U drugom izdanju Sarine rubrike gostovao je Veljko Budimir, igrač Vrijednosnica Osijek.
VELJKO BUDIMIR – KK VRIJEDNOSNICE OSIJEK
Zadržati ćemo se još neko vrijeme na drugom dijelu tablice, a ovaj tjedan sa mnom je kapetan ekipe sa začelja. Rodom iz Donjeg Miholjca, sa željom završavanja karijere u kako kaže „svom gradu“, Veljko Budimir je prije tri godine pojačao redove osječkih Vrijednosnica. Razgovarali smo o problemima koji dulje vrijeme muče trenutni roster Osijeka, prognozirao je krajnji poredak za ulazak u play-off ovogodišnjeg sastava Premijer lige, prokomentirao ulazno-izlazna vrata slavonske svlačionice u kojoj je već sada kontinuirano prometno, ali i istaknuo na kakvoj će igri inzistirati kada postane – trener i u praksi. Ovim putem mu čestitamo na stjecanju titule košarkaškog trenera i želimo puno sreće u nastavku igračke i trenerske karijere!
Veljko, dobro mi došao! Ovo je tvoje prvo gostovanje u mojim rubrikama, ali vjerujem da nikako neće biti i zadnje. Stoga ćemo krenuti nekakvim slijedom. Trenutna publika poznaje te kao kapetana osječkih Vrijednosnica, kluba s kojim si na kraju prošle sezone izborio ulazak u Premijer ligu. Što si očekivao tada da klub može pokazati? Ne možemo reći kako vas prate sjajni rezultati, ali isto tako do kraja sezone – ostalo je još poprilično. Što smatraš vašom najvećom prednošću i koliko se pokazani učinak razlikuje od onih prvotnih očekivanja na kraju prošle sezone?
„Pozdrav Sara, tebi i čitateljima Sportskog KOD-a. Došao sam prije tri sezone kući i odlučio ovdje završiti karijeru. Prvu sezonu nismo se uspjeli vratiti u Premijer ligu, ali prošle sezone nakon dvije kvalifikacijske utakmice protiv Škrljeva vratili smo se u najviši rang hrvatske košarke. Zadržali smo većinu igrača od prošle sezone i nadodali tri igrača za Premijer ligu. Dva stranca se nisu snašla pa smo ih zamijenili sa Uljarevićem i Andrewsom i u ove dvije utakmice kao ekipa izgledamo dosta bolje, iako nismo pobijedili u obje utakmice. Primarni cilj je ostanak u HT Premijer ligi, iako je liga dosta izjednačena. Razlika između sredine i dna tablice je dvije pobjede. Nadam se da ćemo osigurati naš cilj.“
Vrijednosnice su klub koji možemo reći „ne tolerira pogreške“. Prisutna je jako velika smjena igrača i često se mijenja prva petorka. Prije svega koji tjedan svjedočili smo odlasku dva inozemna igrača i dolasku dvojice novih – Amerikanca Andrewsa i domaćeg dečka, Uljarevića. Kako ti, kao osoba s vrlo vjerojatno najviše iskustva u svlačionici, gledaš na aktualne promjene? Je li trenutna praksa ono što Osijeku zaista može ponuditi iskorak i koliko je težak proces prilagodbe novih igrača na ustaljeni način treninga i igre i obrnuto, koliko stalnim igračima „teško padaju“ prilagodbe novim karakterima u svlačionici?
„U današnjem profesionalnom sportu, ne samo u Hrvatskoj, nego i u ostalim zemljama – nakon nekoliko vezanih poraza u pravilu uvijek dolazi do nekakvih promjena unutar momčadi pa smo tako i mi odlučili. Novi igrači, Karlo i Jay pokazali su se kao izrazito dobri igrači, a i osobe, što je jako bitno za timski sport kao što je košarka. Bez dobrog timskog duha, u pravilu, nema ni rezultata momčadi, iako uvijek ima iznimki. Većinom se danas treneri prije potpisivanja igrača raspitaju o igračkim i ljudskim kvalitetama pa smo se tako i mi raspitali i donijeli odluku da potpišemo Karla i Jaya. U profesionalnom sportu je normalno da dolazi do promjena tokom sezone. Iako su i prijašnji stranci imali ljudske kvalitete, nisu se snašli kao igrači. Želim im sreću u nastavku karijera.”
Što Osijek može i mora bolje? Uviđaju li se tu problemi manjka premijerligaškog iskustva kod pojedinaca ili pak prevelika izloženost ozljedama i još uvijek nekompletiran roster? Da si na mjestu prvog trenera, na čemu bi posebno inzistirao?
„Trenutno sam još uvijek igrač na terenu tako da je nezahvalno da kao igrač komentiram što bi trebalo napraviti, a što ne jer nije lako treneru posložiti dvanaest igrača i da svi budu zadovoljni, a svi misle da moraju igrati i pri tome napraviti nekakve brojke. Dosta igrača do ove sezone nije igralo na najvišem nivou, neki koji jesu možda nisu imali jako velike uloge u prijašnjim momčadima. Moram pohvaliti suigrače da pošteno treniraju svaki dan i nadam se da će nam se to isplatiti.“
U bližoj budućnosti nekako možemo očekivati i kraj tvoje igračke karijere, a već sada si trener mlađim dobnim uzrastima unutar kluba. Koje su želje za dalje? Koliko dugo se još vidiš na parketu i kakvu igračku filozofiju preferiraš od svojih igrača s pozicije trenera? Vidiš li se nekada na čelu seniorskog pogona u nekom kvalitetnom inozemnom klubu?
„Tek sam prije dva mjeseca završio na Kineziološkom fakultetu smjer ‘košarkaški trener’ pa treniram individualno nekolicinu mladih igrača unutar kluba u prijepodnevnom terminu. Zadnjih sezona ne gledam puno unaprijed, nego igram do kraja sezone pa onda odlučujem hoću igrati još, ali mislim da bi ova mogla biti zadnja. Ne gledam daleko što se tiče trenerske karijere u smislu da imam neki zadani cilj da nešto moram. Trenutno sam vezan za moj klub u kojem bih volio i ostati kao trener. Teško je odmah nakon igračke karijere preuzeti seniorsku ekipu u najvišem rangu. Mislim da za to ipak treba proći malo vremena i raditi na sebi.“
Najveći trag si, bez dileme, ostavio u Mađarskoj, a u PVSK Panthersima bio si kapetan u čak osam sezona i najbolji klupski strijelac u povijesti kluba. Kako gledaš na cjelokupno razdoblje provedeno u Mađarskoj, primjerice i na etapu u Szolnoki Olaju s kojim si bio prvak Mađarske i osvajač Kupa? Koliko te taj dio karijere oblikovao za dalje? