Drugoligaši su, uz mlađe kategorije, najpogođeniji aktualnim, ali i prošli mjerama u kojima su bili zakinuti.
Prošla je sezona na drugoligaše zvršila kao i za sve: bez plasmana! Oni koji su gajili ambicije za eventualnim priključenjem Prvoj ligi, morali su se zadovoljiti ničime. Vrlo jednostavno. Sve što su uložili palo je u vodu, a ono što su planirali, morali su odgoditi na neke bolje dane.
Te bolje dane očekivali su u ovoj sezoni, 2020./2021., koja je krenula regularno, doduše bez gledatelja, kao jedan od minusa za sve, no svi su bili u istom košu praktički od početka kada je taj dio u pitanju pa se oko toga i nije stvarao nekakav problem. No, onda je uslijedio novi šok. Krajem studenog prošle, točnije 27.11.2020., Vlada je donijela odluku o obustavi svih natjecanja ispod Premijer i Prve lige. U tu, “blokiranu” skupinu upali su svi dakle ispod navedenih liga, no da to ne bude tako i da se još malo nelogičnosti unese u sve odluke, potrudili su se neki “moćnici” čija imena i titule ne znamo. Naime, pravo na treniranje i natjecanje dobili su juniori. Ispred drugoligaša, koji su inače seniori.
U vrijeme kada su škole bile označavane kao širitelji zaraze pa su učenici većinom bili dio online nastave ili u nekim B i C varijantama, donešena je odluka da svoju nastavu održavaju od kuće kako u školi ne bi širili zarazu, a s druge strane dozvoljeni su treninz i utakmice, gdje se križaju sa kolegama iz drugih razreda, škola, gradova i općina. I to nije bio problem, nekome je to odgovaralo, zbog nečeg naravno, zbog nečijeg interesa. Kada su krenule i utakmice, oni su se miješali i dolazili u kontakt sa još širom zajednicom. Po županijama. I to nikome nije smetalo, niti je to bio problem. Drugoligaši su bili problem. I ništa se tu do dana današnjeg nije mijenjalo…Iako, netko će dobiti zadovoljštinu u činjenici da je dobio dozvolu za trening, bez prava na utakmice, no malo je takvih. Malo je onih senioria koji zdravim razumom mogu razumijeti da njihovi mlađi kolege sa treninga za vikend mogu igrati utakmice, a oni ne smiju.
Danas, tri i pol mjeseca kasnije, drugoligaši su konačno dočekali mogućnost treniranja, ali i dalje bez natjecanja. Što dalje? Situacija je kaotična u svih pet regija. Manje više, u svih pet regija odigrana je možda, možda trećina natjecanja. Dakle ostalo im je praktički u prosjeku od 12 do 15 kola za odraditi, što iziskuje minimalno tri i pol mjeseca igranja. Nakon toga, pet najboljih bi trebali odigrati i kvalifikacijski turnir za popunu Prve lige. Turnir koji je bio predviđen za početak Svibnja, je jednostavno nemoguć.
Prema aktualnim informacijama i situaciji “na terenu”, teško je očekivati dodatno popuštanje mjera, koje bi uključile dozvolu za natjecanje i nastavak prvenstva. I postavlja se pitanje kako organizirati kvalifikacijski turnir? Prema aktualnim stanjima na tablici? Odigrati samo prvi dio sezone? Ima li smisla sve to gurati do sredine srpnja? Nema, jednostavno nema.
Sada će na potezu biti Savez, koji mora osmisliti model, ili nastavka natjecanja, koji je praktički nemoguć, ili održavanja kvalifikacijskog turnira. Prema nekim informacijama koje imamo, već je krenulo osluškivanje bila klubova, ne bi li se dobili možda i zainteresirani koji bi igrali turnir pa se on odigra na temelju toga. Iako, postoji mogućnost da se i javi veći broj klubova od predviđenog, a predviđeno je da turnir igra pet klubova, po sistemu svako sa svakim. I što ukoliko se prijavi, primjerice, 10 ili 12 klubova? Hoće li se igrati liga? Mogu li si drugoligaši priuštiti putovanja? Koliko je to potencijalno u smislu zaraze i opasno po zdravlje? Jako, jako teška situacija pred Savezom, koji sada, da izvinete, mora od govneta napraviti pitu, a da nitko ne ispašta ili bude zakinut.