Je li Vladimir Jovanović svojim dolaskom probudio zvijer u Roku Prkačinu?
Utakmica ABA lige prije nekoliko dana između Zadra i Cibone u kojoj je Roko Prkačin ubacio 38 poena, otvorila je mnoga pitanja ili bolje rečeno odgovore, koliko je Roko napredovao i koliko se promjenila njegova igra dolaskom trenera Vladimira Jovanovića.
Ono što je i košarkaškom laiku i nekome tko previše ne prati košarku, vidljivo na prvu je to da Roko definitivno ima puno više slobode kod Jovanovića, nego što je to imao kod Ivana Velića. Filozofija košarke koju provodi Velić se uvelike razliku od one koju gaji Jovanović, trener iz garde mlađe generacije koji je već na samom dolasku u Cibonu pokazao da će njegova momčad igrati neku drugu košarku koju su njezini navijači gledali pod Velićem. Koja, iskreno i nije bila previše gledaljiva. Bit ću iskren, dugo sam razmišljao o tome kako bi se neki mladi igrači, a prije svih Prkačin, snašli pod paskom nekog drugog trenera koji gaji drugačiju filozofiju košarke, baziranu na nekim novijim i modernijim trendovima. Ne kažem da je Velić staromodan trener, no njegova košarka koju je Cibona igrala u većini utakmica, meni je osobno bila negledljiva, dosadna, reprizirajuća, bez previše novih stvari. I to tapkanje u mjestu, za mlade igrače mora biti pogubno.
Velić se, treba to priznati, više oslanjao na provjerene i iskusne igrače, iako se u slučaju Roka Prkačina ne može pričati o nekoj smanjenoj minutaži, ali definitivno je bio lišen neke svoje slobode u igri, pružanja onog što najbolje zna i puno smo ga puta gledali u neprirodnim pozicijama, kretnjama i nekim ludim šablonama sa pick igrom koju je Velić nenormalno forsirao. Tu se Roko nije najbolje snalazio, vapili smo svi za nekim promjenama i često se u javnosti postavljalo pitanje ide li njegov razvoj u dobrom smjeru, zašto već sada ne pruža još bolje igra, kada kapaciteta u njemu definitivno ima.
Početak sezone je za Roka, ali i za sve, prošao u jednom grču, navikavanju na nove odgovornosti, kapetnsku vrpcu i neku novu igru, u kojoj su u petorci najčešće bila i po trojica igrača koje je tebalo razvijati i koji su tražili mjesto pod suncem. Dapače, nije tu bilo neke žestoke borbe “tri igrača-jedna lopta”, s obzirom da Roko, Mateo i Toni igraju totalno tri različite pozicije, ali trebalo je to sve ukomponirati i da svi budu zadovoljni, a s druge strane da napreduju i da donose Ciboni ono za što su dovedeni.
Gledajući njegove brojke ove sezone pod Velićem (13 Premijer liga, 13 ABA liga) i pod Jovanovićem (13 Premijer liga, 8 ABA liga), da se dosta toga primjetiti. Primjerice, Velić je u istom broju utakmica domaćeg prvenstva Roka koristio čak 6 minuta više u prosjeku od Jovanovića, no treba imati na umu da je Jovanović preuzeo Cibonu na kraju siječnja, kada je kreno brutalno zgusnut raspored utakmica domaćeg prvenstva i ABA lige pa je Roka odmarao i dozirao mu minutažu kad god je mogao.
Sve ostale rubrike, Roko je vidljivo podigao, što je vidljivo iz statistike. Rubrika POENI je otišla gore, ne previše, ali zabija 0,4 % poena više, šut za 2 poena je kod Velića bio ispod 60 %, sada je blizu brojke od 64 %. Tricu je također poboljšao i to za čak 5,5 %, dok je najveći napredak pokazao kada su slobodna bacanja u pitanju, gdje je sa mizernih 30,7 % skočio na 52%, a ona se i dalje pokazuju kao točka gdje itekako ima mjesta za napredak, pogotovo što je sve više počeo ulaziti u direktne duele pa ga sve više gledamo na liniji slobodnih bacanja. Skokov i asistencije su također u vidljivom porastu, a do kraja sezone će i one sigurno rasti, s obzirom da je još dosta utakmica do kraja sezone i to onih najbitnijih.
