Premijerka naša svagdašnja gotovo svake sezone u sebi krije neku lijepu priču, bila ona momčadska ili individualna, ali uvijek krije neke lijepe stvari, kojih eto, na opće čuđenje, ipak ima u našoj košarci. Jedna od takvih lijepih priča ove sezone sigurno je i ona iz Dubrave, gdje obitava KK Furnir, već dugih 47 godina, koji se ove godine baš učvrstio i postao stabilan premijerligaš, sa jasnim ciljevima za budućnost.
Gotovo svaki košarkaški klub u Hrvatskoj najveću muku muči sa financijama i to nije nikakva tajna, a rijetki su oni koji u tom segmentu vođenja kluba nemaju problema i uspješno plivaju. Furnir je definitivno klub koji je postavljen na zdrave noge, iza kojeg stoji sponzor čije ime klub nosi, a koji je donio potrebnu sigurnost i stabilnost, neophodnu za funkcioniranje kluba i koji je prepoznao da se u ljudima koji vode klub krije kvalitetan kadar. Ono što je vidljivo u posljednjih nekoliko sezona je iskorak koji Furnir radi na gotovo svim razinama, a nakon više od 21 godinu ove sezone klub se odlučio na igranje jednog europskog natjecanja, izbor je na kraju pao na Aple Adria Cup. Natjecanje je to u realnim okvirima ovog kluba, iako sam siguran da je recimo Furnir bez problema mogao pristupiti i ABA 2 ligi uz nekakvo lobiranje ili pozivnicu, no procjena ljudi u klubu ostala je u tim realnim okvirima, uz ideju da se korak po korak i bez preskakanja stepenica, ide prema naprijed.
Klub već godinama uspješno vodi gospodin Bernard Budimir, koji je u prošloj godini “zaradio” povjerenje Uprave kluba za još jedan olimpijski ciklus vođenja kluba. Gospodin Budimir je već tada najavio ciljeve i planove kluba, a oni su definitivno išli u smjeru da se u klub dovedu kvalitetni treneri, na svim razinama, da klub bude prepoznat po vrhunskoj organizaciji omladinskog pogona, odakle zapravo sve kreće. Cilj je također da seniorski dres nose igrači ponikli u Furniru, a prvi korak po tom pitanju napravljen je dovođenjem legendarnog provjerenog stručnjaka, Mladena Mikija Starčevića, koji je prošlo ljeto postavljen za voditelja Omladinskog pogona. Iskustvo koje Starčević nosi sa sobom sigurno će podići razinu vođenja omladinskog pogona, čije rezultate u Furniru očekuju u bližoj budućnosti, a od koje će na kraju najviše koristi imati upravo seniorska momčad.
Kada pričamo o stabilnosti i kontinuitetu, upravo ova druga stavka je možda i najvažnija kada pričamo o dugoročnim ciljevima, ali i procesima. Proces u kojem trener seniorske momčadi ima podršku je vrlo važan, a Furnir ju je ovdje dao gospodinu Jeronimu Šarinu, koji definitivno vraća uloženo. Na prste jedne ruke u Hrvatskoj možete uhvatiti klubove koji se ne odlučuju tako često na te trenerske promjene i unatoč porazima i krizama, a Furnir sigurno ulazi na tu ruku. Šarin je momčad preuzeo prošle sezone, u trenutku kada su klub svi vidjeli kao prvog kandidata za ispadanje, sa skromnim kadrom, od kojih su neki momci tek ušli na pravu seniorsku scenu i bez previše iskustva. I onda iz današnje perspektive, Furnir i Šarin pričaju o najboljoj sezoni u posljednjih 14 godina. Pričati o tome da mu je to bila nagrada da dobije ugovor i za slijedeću sezonu, je besmislena, s obzirom da se tu sigurno ne radi o nagradi, nego upravo o onom što sam ranije ovdje pričao, povjerenju i kontinuitetu. Šarin je, usput rečeno, produžio ugovor do 2026. godine, sa jasnim ciljevima. I nije mu ga nitko poklonio, zaslužio ga je.
