Na današnji dan prije 24 godine napustio nas je velikan hrvatske i svjetske košarke, legendarni Krešimir Ćosić. Prerano, u svojoj 47. godini života.
Krešo je bio hrvatski košarkaš i trener, koji se rodio u Zagrebu, no svoj je košarkaški put gradio u Zadru, u kojem je debitirao sa svega 16 godina, da bi već slijedeće godine osvojio naslov prvaka Jugoslavije sa Zadrom. Bila je to sjajna generacija, predvođena upravo mladim Krešom, kojem su se odlično pridodali Komazec, Ostarčević, Gjergja i Marcelić. Bile su to godine kada je Zadar harao, a potvrdu odlične forme Zadar je dobio u razmaku od pet godina. Drugi naslov stigao je 1967., a za tri godine, 1970. i onaj treći.
Ćosić je svoj košarkaški put nakon toga odlučio graditi u SAD-u, točnije na Sveučilištu Brigham Young. Tamo je ostavio dubok trag, a postao je prvi igrač izvan SAD-a koji je izabran na Draftu. Ćosića su htio prvo Portland, a nakon toga i Lakersi, no Krešo je sve te ponude na sveopće iznenađenje odbio i 1973. se odlučio vratiti u Eruopu. Njegov dres je umirovljen u dvorani sveučilišta Brigham, što svjedoči kakav je igrač bio i koji je trag tamo ostavio. Bio je prvi europski igrač u sastavu najboljih sveučilišnih igrača nakon jedne sezone.
Krešu je pratio glas da gdje god je igrao, osvajao je i trofeje. Svome Zadru kasnije je donio naslove 1974. i 1975. godine, što se kasnije kroz vrijeme pokazalo kao zlatno razdoblje zadarske košarke. O kojem Zadrani sada mogu samo sanjati. Nakon Zadra, Ćosić se preselio u ljubljansku Olimpiju, a kasnije i u Italiju u bolonjski Virtus, kojem je donio dva naslova prvaka Italije.
Nakon naslova prvaka u Italiji, Krešo se odlučio za Cibonu, točnije bivšu Lokomotivu, koja do tada i nije imala previše uspjeha, no Krešinim dolaskom stvari su se polako počele mijejati te je Cibona 1982. godine osvojila trostruku krunu. Uzeli su domaće prvenstvo, Kup i europski Kup kupova u sjajnoj finalnoj pobjedi protiv madridskog Reala.
Kada je riječ o njegovim nastupima za reprezentaciju, kojih je skupio čak 303, medalje su se samo redale. Zlato je osvajao na europskim prvenstvima (1973., 1975., 1977.), na Svjetskim prvenstvima (1970., 1978.). Srebro je nosio sa europskih prvenstava (1969., 1971., 1981.) te Svjetskih (1967., 1974.), dok se bronca piše sa europskog (1979.). Što se tiče Olimpijskih igara, 1980. zlato iz Moskve i srebro iz Mexica 1968. i Montreala 1976. Sedam godina zaredom je biran u prvu petorku Europe, dugo godina sloveći kao najbolji europski igrač na poziciji centra.
Godine 1983. prestao je sa igračkom karijerom i posvetio se trenerskom poslu. Vodio je Split, Virtus, AEK te reprezentaciju Jugoslavije s kojom je osvojio srebro na Igrama u Seoulu te bronce na Svjetskom i Europskom prvenstvu.
Centar s karakteristikama playa, igrač elegancije koji je mogao igrati svih pet pozicija…košarkaški genij!