PREMIJER LIGA:
Minute: 28,4 minute (VELIĆ-13 utakmica)-22,8 minuta (JOVANOVIĆ-13 utakmica)
Poeni: 14,0 u prosjeku (V)-14,4 u prosjeku (J)
Šut za 2 poena: 59,1 % (V)-63,8 % (J)
Šut za tri poena: 25,2 % (V)-30,7 % (J)
Slobodna bacanja: 30,7 % (V)-52 % (J)
Asistencije: 2,0 (V)-2,4 (J)
Skokovi: 7,9 (V)-8,0 (J)
Osvojene lopte: 1,5 (V)-0,9 (J)
Kada je u pitanju ABA liga ove sezone, Roko je pod Velićem odradio 13 utakmica, sa Jovanovićem 8 za sada. Dolaskom Jovanovića minute su mu porasle u regionalnom natjecanju, a prvi vidljivi pomak su poeni koji porasli za gotovo 4% u odnosu na period pod Velićem. Šut za 2 poena je također u uzlaznoj putanji (52,6-55), dok je trica malo oslabila pa je pao sa 38,7 % na 33,7% u prosjeku. I u regionalnom natjecanju velik je pomak napravio na liniji slobodnih bacanja, gdje mu je prosjek sa 46% u Velićevom mandatu, narastao pod Jovanovićem na 72,7%. Kao i u slučaju Premijer lige, skokovi i asistencije su također na putu prema gore. Kada je u pitanju ABA liga posebno su impresivne brojke s obzirom da je odigrao čak 5 utakmica manje njego u Velićevom mandatu.
ABA LIGA:
Minute: 27,1 minuta (VELIĆ-13 utakmica)-28,3 minuta (JOVANOVIĆ)
Poeni: 12,6 u prosjeku (V)-16,5 u prosjeku (J)
Šut za 2 poena: 52,6 % (V)-55 % (J)
Šut za 3 poena: 38,5 % (V)-33,7 % (J)
Slobodna bacanja: 46 % (V)-72,7 % (J)
Asistencije: 1,3 (V)-1,7 (J)
Skokovi: 6,9 (V)-7,6 (J)
Osvojene lopte: 0,9 (V)-0,8 (J)
14 DOUBLE-DOUBLE UČINAKA U SEZONI
Roko je ove sezone upisao čak 14 double-double učinaka, 5 u ABA ligi te 9 u Premijer ligi. Posebno je dojmiljiva bila spomenuta utakmica od prije par dana u Zadru, kada je upisao 38 poena i uhvatio 10 skokova, a u pretposljednjoj utakmici domaćeg prvenstva protiv Hermesa je zabilježio 29 poena i čak 15 skokova. Demonstraciju poena i skokova na koži su osjetili ove sezone Škrljevo (16+13), Zabok (16+11), Furnir (19+10), Gorica (22+12, 20+10), Zabok (21+13), Šibenka (15+10), Alkar (14+10), dok je u ABA ligi bio raspoložen protiv Splita (14+10), Partizana (16+10), Borca (15+11) i Zvezde (13+10).
Da je Jovanović promijenio dosta toga oko Roka svjedoče sve ove brojke, ali i same izvedbe na terenu. Svojim igrama i ponašanjem je počeo sve više preuzimati odgovornost u ključnim trenucima, iako ne treba bježati od podataka da nije uvijek bio uspješan, sjetimo se poraza od Mege u Beogradu, kada je “fulao” posljednji šut, no to je normalan proces odrastanja. U svakom slučaju, svi navijači Cibone bi uvijek zadnju loptu dali u ruke njemu, nego nekome strancu, tu spora nema. Splet okolnosti ove sezone, koji uključuje ozljede Reynoldsa, odlazak Markote i Bilinovca, a na neki način i Bundovića, su otvorile Roku put ka potpunoj afirmaciji i bljesku, iako realno, on ne spada u skupinu igrača za koje mnogi danas kažu da igraju jer je konkurencija van stroja ili van kluba. No, to je ono što cijelokupna javnost i očekuje od njega, da bude broj jedan u Ciboni i nositelj igre i Roko je toga svjestan. Svjestan je i Jovanović da mu Roko bez ikakvih problema može pomoći i u kreaciji igre pa mu je nakon ozljede Reynoldsa, u situaciji kada je ostao na Radovčiću i mladom Gnjidiću, bez ustručavanja dao loptu u ruke kada je prevođenje u pitanju, sve kako bi rasteretio mladi playmakerski dvojac pritiska.
I tu se Roko odlično snalazi pa je sve to pokazatelj da mu se postulati koje je postavio Jovanović itekako sviđaju i da u njima uživa. Do kraja sezone Cibonu čekaju dvije utakmice ABA lige i doigravanje domaćeg prvenstva, preneseno, sve bitne utakmice pa sa nestrpljenjem čekamo nastavak njegovih igara i konačne brojke.
Cibona sa pravom drhti već sada kada pomisli na ljeto i NBA draft, koji će uvelike usmjeriti njen život, a i život Roka Prkačina. On i njegov otac sigurno neće žuriti sa odlukom koja će mu usmjeriti nastavak karijere pa čak i ako ona bude ta da ostane u Ciboni još neko vrijeme…što bi možda bilo i najpametnije, ako smijem biti slobodan.