Danas donosimo zanimljivi intervju sa Piom Petrom Pivić, mladom košarkašicom.
Kada su u pitanju mlađe reprezentativne selekcije Hrvatske, nekakva službena natjecanja, odnosno prvenstva, održavaju se samo od uzrasta U16, ako Europska, tako i Svjetska prvenstva. Što se tiče onih mlađih selekcija, prva do njih je U14 kategorija, koja i u muškoj i ženskoj konkurenciji ovdje u našim krajevima svake godine ima jedan turnir, Slovenia Ball, na kojem redovito nastupaju naše reprezentacije. Danas ćemo se iznimno osvrnuti na ženski dio turnira, odnosno na jednu igračicu iz Osijeka, koja je svojim odličnim igrama u svom klubu, KK Mursa, zaslužila poziv u reprezentaciju, za turnir u Sloveniji, a kasnije i u Beogradu. Radi se o Pii Petri Pivić. Pia inače dolazi iz jedne sportske obitelji, roditelji su bivši sportaši, a mlađi brat je u nogometu pa se osim školskih obaveza, u njihovom životu gotovo sve vrti oko sporta, a kada je i njemu posvećenost velika, uspjesi uvijek moraju doći do izražaja. Turnir u Beogradu Pii je donio titulu najbolje igračice u ženskoj reprezentaciji, a s obzirom da nas konkretno i veže geografska povezanost, odlučio sam da je zaslužila da ju predstavimo malo pobliže košarkaškoj javnosti…
Za početak, kako i logika nalaže, idemo saznati tko je uopće Pia Petra Pivić? Odakle dolazi, koliko godina ima, koju školu ide, čime se bavi u slobodno vrijeme…
“Dolazim iz Osijeka i idem u Osnovnu školu Jagode Truhelke u osmi razred. Uskoro ću napuniti 14 godina. Odlična sam učenica i do sada sam sve razrede prošla sa 5,00, a nadam se da ću i ovaj zadnji. U školi sam jako aktivna i idem na sve moguće izvannastavne aktivnosti, sudjelujem i u raznim projektima koje škola organizira, ali i na raznim natjecanjima. Najveći problem je kada mi se dogodi da na nečemu ne mogu sudjelovati jer se preklope termini. Osvojila sam i puno medalja za školu te sam izabrana za najbolju sportašicu škole drugu godinu za redom.”
Sjajna uvertira, ali ni to nije sve…
“Osim košarke i škole pohađam još i Pučko otvoreno učilište gdje sam završila 8. razred i sada idem na pripremni tečaj za Cambridge ispit.”
Ako sam dobro informiran, košarka nije bila tvoj prvi izbor kada si krenula u svijet sporta, a poznato je da dolaziš iz sportske obitelji…čime si se još bavila?
“Istina, sa nepunih 3 godine sam krenula na ples u plesni studio Shine kojim sam se bavila 8 godina. Osvojila sam puno medalja na raznim domaćim i međunarodnim natjecanjima. U isto vrijeme bavila sam se i plivanjem 5 godina , a prestala sam kada sam krenula na košarku.”
Malo godina, a toliko toga si već prošla…
“Možda nekome izgleda da sam imala previše obaveza, ali sve je to bila moja želja. Mama i tata su me uvijek podržavali, ali i razumjeli. Oni su se isto bavili sportom. Tata je igrao nogomet, a i još uvijek rekreativno igra koliko stigne. Mlađi brat je krenuo njegovim stopama. Mama je trenirala Akrobatski rock n roll i bila je jako uspješna te je također bila u reprezentaciji Hrvatske.”
Na kraju svega, izbor je pao na košarku. Što te konkretno privuklo u dvoranu i kada je to bilo?
“U školu su nam došli treneri i pitali tko bi želio trenirati košarku. Bilo mi je to zanimljivo i krenula sam. Vrlo brzo su treneri kontaktirali moje roditelje jer su željeli da dođem igrati u klub.
Sjećam se da je mama rekla da sam taman prestala plivati jer nisam sve stizala i da će mi to biti previše, ali ja sam to baš željela i krenula sam. Vrlo brzo sam napredovala i prebacili su me u grupu sa starijima.“
Tko su bili treneri ili trener, kojem u dosadašnjem dijelu karijere duguješ nekakvu “zahvalu” za prve korake, ali i za kvalitetu koju trenutno posjeduješ?
