Izbornik Mršić je nominirao bivšeg playmakera Cibone i naše reprezentacije, Vladana Alanovića. Popularni Vlado, karijeru je završio još 2002. godine, a njegova je karijera započela kada se iz rodnog Zadra preselio u Split, gdje je igrao kratko za Jugoplastiku. No, uslijedio je prelazak kod Pepsija Božića, što ga je kasnije odvelo u Cibonu. Nakon nekoliko sezona pod Tornjem, uslijedile su epizode u Tofasu, a nakon toga uslijedio je odlazak u veliki CSKA iz Moskve. Osvojio je sve medalje sa našom reprezentacijom, srebro u Barceloni 1992., te dvije bronce, europsku i svjetsku u iduće tri godine.
Kroz naša pitanja smo osvježili sjećanja na njegovu karijeru…
Godina prestanka igračke karijere i u kojem klubu ste završili karijeru?
Slask Wroclaw 2002. god
Koji je bio razlog prestanka?
Iako sam fizički bio spreman i zdrav, nakon polusezone u Wroclawu sam odlučio prekinuti karijeru zbog zasićenja putovanjima, čemu su najviše pridonijele dvije sezone u CSKA Moskva kada smo paralelno igrali 3 lige.
Period, događaj ili utakmica koje se rado sjetite?
Šest godina u Ciboni (1990-1996) kada sam kao igrač napredovao, a ekipa skoro svake godine bila konkurentna u Ligi prvaka.
Osvajanje ruskog prvenstva i regionalne lige (NEBL) sa CSKA, kad sam
proglašen za najboljeg stranca u Rusiji u sezoni 1999-2000.
Sa reprezentacijom Hrvatske OI u Barceloni 1992.
Najdraži i najbolji suigrači u mojoj karijeri su…
Još u juniorsko doba dok sam igrao za Jugoplastiku puno sam se družio sa Tonijem Kukočem.
U šest sezona u Ciboni uvijek smo bili dobra ekipa. Od starije generacije tu su bili Čutura i Cvjetičanin, onda Alihodžić, Mršić, Žurić, Marcelić, kasnije Gregov, Rimac, Mulaomerović…
U CSKA sam najviše vremena provodio sa Igorom Kudelinom, Fetisovom i Kirilenkom.
Pet najboljih suigrača iz moje karijere su…
Dražen Petrović, Toni Kukoč, Arijan Komazec, Andrei Kirilenko, Dino Rađa.
Trener kojem najviše dugujete…
Glavne temelje mom košarkaškom radu i razvoju postavio je Slavko Trninić. Poslije sam se najviše razvijao uz Moku Slavnića, Božu Maljkovića, Acu Petrovića..
Da li postoji neki klub protiv kojeg ste bili posebno motivirani kada ste igrali?
Nije postojao klub protiv koga sam bio posebno motiviran. Ali uvijek sam volio igrati pred puno navijača pa sam uživao igrati u Zadru, Splitu, Beogradu…
Vrhunac vaše karijere bio je…
Rezultatski vrhunac je sigurno bilo osvajanje srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.
Iz sadašnje perspektive, umirovljenog košarkaša, koji stil košarke vam se više sviđa: NBA ili Euroliga?
Europski je definitivno zanimljiviji, u NBA se sve svodi na zvijezde momčadi i njihovih 30-40 ispaljenih lopti na utakmici.
Da možete, da li bi ponovili svoju karijeru na isti način?
Sve bih odradio na isti način, osim ozljeda koje su me par puta vraćale unatrag u košarkaškom razvoju.
S kim bi sada odigrali 1 na 1 da možete?
Sad ne mogu ni zamisliti da sa nekim ozbiljno igram 1:1
Oosoba za koju želim da se prisjeti karijere je..
Zoran Čutura
Vlado puno hvala na sudjelovanju…
Foto: KK Cedevita
