Ove subote Sara je ugostila Roberta Kujundžića iz Vrijednosnica.
Povratnik u svoj rodni grad na Dravi jedan je od onih koji kontinuirano i s velikom vještinom određuju rezultatski smjer utakmica osječkih Vrijednosnica. Robert Kujundžić, na poziv trenera, Splićanina Domagoja s kojim, osim košarkaške strasti, dijeli i prezime – vratio se u redove Osijeka nakon nekoliko sezona provedenih kako u inozemstvu, tako i u Premijer ligi. Robert je, uz Amerikanca Ashtona, glavni „as iz rukava“ koji će povesti novo složenu ekipu u nastavku borbe za osvajanje Prve lige. Na sve navedene teme Robert nam je dao svoje viđenje, ali i otkrio što od njega i njegovog tima možemo očekivati u daljnjem tijeku kao i u samoj završnici aktivne sezone.
Veliki pozdrav, Robert! Jako mi je drago što ćemo baš u ovo vrijeme kada je neizvjesnost što se tiče poretka na ljestvici neizbježna, popričati o nekim vrlo bitnim stavkama koje su upravo do nje i dovele. Trenutno ste prvi s jednakim omjerom pobjeda i poraza kao i Kvarner s naglaskom kako ste u oba slučaja bili bolji u međusobnom srazu. Nekoliko ste puta tijekom sezone izmjenjivali vodstvo, a uzmemo li u obzir kako Osijek na papiru početkom sezone i nije bio glavni favorit za osvajanje lige, s trenutnog stajališta i nakon podosta odigranih kola, što misliš da je presudilo trenutnom vodstvu tvog kluba? Smatraš li da se prvo mjesto može zadržati do samog kraja i samim time, izboriti direktan plasman u Premijerku?
„Pozdrav Sara, hvala ti na pozivu. Mislim kako je sasvim realno da je od samog početka Kvarner u ulozi glavnog favorita za osvajanje lige, uzmemo li u obzir roster s kojim raspolažu. Isto tako smo se i mi od prvih minuta postavili, tako da će se ipak i nas ove sezone nešto pitati. Uz dobre ljetne pripreme za vrijeme kojih smo nanizali desetak pobjeda u izvansezonskim utakmicama, nastavili smo raditi i truditi se te tu sliku prenijeti i u ostatku izazova. Vjerujem da je upravo to razlog naših dobrih rezultata. Fizički smo u odličnoj spremi i po meni, osim toga, jako je bitna stavka i kemija, ne samo u svlačionici, već u cijelom klubu koja je kod nas, rekao bih, na zavidnom nivou. Mislim da nas do kraja čeka još jako puno testova na terenu, ali ako ostanemo koncentrirani i nastavimo dobro raditi, vjerujem da možemo zadržati trenutnu poziciju koja donosi prednost domaćeg terena u finalu, a nakon toga je sve moguće pa tako i direktan plasman u Premijer ligu.”
Koja si očekivanja imao kada si pristao vratiti se u Vrijednosnice? Je li želja o dolasku tinjala još od prije ili se poziv jednostavno dogodio u „pravom trenutku“? Kakvo si stanje zatekao u svlačionici i smatraš li da je klub na koncu uspio oformiti ekipu koja može vratiti elitni rang košarke u Osijek?
„Vrijednosnice su klub u kojem sam odrastao i upisao svoje prve prvoligaške minute. To je klub koji je godinama član prve lige i koji je i više nego korektan na svim poljima, tako da sam znao što me čeka. Cilj s VROS-om je jasan, a to je povratak u najviši rang hrvatske košarke. Mislim da se poziv dogodio u pravom trenutku. Klupu je preuzeo trener Kujundžić s kojim sam imao odličnu suradnju nekoliko sezona ranije u Osijeku, a uz to sam se kompletno vratio u formu nakon ozljede. Na kraju se oformila dobra ekipa i bacili smo se na posao. Nezanemariv broj suigrača iz svlačionice poznajem od ranije, što s ligaške, što s klupske razine. Zaista mislim da kada smo svi zdravi ne bismo ni sada zaostajali u premijerligaškom natjecanju.”
