Novi tekstualni uradak vezan za prehranu sportaša napisala je Sara Kostović.
Realno, ne moraš. Možeš, ali ne moraš. Trebao bi. Barem, ako mene pitaš. Možda, ako sebe pitaš isto odgovor će biti drugačiji. Moguće. Vidiš kako je sve relativno i ovisi o percepciji. Tvojoj, ne mojoj. Ja mogu pričati o nečemu do sutra, ali ako ti to ne budeš htio – uzalud vam trud svirači. Možda ćeš ti sad stvarno reći kako smatraš da je potpuno nepotrebno dodatno se „mučiti’ još i s tim jer ipak treninzi, taj neki sportski način života za kojeg se onako od srca nadam da je prisutan u tvom životu i balansiranje privatnog i poslovnog zahtijevaju itekako puno vremena i truda. U redu, stoji.
Jako mi je nezahvalno sada, nakon nekoliko mjeseci koliko se nismo čitali, zauzeti neki stav koji će započeti s „Zašto nisi…?“ itd. zato što i ja nisam bila tu. Nekako se podsvjesno nadam kako ovi tekstovi barem nekoga od vas poguraju da zaista razmisle, a u najboljem slučaju i da primijene. Znam koliko je bitna kontinuiranost i nitko sretniji od mene, ako postoji netko među vama tko ih je sve pročitao. Možda nekome dobro dođu kao podsjetnik. Kako ih dugo nije bilo, upravo taj moj izostanak s ove sfere možemo povezati (slobodno si sad pokušaj vizualizirati situaciju) s izostankom perioda kontinuiranosti koji je sasvim u redu. Da, potpuno je u redu u određenom životnom periodu više se posvetiti nekim drugim stavkama koje ti u tom trenutku predstavljaju veći izazov, nego primjerice prehrani. Sve dok nešto za tebe predstavlja životni stil, a ne trend ili samo obavezu ne postoji mogućnost da se tome nećeš vratiti. U velikoj većini slučajeva, onda kada ti je to najpotrebnije. Sve dok imaš nevaljanu izliku koja se vrlo lako može opovrgnuti, to nešto ti nije prioritet. Jako životna tema koju možeš preslikati na svaki životni aspekt. Jednostavno, ne postoji pisano pravilo niti formula koja će te dovesti do cilja, ali krivi pristup te definitivno može udaljiti od te stepenice na koju želiš zakoračiti. Opet ovisno o individualnom cilju u određenom trenutku jer baš kao što ništa nije samo po sebi konstantno, tako i osobni ciljevi ovise o podosta drugih faktora i upravo oni će diktirati tvoju razinu posvećenosti. Iskreno ću ti reći, mislim da je najveći problem upravo u tome što se velikoj većini na spomen pravilne prehrane ispred lica pojavljuju slike gladi, velikog truda, bezukusnosti i dodatne obaveze. Sve je to, možemo reći, društveno uvjetovano. Sve su to reakcije koje smo u određenom trenutku vidjeli i usvojili kao „normalne“, ali poanta leži upravo u tome da svakoj reakciji koja je uvjetovana pojedinom radnjom kritički pristupiš i vidiš odnosi li se zaista na tebe isto kao i na ostale.
Od početka našeg čitanja, referiram se na individualnost. Ne bez razloga, već upravo zato što je ona pokazatelj tvog osobnog stanja i načina tvoje reakcije na određeni pojam. Možda će pojam prehrane u tebi izazvati super pozitivne reakcije jer si svjestan kako svaka akcija ima svoju reakciju, kako ništa nije stvoreno samo od sebe i kako živimo u svijetu u kojem nitko nije nezamjenjiv. Ako ti nećeš biti taj koji će učiniti razliku za sebe i potruditi se biti što bolji, neće nitko. Hoće možda za sebe, ali tebe nitko neće vući za rukav i govoriti ti što bi trebao ili ne trebao. Toliko su male granice i ponekad odlučuju samo nijanse. Te nijanse će nekome biti pokazatelj kako se isplati; kako mora, hoće i želi biti što bolji pa… dok ide. Dok ne pokušamo, ne znamo koliko je nešto moguće. Barem zbog te spoznaje – isplati se. Nekome će, u drugu ruku te nijanse biti tek mali odsjaji koji će možda odlučiti tko će napredovati brže ili sporije, ali im svakako neće predstavljati toliku bitnost zbog koje bi se odlučili na maksimalno zalaganje. Sumarno napisano bi glasilo – potrudi se onoliko koliko želiš dobiti. Ništa ne moraš, ali puno toga možeš i po zadovoljavajućim kriterijima bi trebao. Hoćeš li ti te kriterije uzeti u obzir i hoće li se oni referirati na tebe, to ovisi isključivo o tvojoj individualnoj situaciji. Samo znaj da, ne postoji netko tko će umjesto tebe preuzeti „krivicu“ kada ti situacija na terenu ne bude išla u prilog niti netko tko će umjesto tebe odraditi sve ono što će ti omogućiti napredak. Nije ponekad bitno hoće li on doći, već u kojem trenutku ćeš osjetiti njegove benefite.
Znamo oboje kako je kraj utakmice onda kada se sirena oglasi, ali imaš četiri četvrtine u kojima ćeš napraviti sve da taj kraj dočekaš u što bezbrižnijim okolnostima. Opet naglašavam važnost tog tajminga i opet ti isti daje podsjetnik kako svoje vrijeme moraš dobro iskoristiti. Odlučujući šutevi su oni dani u odlučujućim trenucima, a dobro odigrana sezona u cijelosti itekako ovisi o tome koliko si se kvalitetno za nju pripremio. Zamisli jednu utakmicu kao trajanje tvoje igračke karijere.. isplati li se na vrijeme ubaciti dovoljno koševa, odnosno pravilnih obroka kako bi kraj utakmice, u ovom slučaju kraj igračke karijere bio što lakši za podnijeti? Mislim da je odgovor i više nego jasan.