Glavni urednik pozabavio se našom reprezentacijom i dojmom koji su Dalićevi momci ostavili u ove dvije prijateljske utakmice i što realno možemo očekivati od naše reprezentacije.
Što možemo očekivati od Hrvatske na SP?
Naši su nogometaši otputovali u Rusiju nakon dvije odigrane prijateljske utakmice, gdje se realno nisu proslavili. Poraz od Brazila i pobjeda protiv Senegala, nisu baš najbolje sjeli u javnosti. Iako, sada su svi puni pameti i savjeta, kako to obično i biva kada se bliži neko veliko natjecanje i odjednom imamo 4 milijuna izbornika, no neke stvari je jednostavno teško ne primijetiti. Očigledno je da nam forma nije blistava i da su nam izbornik Zlatko Dalić i njegovi igrači ostavili nekoliko upitnika pred početak prvenstva.
Utakmica protiv Brazila ponudila je dva lica momčadi. Prvo poluvrijeme u nekoliko smo situacija izvršili pritisak na loptu i bilo je vidljivo da su se i tehnički superiorni Brazilci našli u mat poziciji i da su teško iznosili loptu. U prvom smo poluvremenu čak i imali neke opasne situacije, no nismo ih uspjeli materijalizirati. Bilo je jasno da će Dalić mijenjati većinu igrača i dozirati im minutažu i da se mora uvjeriti u mogućnosti ostatka ekipe koju vodi u Rusiju. Izlaskom Luke Modrića naša se igra potpuno raspala i tu smo pokazali ono lošije drugo lice, što je na neki način normalno, no s druge strane, ukoliko želimo, a želimo, dobar rezultat u Rusiji, ne možemo si dozvoliti raspad sistema izlaskom iz igre jednog igrača. Ok, Luka Modrić nije „jedan igrač“, to je jasno, no u nogometu je sve moguće, od ozljeda, do jednog dobrog flastera na Luki i tu već imamo problem. No, da ne gledamo tako crno na sve, očekujemo od Luke jedan odličan turnir i da samo potvrdi odličnu sezonu u Realu. Luka, povedi nas. Evidentne su greške naše obrane kod oba gola Brazila, a upravo takve greške neće nam nitko oprostiti, pogotovo Messi i ekipa. Neki će sada odmah reći kako mi u utakmici s Argentinom nemam što tražiti i da se mi moramo skoncentrirati na Nigeriju i Island. Ok, slažem se djelomično. Zašto mi s ovim igračima koje imamo, pogotovo u veznom redu, ne bi pomrsili račune i toj Argentini? Ok, da je Leo Messi vanzemaljac svi znaju, no Messi ne igra desnog bočnog, Messi ne igra stopera, Messi nije golman. Ima ga po cijelom terenu, više naprijed nego nazad, no ne može sve pokriti. Ukoliko budemo pravi, a pravi smo i bili prije dvije godine protiv Španjolske na Euru i to s bitno izmijenjenim sastavom pa smo ih slomili. Treba ići sto posto pa što bude, kad god smo kalkulirali, nije dobro završilo. Budite i uvjereni da će nas i drugi na neki način puno više respektirati ukoliko odemo u osminu finala s eventualne tri pobjede, a ne da se čupamo protiv Islanda i Nigerije i nekako se dočepamo drugog kruga.
U Osijeku smo svjedočili jednom priličnom mučenju protiv Senegala, na kraju smo izvukli pobjedu, više sretno nego spretno. Vidjelo se da igrači ne idu sto posto, što je sasvim jasno s obzirom da je prva utakmica tada bila na tjedan dana razmaka, vidjelo se također i da je enormno teško bilo za igrati po onakvoj sparini i vrućini, bilo je nama teško gledati, a kamoli igrati. No, opet, ako uzmemo sve te parametre u obzir, plus putovanje iz Liverpoola, opet je ostao taj neki gorak okus kod gledatelja. Kako se protiv Brazila vidjelo da smo bez Luke jako loši, tako se u Osijeku vidjelo da smo puno bolji kada je u igri bio Andrej Kramarić. Definitivno je da igramo totalno drugu igru kada je u špici Mario Mandžukić i kada to isto mjesto igra Kramarić. Mario se mučio i u Juventusu zadnjih mjeseci, dok je Krama gotovo sam uveo Hoffenheim u Ligu prvaka. Izbornikova je zadnja, no svi su već ovdje složni da Mandžo u zadnje vrijeme ne daje ono što se od njega očekuje, dok s druge strane Kramarić igra u životnoj formi, tako da je do prve utakmice s Nigerijom još sve moguće, ali poznavajući Dalića, teško će Mandžo na klupu, no pustimo to njemu na odluku. Još jedna od briga je obrana. Dejan Lovren je siguran, potvrdio se kroz drugi dio sezone u Liverpoolu, Šime Vrsaljko također na desnom beku sigurno najbolja opcija, praktički je i Vedran Ćorluka siguran, no duga stanka ostavila je traga i to je problem. Vidjeli su svi kako ga je Sadio Mane u jednom duelu pretrčao, ostao je dojam da ga Čarli ni motorom ne bi stigao. Lijevi bek, iliti tumor naše reprezentacije, ovoga puta je opet problem. Ivan Strinić nije pokazao gotovo ništa u ove dvije utakmice i ostaje pitanje što će izbornik odlučiti do subote. Možda varijanta s Vrsaljkom na lijevoj strani ne bi bila loša…
S druge strane, ove dvije prijateljske utakmice možda su puno toga rekle, a možda su puno toga i sakrile. Sigurno je da igrači nisu išli punim gasom u obje utakmice, rizik od ozljede uvijek postoji, Nigerija je pred vratima, sigurno je i da izbornik nije još ni sam siguran kojih jedanaest će poslati na teren u prvoj utakmici pa je shodno tome isprobavao taktičke varijante, sigurno je da je možda nešto i skrivao i javnost prije svega treba biti realna u pogledu na sve oko momčadi. Kada dođe Nigerija, sigurni smo da će onih jedanaest koji istrče od prve minute dati sve od sebe, da će ići punim gasom, da štednje neće biti i da će to sve na kraju ipak izgledati puno bolje.
Da ne gunđamo samo o problemima, spomenut ćemo i ono najbitnije da će reprezentacija, unatoč nekim negativnim vibracijama koje su se stvorile oko nje, ovoga puta opet imati veliku podršku. Navijačka mašinerija krenula je već na put u Rusiju na rashlađivanje i kockasti će sigurno imati svesrdnu podršku, samo da ne bude incidenata kao na prošlom Euru…
Sretno Hrvatska!