Retrospektivno se vratimo na sve odigrane utakmice do ovog dijela sezone. Koja je po tebi bila potencijalno najteža i ona u kojoj rezultat nije bio onakav kakvog ste priželjkivali, a koja će ti iz određenog razloga ostati najviše u pamćenju? Kako komentiraš dvije pobjede protiv izravnog konkurenta za direktan plasman, Kvarnera? Što je u tim utakmicama bilo ključno?
„Definitivno ona koja je bila najteža i za nas kobna je poraz u gostima od Omiša. Tu utakmicu smo bili nadigrani svih 40 minuta. Jednostavno se dogodilo to da nikome nije bio dan, što je iskusna ekipa Omiša iskoristila i na kraju kaznila. Najviše će mi u pamćenju ostati derbi u Rijeci. Utakmica koju Kvarner uz odličnu atmosferu na tribinama otvara sa nestvarnih 17:0. Vjerojatno su svi pomislili već u prvoj četvrtini kako je priči kraj i da će biti laganih 25 poena razlike za protivnika, ali kao što sam rekao – ova ekipa ima strašan karakter. Nismo odustajali, borili smo se, na kraju smo okrenuli rezultat i slavili u utakmici koja nam je donijela prvo mjesto na tablici. Obje su utakmice sa Kvarnerom bile uzbudljive i zanimljive. Već u nekoliko utakmica nas fizička sprema ‘vadi’ iz problema jer kada druge ekipe lagano posustaju, mi dodajemo gas.”
Koliko se trenutni roster razlikuje od onog s kojim si igrao u sezonama 2019.-2021.? Koga bi izdvojio kao one suigrače na koje uvijek za vrijeme igre možeš računati? Koliko ima mladih igrača koji će moći preuzeti odgovornost i kroz nekoliko godina potencijalno postati ekipni lideri?
„Pa možda se najviše razlikuje po iskustvu. Tada smo u ekipi imali igrače koji su imali nastupe za Zadar, Cibonu, Cedevitu i samim time, prošli su neke jače protivnike. Ne bih sada izdvajao nikoga jer ću sigurno nekoga zaboraviti hahah, ali znam da će svatko obaviti svoj dio zadatka na maksimumu. Trenutno u svlačionici imamo 3-4 mlada igrača koji su prisutni na svakom treningu i kroz takve situacije rastu i bore se za minute na utakmicama, što po meni sasvim solidno koriste. Vjerujem da, ako nastave marljivo i predano raditi, jednoga dana oni će biti ti koji će postati kostur ekipe.”
Kako bi okarakterizirao kvalitetu Prve muške lige? Koliko se, po tebi, razlikuje od Premijer lige te smatraš li da trenutno cijeli roster može igrati premijerligaški nivo? Kolika bi eventualno timska adaptacija, u slučaju ulaska u viši rang, bila potrebna?
„Kvaliteta Prve lige je na visokom nivou. Dosta je tu igrača koji su imali zapažene uloge u Premijer ligi, a i u prvim ligama u inozemstvu. Možda se neke ekipe malo razlikuju u kvaliteti i broju treninga, ali prvih 4-5 ekipa je definitivno tu negdje sa premijerligašima. Ja osobno svoju ekipu ne bih mijenjao, eventualno bih dodao još jedno inozemno pojačanje da iskoristimo mogućnost koja dopušta registraciju dva strana igrača. Međutim, to je samo moje mišljenje. Ljudi u klubu kojima je to posao rade jako dobro, tako da vjerujem da u slučaju ulaska u Premijer ligu znaju što i kako dalje.”
Prijeđimo na tvoju karijeru. Igrao si u Njemačkoj i Rumunjskoj, a što se domaćih klubova tiče, izuzev Osijeka, nastupao si za Šibenku i Škrljevo. Koju ćeš sredinu najviše pamtiti i koji te igrački period najviše toga „naučio“? Koje si košarkaške lekcije ponio iz prijašnjeg angažmana u Osijeku?
