Košarka nam je postala igračka kojom se igra dječji vrtić.
“Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem.” Izjavio je nekoliko puta Slavko Štimac kao Dino u kultnom filmu “Sjećaš li se Dolly Bell”, a vjerni pratioci naše košarke se mogu gotovo svakodnevno poistovjetiti sa istom tom izjavom. Mi svakodnevno napredujemo, samo u suprotnom smjeru. Prema dnu.
Josip Sesar, novi izbornik, jučer je izjavio kako naša košarka nije tako loša, kako je zapravo realno stanje. Ne bih se složio, s obzirom kako je sve ovo upravo oko njega odigrao posljednjih nekoliko mjeseci. Još više se bojim što nam donosi budućnost, prije svega u međusobnim odnosima, koji nakon svega ovog ne mogu biti normalni.
Sportski direktor reprezentacije, Aleksandar Petrović, nas je sve mjesecima preko svojih privatnih, kasnije i nekih službenih, kanala informirao o svojim planovima kada je u pitanju novi izbornik. Dobili smo jučer i informaciju da je Sesaru, nakon što ga je imenovao jednim od svojih pomoćnika, mjesecima tepao“izborniče”, sa figom u džepu, vrlo očito, s obzirom da je paralelno sa tepanjem, pregovarao sa nekoliko kandidata. Bilo bi možda, u tom trenutku, prikladnije tepati mu “asistente moj, bit će još kandidata”, to bi ipak bilo i korektnije. Na kraju krajeva, ne bira se predsjednik razreda, nego izbornik reprezentacije. No, s obzirom da se radi o našoj košarci, gdje su se izgubile sve vrijednosti, kako moralne, tako i sve druge, očito je ovo način biranja. U nekom normalnom svijetu, nakon ovakvih igrica, letjele bi glave, no u Hrvatskoj ne. Kod nas je nenormalno normalno.
Prema svemu sudeći, iz ove današnje perspektive, sasvim je jasno da Sesar nikako nije bio u Acinim ozbiljnim planovima, barem je tako ispalo na početku Acine priče, kada su neki sasvim drugi kandidati bili u fokusu, no kako je vrijeme odmicalo i kako su se svi pametno micali od konkuriranja, Sesar je polako išao prema vrhu. Na kraju su Aci na raspolaganju ostali Dario Gjergja i Josip Sesar. Ipak, očekivao sam u tim trenucima malo više Acine hrabrosti i odlučnosti, ipak se predstavljao kao spasitelj naše košarke i kao čovjek čiji će izbor izvući našu košarku iz blata u koje je upala. Nakon što je Gjergja dao mig da se želi vratiti, Aco je bio siguran da je “to to”, no i dalje ostaje nejasno zašto kao sportski direktor nije sam odlučio i izašao pred Upravni odbor te sam donio odluku, nego je i dalje u priču gurao Sesara. Je li to bio nedostatak hrabrosti, pa neka se odgovornost prebaci na Upravni odbor? Vjerojatno. U slučaju neuspjeha, odgovarat će Upravni odbor za svoju odluku. Kako da ne…
Ako malo zagrebemo u prošlost, kada je itko preuzeo odgovornost u našoj košarci za nekakav neuspjeh? Nikada nitko. Tako neće niti za ovo, ukoliko do njega dođe. No, Aco je tu očito htio svim silama ostati čist, prebacio je fino lopticu na druge pa će poslije biti “Jesam vam rekao da je Gjergja trebao biti izbornik”. Ukoliko je priča stvarno bila takva da je on dao palac gore za Gjergju, a Upravni odbor ga je sad doslovno izigrao, potvrdit će vam to i rezultat glasanja, 8:2, onda bi bilo logično da ili podnese ostavku ili se obrati javnosti sa nekakvim logičnim objašnjenjem trenutne situacije. Kao što bi u normalnom savezu Upravni odbor detaljnije objasnio zašto je biran jedan kandidat, a ne drugi te koji su kriteriji bili za izbor.
Ipak, taj film nećete gledati, koliko god se nadali tome. Da je sve ovo postao dječji vrtić, a košarka igračka kojom se igraju neki tamo ljudi, svjedoči i podatak da se sportski direktor, čiji je jedan od kandidata bio izabrani Josip Sesar, njegov “izbornik”, uopće nije pojavio na predstavljanju. Navodno je na godišnjem. Baš sada. Pa mi sada recite kakvu je to poruku time poslao sportski direktor jednom od svojih kandidata te kako je moguća suradnja ta dva tipa za boljitak naše košarke?!
Cirkus se nastavlja…