“Prvi treneri bili su mi Den Rogač i Luka Hrgović. Zadnjih godina trener mi je Goran Kramarić, veliki zaljubljenik u košarku. Mislim da je izvukao puno iz mene i oblikovao me. Gledajući njega koliko se daje i kako mu ništa nije teško, bilo bi sebično od mene da i ja ne dajem maksimum.“
Kako uspijevaš uskladiti školske obaveze sa onim sportskim? Za pretpostaviti je da je tu dosta odricanja, kako tvojeg, tako i tvojih roditelja…tu je i mlađi brat, ako se ne varam, koji je također uspješan u nogometnim vodama pa sigurno mama i tata imaju hrpu obaveza sa vama…
“Kako sam već rekla, odlična sam učenica i škola mi stvarno nije problem. Sve odrađujem na vrijeme, jako sam organizirana i tako da sve super funkcionira. Mlađi brat Šimun ima 8 godina i trenira nogomet u NK Osijek. On je isto uspješan i prošlu sezonu je završio kao najbolji strijelac lige. Mami i tati nije lako sa nama, ali stvarno su nam dali maksimalnu podršku. Razvoze nas i koliko mogu prate nas na sve utakmice i turnire. Mogu reći da su sve podredili nama.“
Naravno, bez njihove podrške, ne bi bilo ni zapaženih rezultata. Koliko je ti u tvojim godinama bitna podrška roditelja? Ne mislim samo tu na te “servis” usluge oko vožnje, nego i prisutnost na utakmicama, navijanje, podršku, ali i njihovu ulogu kada i ne ide sve po planu…
“Mama i tata su najveća podrška. I meni i bratu puno znači kada su oni prisutni. Oni su uvijek iskreni i ne mogu reći da su od onih roditelja koji kažu da je sve super. Dobijemo i kritike od njih, ali smatram da je to dobro jer tako uvijek možemo popraviti ono što nije dobro. Isto tako oni su i moji veliki motivatori i uvijek nađu prave riječi. Nešto u meni proradi kada znam da su mama i tata tu i da gledaju.“
Moram te pitati sada i jel to to što se tiče odluke kojim se sportom želiš baviti u budućnosti? 🙂
“Definitivno košarka!“ 🙂
Prema informacijama koje imam, Pia Petra je jedna od najupornijih cura na treninzima, odustajanje kao opcija ne postoji…što te na kraju krajeva i dovelo do reprezetnacije.
“Pa uporna sam, možda nekada i previše. Uvijek si postavljam ciljeve i nastojim ih ostvariti. Ne odustajem lako, ili možda nikako. 🙂 Tako mi je bio cilj zaigrati u, za mene svetom dresu i predstavljati Hrvatsku, što sam i uspjela.“
Posljednja dva natjecanja, Slovenia Ball te friški turnir u Beogradu, su iza tebe. Idemo malo o ta dva turnira. Kako je bilo u Sloveniji?
“Prvo smo bili na pripremama u Ogulinu od 29.srpnja te potom na turniru Slovenia Ball u Slovenj Gradecu od 7.- 11.8. Osvojili smo 6.mjesto. Ja sam bila naša treća igračica po učinku. Mislim da sam tamo mogla i bolje, ali to je bio prvi nastup za reprezentaciju. Naravno da su emocije bile prisutne, nikada neću zaboraviti taj osjećaj kada svira himna i kada sam se ogrnula hrvatskom zastavom. Velika je čast i odgovornost igrati za reprezentaciju. Neopisivo! Vrlo brzo uslijedio je novi poziv da zaigram u hrvatskom dresu na Jr. NBA turniru u Beogradu.“
Beograd je bio kruna svega ovo ljeto. Ekipno ste završile na 3.mjestu, a bila si naša najbolja igračica tamo. Dojmovi?
“U Beograd smo otišle 13.9. nakon priprema u Crikvenici. Osvojile smo 3. mjesto pod palicom trenera Romana Kozlovića i Jure Bosnića i ja sam u dvije utakmice bila najkorisnija igračica. U jednoj utakmici sam postigla 20 poena od ukupnih 44. Na kraju turnira izabrana sam u najbolju petorku turnira na što sam jako ponosna i sretna. Moram još napomenuti da bez obzira na sav uspjeh koji sam postigla smatram da su i sva iskustva i prijateljstva koja sam stekla neprocjenjiva.“
Što te čeka u sezoni koja je pred nama?
“Nova sezona je tu i okrećem novu stranicu. Sve što je bilo lijepo iza mene je, ponosna sam na to ali treba dalje trenirati i napredovati. Ne živi se od stare slave. Naporno treniram i dalje i nadam se novim uspjesima i pobjedama sa svojim suigračicama iz kluba, ali isto tako radim marljivo da me ponovno pozovu u reprezentaciju U16.“
I za kraj, koje su tvoje ambicije vezane za košarku?
“Velika želja mi je trenirati košarku i u budućnosti. Imam želje i ambicije , ali polako sve u svoje vrijeme. Ne treba žuriti, mislim da kada daješ maksimum da drugi to prepoznaju i da te na kraju nagradi. Vidjeti ćemo što nosi vrijeme. Treba trenirati, biti dosljedan i uporan.“
Hvala ti Pia Petra na odvojenom vremenu za ovaj razgovor i puno sreće u nastavku košarkaške karijere te tvom školovanju!