„Bile su to tri sezone u Njemačkoj gdje sam nekako stekao novo samopouzdanje, vratio se u Osijek i pokazao da mogu igrati protiv naših najboljih klubova. Nakon toga, dogodila se jedna kraća epizoda u Rumunjskoj za koju mi je žao da nije potrajalo duže, ali što je – tu je. Nakon Rumunjske odlazim u Šibenku gdje se priključujem ekipi koja je već krenula u sezonu i oni me odlično prihvaćaju. Mislim da sam se brzo uklopio u ekipu i rad s trenerom Milačićem s kojim je stvarno bio gušt surađivati. Tada se dogodio taj nesretan trenutak i mislim da me taj period zapravo najviše naučio – ako si dopustiš nespremnost, itekako će to u obliku ozljede doći na naplatu.”
Koliko pažnje pridaješ sportskim navikama? Kako se pripremaš za utakmice, kako se hraniš i kako treniraš za vrijeme „off-seasona“? Samim time što ti je obitelj u Osijeku, pretpostavljam da je lakše ostati posvećen i nekako imati strukturirani obrazac ponašanja koji te individualno vodi do rezultata, ali kako je „strancima“ u drugom gradu? To možemo usporediti i s tvojim angažmanima van Osijeka. Koliko je teže ostati ustrajan kad ne biraš sam sve uvjete kojima raspolažeš, posebice kada pričamo o prehrani i samom načinu života?
„Trudim se hraniti onako kako sportašu i priliči te mislim da mi dobro ide. Da budem iskren, naravno da nekada malo zabrljam s nekom brzom hranom, ali kada je u pitanju dan utakmice, tada obavezno pazim da unesem što više primarnih izvora energije. Za vrijeme ‘off-seasona’ zapravo jako malo odmaram – tjedan, dva i odmah se kreće u pripreme za sljedeću sezonu. Trener Goran Gunjević uvijek je spreman i aktivno radimo cijelo ljeto, a pred same pripreme čak i dva puta dnevno. Što se fizičke pripreme tiče, kondicijske treninge odrađujem s dugogodišnjim trenerom Mirkom Krolom. Naravno, sve je puno lakše uz obitelj i prijatelje. U inozemstvu stranac je uvijek stranac. Svaka čast onima koju su došli do pozicije u kojoj su cijenjeni i samim time da ih se gleda kao da su domaći igrači. Generalno mislim da, iako si negdje stranac i možda nemaš uvjete kao doma, pogotovo što se obroka tiče, uz malo volje i truda, sve se to može nadoknaditi.”
Što bi poručio navijačima Osijeka? Što možemo očekivati od kluba do kraja sezone i koje su ambicije prisutne, kako tvoje osobno, tako i klupske?
„Pozvao bi navijače Osijeka da dođu u dvoranu u što većem broju i podrže ekipu koja je to svojim radom i igrama ove sezone definitivno zaslužila. Možete očekivati brzu, zanimljivu košarku i borbu do zadnje sekunde. Ambicije su doći do finala, a tada je sve moguće.”
Mi se pridružujemo željama i nadamo se kako ćete ostvariti sve ono što si kao kolektiv i priželjkujete, a za sami kraj pripremila sam ti malu pitalicu na koju odgovaraš što je kraće moguće. Sretno!
- Vidiš li se i sljedeće sezone u prvoj petorci Osijeka? „Naravno.“
- Koja bi bila najbolja petorka od svih igrača s kojima si igrao? „Lovre Bašić, Antonio Jordano, Andrija Ćorić, Max Darling, Lovro Buljević.”
- Sastavi nam onda i po tebi, najbolju ovosezonsku petorku cijele Prve lige. „Bila bi to Osijekova petorka u sastavu od prve do pete pozicije – Kristijan Vladović, Makai Ashton, Veljko Budimir, Robert Kujundžić i Mladen Primorac.”
- Kako provodiš slobodno vrijeme? „Slobodno vrijeme provodim s obitelji, u druženju s prijateljima i uz playstation.“
- Koje sportove, osim košarke aktivno pratiš? „Nogomet.“
