U FLASHBACK nam se priključila i legenda Cibone, gospodin Mihovil Nakić, popularni Nik. Kada vam klub umirovi dres i podigne ga na vrh dvorane, onda vas i ne treba posebno predstavljati. Što je Mihovil Nakić značio Ciboni, nije potrebno pričati. U 10 sezona koliko je proveo u Ciboni, osvojio je velikih 12 trofeja, a sa reprezentacijom je osvojio dvije olimpijske medalje, zlatnu u Moskvi 1980. godine te brončanu u Los Angelesu 1984. godine. Karijeru je završio u Ciboni 1989. godine. Što je sve rekao o svojoj karijeri, pogledajte u nastavku teksta…
Godina prestanka igračke karijere i u kojem klubu ste završili karijeru?
Bilo je to u Ciboni, 1989. godine.
Koji je bio razlog prestanka?
U pitanju su bile moje godine, a i zasićenost svega.
Period, događaj ili utakmica koje se rado sjetite?
Uh, ima ih dosta, ali izdvojit ću dvije. Zadnji koš Crvenoj zvezdi, u finalu doigravanja za prvaka SFRJ 1984. godine. Pobjedili smo tada 72:71 tim košem. Drugo što bih izdvojio je Cibonin prvi europski naslov prvaka, koji smo osvojili protiv Real Madrida, pobjedom u Ateni 87:78. Tih dvaju utakmica se rado sjetim…
Najdraži i najbolji suigrači u mojoj karijeri su…
Najbolji definitivno Krešo Ćosić i Dražen Petrović, a najdraži Andro Knego i Damir Pavličević
Pet najboljih suigrača iz moje karijere su…
Dražen Petrović, Nikola Plećaš, Dragan Kićanović, Krešo Ćosić, Dražen Dalipagić
Trener kojem najviše dugujete…
Definitivno Mirko Novosel i Petar Skansi
Da li postoji neki klub protiv kojeg ste bili posebno motivirani kada ste igrali?
Bilo ih je puno, no ne bih mogao sada izdvojiti nekog protiv koga sam bio najviše inspiriran. Igrao sam sve utakmice maksimalno motiviran, nije se tada birao protivnik protiv kojeg ćete dati sve od sebe
Vrhunac vaše karijere bio je…
Pa rekao bih onaj period iz Cibone, znači od sezone 1984. do 1987., kada smo osvajali titule. Kup prvaka u sezonama 84./85. i 85./86., te kup Kupova 86./87.
Iz sadašnje perspektive, umirovljenog košarkaša, koji stil košarke vam se više sviđa: NBA ili Euroliga?
Euroliga i njezin stil mi se više sviđaju. Možda ima manje kvalitete igračke, no vidi se u njoj timski rad, liga je balansiranija i taj stil mi se više sviđa. NBA liga ima više talenta, to je neosporno, kao i kvalitete, ali način igre koji prezentiraju, pogotovo u periodu prije doigravanja, nije nešto što me oduševljava. Prava slika dolazi tek u doigravanju, što u Euroligi nije slučaj.
Da možete, da li bi ponovili svoju karijeru na isti način?
Pa uvijek je lako biti general poslije bitke, tako da mi je to diskutabilno pitanje. Neke male detalje možda bi sada iz ove perspektive, no generalno sve bih ostavio isto.
S kim bi sada odigrali 1 na 1 da možete?
Nisam nikada bio neki fan jedan na jedan igre, uvijek bi rado odigrao hakl tri na tri i pogotovo pet na pet igru, tako da nemam neku specijalnu želju za igranjem jedan na jedan sa nekime.
Slijedeća osoba za koju želim da se prisjeti karijere je...
Andro Knego
Gospon Nik, hvala puno na sudjelovanju.