalost, njihovo stanje se iz godine u godinu ne mijenja, ali pokušavam ne razmišljati o tome jer nije nešto na što mogu utjecati. Ono što mogu i uvijek rado činim je davanje podrške igračima i ohrabrenje za daljnje pobjede. Vrlo dobro znam kako je to igrati, a ne primati plaću jer u istoj situaciji smo i mi bili prije tri godine, ali i u takvim okolnostima igraš za sebe, a ne za novce. Nadam se da će se nekako izvući i da svih čeka ljepša i sigurnija budućnost.“
Koja je tajna tvog uspjeha? Jesi li jedan od onih koji vole svoje životne stavke imati pod kontrolom ili se više voliš „snaći u situaciji“, a pod tim mislim na sve one navike koje odlikuju sportaša u istinski sportski karakter? Kako se hraniš, znaš li kuhati te kako provodiš „off-season“?
„Ne bih ovo još nazvao uspjehom pa ja sam tek na početku karijere hahah. Jedan sam od onih koji pokušava imati kontrolu nad svojim danom i svim svojim rutinama za koje držim da su izuzetno važne. Tu imperativ stavljam na hranu, san, higijenu i rad. Ako se želiš riješiti stresa i živjeti zdravije, to je nužna podloga. Ne znam kuhati puno jela, uglavnom kada smo kod kuće, a što je opet iznimno rijetko, naručujem ručak i večeru. Pokušavam održavati što raznolikiju prehranu tijekom tjedna, dok doručak pripremam sam jer mi je jako bitna komponenta, uzimajući u obzir kako je to obrok prije jedinog treninga u danu. Želim biti siguran kako sam unio sve što mom tijelu treba kako bi bilo u mogućnosti pravilno reagirati na sve sportske izazove. Moj ‘off-season’, ako ne uključuje reprezentativne obaveze, sastoji se od obavezne izolacije na Pašmanu s prijateljima i obitelji koja traje otprilike dva do tri tjedna prije povratka na teren te vraćanja kondicije i mobilnosti.“
Nedostaje li ti Zagreb, obitelj i prijatelji? Koliko je bilo zahtjevno po prvi put otići od kuće? Podijeli s nama svoje iskustvo.
„Naravno, jako mi nedostaje sve vezano uz Zagreb i pokušavam što manje razmišljati o tome kako bih izbjegao potencijalnu anksioznost hahah. Kada sam bio u Beogradu, sve slobodne dane iskoristio bih za posjet Zagrebu, no s tim bih samo prouzročio kontraefekt. Savladali bi me osjećaji i bio bih usporen sljedećih tjedan dana, tako da sada u Zagreb dolazim samo za potrebe reprezentacije. Prvi put kada sam otišao nije bilo teško jer vodi te uzbuđenje koje je u tom trenutku jače od bilo kakvog razmišljanja ili nesigurnosti. Tokom sezone prolaziš proces prilagodbe i shvatiš da, ako se stvarno želiš bavit ovim poslom, takav je način života neizbježan. Uz to, rad i sam sistem funkcioniranja koji zahtjeva veliki fokus, odvraćaju pažnju i stopiraju sve nepoželjne misli.“
Kada sam te pozvala da mi budeš ovotjedni gost, rekao si kako si veliki fan „Kod Sare vikendom“. Mene to uvijek jako razveseli i moram te pitati, iz igračkog aspekta, koliko znači ili odmaže kada publika i mediji stanu ‘na stranu’ pojedinca ili s druge strane – kada naglašavaju one negativne stavke određene situacije?
„Pa iskreno, ovu lijepu stranu je uvijek motivirajuće čuti, a ova druga me ‘dirala’ dok sam bio mlađi. Pratio sam sve osvrte i čitao komentare, no unazad dvije godine uopće ne pratim medije, već samo rezultate, pogotovo kada je hrvatska košarka u pitanju. Najvažnije mišljenje o mojoj igri i napretku imaju moji treneri, a sve ostalo pokušavam filtrirati i ograničiti.“
Puno sreće ti želim u nastavku sezone, kako u individualnom, tako i u klupskom smislu. Neka se svi zacrtani ciljevi što brže ostvare, ali tek nakon što nam daš odgovore na kratku ili-ili pitalicu koju sam ti pripremila za sami kraj. Budi brz i iskren na tri, četiri…
- Rađe se opuštaš uz – filmove ili videoigre? „Filmove.“
- Za odmor biraš – more ili planine? „More.“
- Obrok za dušu koji više voliš je/su – burek ili krafne? „Burek.“
- Tvoj ukus kaže – brinete ili plavuše? „Brinete.“
- Da sada moraš odabrati gdje bi igrao do kraja karijere, to bi bila/bio – Euroliga ili NBA? „Euroliga.“
- Na terenu se više voliš pohvaliti s – dobrom tehnikom ili dobrom realizacijom? „Dobrom realizacijom.“
- U košarci preferiraš – biti lider ili biti vođen? „Biti lider.“
