Na idelan, pomalo i nestvaran način, naši su košarkaši otvorili turnir u Grčkoj.
Priznajte, malo tko jučer nije uživao u sjajnoj predstavi naših košarkaša, koji su deklasirali favoriziranu Sloveniju, na startu kvalifikacija za Olimpijske igre. Iako je vjerojatno mali broj čak i onih naj zagriženijih košarkaških entuzijasta i zaljubljenika vjerovao u ovo čudo, ovo je zapravo plod sjajne pripreme utakmice stručnog stožera, a na kraju i sjajne izvedbe na terenu, a to nije slučajno.
Josip Sesar je već u startu svog mandata bio osuđen na kritike i klasičnu pljuvačinu na naš način, ni kriv ni dužan, no tu golgotu prošli su svi njegovi prethodnici, vjerojatno jednog dana i njegovi nekakvi nasljednici, to je jednostavno tako u Hrvatskoj, nitko nam ne valja. Ipak, šutio je i radio u miru, rekao bih “Dalićevski”, u miru i tišini, bez nekakve velike pompe i izjava. Tako je to u košarci u Hrvatskoj, ona previše i ne zanima ljude. Tek šačicu nas, koji smo u njoj 24 sata, 365 dana u godini. Vjerojatno je u takvom “odnosu snaga” onda i lakše raditi, kada te tek pokoji novinar povuče za rukav pa te pita kakva je situacija i što se sprema…
Sa svojim je stožerom od prvog dana imao jedan cilj: vratiti kult reprezentacije! Pod kult reprezentacije ovdje mislim na to da se u njoj nađu samo oni koji žele igrati i koji se žele podrediti momčadi. I koji nisu umorni. Rezultati koje je postigao u svom mandatu pokazuju da se ipak nešto u toj reprezentaciji pomaknulo, na bolje. Stvorena je jedna jezgra igrača koji su “unutra”, koju predvode igrači koji su u svom primeu, Ivica Zubac i Mario Hezonja, a tu je i kapetan Dario Šarić, koji iskreno i nema bajnu sezonu iza sebe, ali kada je reprezentacija u pitanju, Šiši je uvijek na “stodeset posto”. “Fokus mi je samo reprezentacija, da bude u boljoj situaciji, da pomognem našoj košarci ako može proći dalje. Uvijek sam razdvajao reprezentaciju od klubova. Ako sam zdrav, uvijek ću igrati za reprezentaciju, dok god me trebaju, dok ne dođe netko mlađi i bolji. Ne gledam na to kao borbu za NBA ugovor.”
Sesar je u svom mandatu uspostavio prije svega hijerarhiju u momčadi, točno se zna tko što radi i tko što donosi na terenu. Kada na to nadodate odličnu taktičku pripremu za utakmice, onda to na terenu izgleda kao jučer. Doduše, nama je jučer na ruku i išla činjenica da je Slovenija jučer izgledala očajno na terenu, govor tijela svih igrača bio je kao da su došli igrati prijateljsku utakmicu, a ne na kvalifikacije za Pariz, no treba imati na umu da ekipa igra koliko ti protivnik dozvoli. M jučer njima nismo dozvolili da igraju, da igraju onako kako igraj inače, a to je plod sjajne pripreme i korištenja onog što nam se nudilo. Uzeli smo jučer sve. Obrambeno sjajni, izolirajući sada igru Luke Dončića u nekim trenucima koji je potrpao žmirečki svoje šuteve se polu distance, no sve ostalo bilo je na zavidnom nivou. I to ne možete odraditi bez da vas netko na to nije pripremio. I tu je jučer Sesar sa svojim stožerom pobrao sav šlag sa torte, igrači su to sve samo popratili.
A to je ono što, realno, u prošlosti jednostavno nismo imali. Sesar je našao dobitnu kombinaciju i u odnosima sa igračima. U startu je lopticu prebacio na one koje ima u momčadi, bez nekakve kuknjave za umornima i željnima novih klupskih ugovora i to mu se vratilo, zapravo, to mu se vraća, jer ova reprezentacija već dugo dobro izgleda. Jučer je samo doživjela svoj procvat, koji već danas moramo zatvoriti u ladicu i naj ozbiljnije shvatiti Novi Zeland. Od onih koji su se od prvog dana maksimalno stavili na raspolaganje, Sesar je napravio zapravo jednu respektabilnu momčad, koja može Slovencima ubaciti 108 poena i imati gotovo 30 razlike prednosti u jednom trenutku utakmice.
Takva je sada opasna svima, i u takvoj Hrvatskoj uživamo svi. Rekli bi, napokon. Bez obzira kako ovaj turnir završi, ovo su ozbiljni pomaci i košarka koja ima smisla. Nikako ne treba dizati euforiju nakon ove pobjede, jer put do Pariza je još itekako daleko. Malo je bliži, ali je još uvijek daleko.
Vjerujte, ni Grcima sada više nije svejedno…