Plodove odličnog rada ovaj trener i Furnir ubiru već ove sezone. Svojim predanim radom, ali prije svega sjajnim pristupom prema igračima i momčadi, Šarin je stvorio sliku jednog poželjnog trenera, za kojeg će svi igrači dati ruku u vatru, a to je jako bitno u vođenju bilo koje momčadi. Povjerenje koje je stekao kod ljudi u klubu, ali i među igračima, daje mu za pravo reći da radi odličan posao u Furniru, što se vidi u rezultatima i ove sezone. Furnir je u prošloj sezoni ubilježio treći uzastopni plasman na samu završnicu Kupa Krešimir Ćosić. Sama momčad je doživjela nekoliko promjena u odnosu na prošlu sezonu, no okosnica ekipe je ostala na okupu. Šarin je momčadi pridodao Emila Savića iz Gorice, Mateja Bošnjaka iz Cedevite te sjajnog Amerikanca, Taveiona Hollingswortha, koji je bio velika nepoznanica većini u Hrvatskoj, no igrač se nakon faze adaptacije pretvorio trenutno u najkorisnijeg igrača cijele lige. On i Bošnjak su se isprofilirali kao sjajan napadački par u ovoj sezoni, koji je uvelike zaslužan za ovosezonske rezultate. No, meni jedna posebno draga priča oko Šarina i Furnira je Filip Paponja, koji je prošlo ljeto iz Zadra stigao u Furnir. Neće mi nitko valjda zamjeriti na ovim riječima, ali sa tim su se dečkom mnogi šamarali, tražio je svoju pravu priliku, prezentirajući nekoliko puta da ima nečeg u njemu, ali nikako nije uspijevao uhvatiti konstantu. Šarin mu daje priliku i minute pa je Paponja ove sezone na nešto više od 22 minute u prosjeku, koje do sada nije dobio apsolutno nigdje, a vrlo je vjerojatno da je i sam igrač trebao osjećaj povjerenja, koji sada neosporno ima, što se i vidi u brojkama, ali i u nekim utakmicama gdje se iskazao, čemu svjedoči i podatak da je trenutno drugi asistent momčadi. Sigurno je da mu je i lakše igrati uz sjajnog Amerikanca Hollingswortha, a tu je naravno i Mateo Vidović, kao podrška.
Ono što je vidljivo iz brojki momčadi ove sezone, a sličan je slučaj bio i u prošloj, dosta mladih igrača dobiva određenu šansu pa se tako kao pun pogodak pokazalo dovođenje Bošnjaka, a svakako treba spomenuti i dolazak Filipa Kalajžića iz Cibone, koji također još uvijek hvata kontinuitet u seniorskoj košarci, a odigrao je svih 16 utakmica do sada, sa prosječnih 14,6 minuta po susretu. Osim njih tu je i Filip Bjelanović, čija energija sa klupe gotovo uvijek unese nešto novo u igru, a tu je i mladi 18-godišnji Mihael Kos, koji se polako vraća iz ozlijede, zatim 16-godišnji kadet Ivan Jurić, koji je već ove sezone dobio nekoliko minuta na Premijer ligi.
Da je momčad krenula pravim putem pokazuju i rezultati u Premijer ligi. Trenutno je Furnir na 7.mjestu, sa istim omjerom i bodovima kao i Dinamo, sa realnim šansama da izbori plasman u Ligu za prvaka. Ono što je vidljivo u odnosu na prošlu sezonu je pomak u utakmicama sa momčadima iz gornjeg doma, pogotovo u ovom drugom dijelu sezone, gdje su se u Dubravi da bi došli do pobjede dobrano namučili Split (76:79), Zadar (73:85) i Cibona (75:76), a gostujuće pobjede ostvarene su kod Cedevite (67:63) te na nezgodnim gostovanjima u Zaboku (65:61) i Sinju (84:76). Furnir, zanimljivo, ima bolji omjer u gostima (5 pobjeda, 3 poraza), nego kod kuće (3 pobjede, 5 poraza).
Osim seniorskog dijela, gdje je pomak vidljiv, aktivan je i onaj dio omladinskog pogona, gdje se već 19 godina unazad organizira veliki Božićni Dubrava Kup, na kojem je primjerice proteklog prosinca sudjelovalo čak 24 momčadi iz nekoliko različitih zemalja, poput Izraela, Češke, Mađarske, Poljske, Njemačke, Austrije i Hrvatske. Prošle sezone, Furnir je organizirao i Otvoreno U12 prvenstvo Hrvatske pa sasvim sigurno možemo reći da ovaj klub ima spomenutu stabilnost i kontinuitet kvalitetnog i prepoznatog rada.
Sve to ne prolazi nezapaženo i kod navijača pa su tako domaće utakmice Furnira itekako posjećene, jer njih ne možete prevariti…
