NBA košarkaš iz BiH je mladim Vukovarcima na dva dana približio najjaču košarkašku ligu na svijetu.
Vukovarski kraj, ali i cijela Slavonija ili bolje rečeno, desno od Zagreba, već godinama vape za nekakvim sportskim događajima koji će bar malo dati nadu u neku vrstu buđenja te sportske svjesti kod mladih ljudi i djece.
Nekakve kvalifikacijske utakmice rijetko donose taj “touch” koji je potreban djeci, da se razbudi taj neki poriv kod njih da se uključe u sport, oni koji to još nisu, s obzirom da se te utakmice odrade i svi glavni akteri tih priča brže bolje bježe svojim kućama ili klubovima i ta se djeca na kraju moraju zadovoljiti pisanjem transparenata “Želim tvoj dres” i slično i moliti Boga da se kroz ogradu približe tunelu gdje prolaze igrači, ne bi li užicali potpis. I to je sve kratkog vijeka…
No, zato individualni dolasci pravih profesionalaca i prava bliskost sa tom djecom, koja su željna njihove pažnje i kontakta, su ono što može u njima probuditi poriv i želju da se odluče baviti sportom. Jedna od takvih priča stiže iz Vukovara, gdje je jučer boravio reprezentativac BiH i igrač Portland Trail Blazersa, veliki Jusuf Nurkić. Dvodnevni kamp, za djecu od 7do 15 godina, koji se održava još i danas, je bio jedan od razloga njegovog dolaska u grad na Dunavu, a drugi je poveznica između Vukovara i Srebrenice.
Nažalost, prva asocijacija na ova dva grada su strašni događaji za vrijeme rata, koji su ostavili velike rane i duboke ožiljke, no sport je taj koji treba dati neki novi zamah, neki novi vjetar i da se u kontekstu ta dva grada priča i o tome, o košarci.
Jusuf Nurkić je tako krenuo u košarkaško, ali i socijalno, zbližavanje ova dva grada, sa košarkom i kampom. Petak i dvorana u Vukovaru su bili poprište dvosatnog druženja njega i njegovih trenera u Blazersima, domaćih trenera i 100-tinjak oduševljenih igračica i igrača, koji su upijali sve što im je ta trenerska i igračka družina pružila. U Vukovaru je tako prvi pomoćni trener Blazersa, Roy Rogers te Nurkićev individualni trener, Dražen Orešković, bivši trener Cedevite, pomoćni trener u seniorskoj reprezentaciji i bivši povjerenik HT Premijer lige prije nekoliko sezona, koji je bio velika poveznica za ovaj događaj.
Bilo je vrlo zanimljivo vidjeti i one koji već nešto znaju o košarci, ali i one koji se tek žele uključiti i ovo bi im trebao biti okidač da krenu u te vode.
Nakon što su svi zainteresirani prošli nekoliko “etapa” i vrsta treninga, oduševljeno su sjeli na centar igrališta, gdje ih je nasmijan i raspoložen dočekao upravo Nurkić te im omogućio da ga pitaju bilo što. Saznali smo tako da mu je najdraži igrač Kobe Bryant, da je visok 212 cm, da nosi broj patike 52, ali i to da je košarku počeo igrati tek sa 15 godina.
“Različitih ste godina svi ovdje, ali vam želim reći da nikada nije kasno da krenete u košarku, ja sam vam prvi primjer. Ovim mojim dolaskom ovdje ja vas želim potaknuti da se bavite košarkom, prekrasnim sportom, koji vam može donijeti puno radosti u životu, ali i prijateljstva.
Upravo zato vas sve i želim pozvati da se u rujnu ove godine odazovete i zajedno sa svojim trenerima dođete u Srebrenicu, da upoznate grad, možda neke nove prijatelje koji će vam ostati zauvijek i da se igrate košarke i sa onom ekipom tamo.”
Nakon toga, Nurkić je svih stotinjak igračica i igrača postavio u kolonu i spremno se sa svima uslikao te podijelio potpise. Bilo je tu potpisa na papiriće, majice, lopte, čak i maske od mobitela, a svi sudionici kampa su kućama na kraju i odnijeli poklone sa nekoliko suvenira Portlanda te slatkih proizvoda.
Bez trunke nervoze, pravo profesionalno i ljudski te tako još jednom pokazao svoju veličinu i ljudskost. Inače, Nurkićeva fundacija je već dobro poznata po ovakvim akcijama, što dovoljno govori o kakvoj se ljudskoj veličini radi kada je on u pitanju.