Sudjelovanje u našem FLASHBACKU je prihvatio i izbornik seniorske reprezentacije, Veljko Mršić. Mršić je odlično krenuo u kvalifikacije za Eurobasket, sa dvije pobjede protiv Švedske i Nizozemske i taman kada je Hrvatska uhvatila nekakav zalet, njega i njegove momke zaustavila je ova pandemija i sve bitno je odgođeno. Ipak, izbornik nam je bio na dispoziciji i u razgovoru smo se dotakli malo njegove karijere i nekih detalja koje se morao i on malo podsjetiti pa smo došli do prilično opsežnih odgovora, koje možete pročitati u nastavku.
Godina prestanka igračke karijere i u kojem klubu ste završili karijeru?
Bilo je to 2005. godine u Kijevu
Koji je bio razlog prestanka?
Imao sam ozljedu skočnog zgloba i nakon toga operaciju pa oporavak i nakon toga, s obzirom na zahtjevan oporavak, nije bilo više nekih ponuda koje bi me zadovoljile i jednostavno sam odlučio privesti sve kraju
Period, događaj ili utakmica koje se rado sjetite?
Uh, bilo ih je više. Krenut ću nekako redom. Prvo bih izdvojio utakmicu u Splitu, kada sam gostovao sa Cibonom kod Jugosplatike nakon onog njihovog naslova, jer smo umalo došli do pobjede. Kao drugu, izdvojio bi Partizan-Cibona, prvu utakmicu nakon rata koju je u Srbiji odigrala neka naša momčad i našu pobjedu tamo, a treću bi izdvojio sa reprezentacijom, na Eurobasketu u Grčkoj, 1995. godine, kada smo za 3. mjesto dobili Grčku pred više od 20 tisuća ljudi. I posljednju, Varese-Benetton, sezona 1998./1999., kada smo u trećoj utakmici došli do naslova prvaka.
Najdraži i najbolji suigrači u mojoj karijeri su…
Najdraži: Vlado Alanović i Dževad Alihodžić, sa kojima sam provodio najviše vremena dok sam bio u Ciboni i svakako Gianmarco Pozzecco.
Što se tiče najboljih, definitivno Dražen Petrović i Toni Kukoč.
Pet najboljih suigrača iz moje karijere su…
1.Gianmarco Pozzecco, 2. Damir Mulaomerović, 3. Andrea Meneghin, 4. Ivica Žurić, 5. Dževad Alihodžić
Trener kojem najviše dugujete…
Sa 14 godina me u košarku uvukao Jasmin Repeša, dok je Srećko Medvedec zaslužan za neke moje početke ozbiljnog rada, u Ciboni, gdje sam kasnije odlično surađivao sa Acom Petrovićem također. Moram i izdvojiti Recalcatija iz Italije te Božu Maljkovića. To je neka petorka trenera koji su najzaslužniji za moj košarkaški put.
Da li postoji neki klub protiv kojeg ste bili posebno motivirani kada ste igrali?
Nisam imao generalno neki klub koji me posebno motivirao, uvijek sam išao maksimalno, tko god je bio sa druge strane terena. Iako sam volio igrati protiv Partizana, pogotovo u Beogradu, gdje sam odigrao nekoliko odličnih utakmica te naravno protiv Jugosplastike, to je uvijek bio poseban motiv.
Vrhunac vaše karijere bio je…
Definitivno sezona 1994./1995. u Ciboni. Startali smo u Euroligi sa omjerom 3/6 i onda zaredali pet pobjeda, ušli u četvrtfinale, gdje nas je čekao Real Madrid. Ispali smo na kraju od njih, iako smo bili blizu senzacije, a ja sam te sezone bio na 20-ak poena u prosjeku.
Iz sadašnje perspektive, umirovljenog košarkaša, koji stil košarke vam se više sviđa: NBA ili Euroliga?
Mislim da se Euroliga polako približava NBA-u, no kada krene play-off u NBA ligi onda to postaje puno zanimljivije, nivo igre je jači i viši u odnosu na Europu. No, kada bih mogao napravio bi jedan miks ove dvije lige.
Da možete, da li bi ponovili svoju karijeru na isti način?
Mislim da bih, zadovoljan sam odrađenim. Da nije bilo nekih ozljeda, pogotovo 1995. godine, kad sam čak i bio blizu NBA lige, možda sam i mogao napraviti stepenicu više. Izdvojio bih tu i da sam bio kapetan juniorske reprezentacije Jugoslavije, kada su u njoj bili Bodiroga, Tarlač i još neki igrači, što je dokaz na kojem nivou sam bio, tako da bih generalno ostavio sve kao što je i bilo.
S kim bi sada odigrali 1 na 1 da možete?
S obzirom da sam u svojoj karijeri igrao protiv Dražena i Kukoča, sada nemam nekog posebno sa kime bi volio odigrati takav nekakav susret.
Slijedeća osoba za koju želim da se prisjeti karijere je…
Vlado Alanović
Izborniče puno hvala na odvojenom vremenu i sudjelovanju u našem FLASHBACKU.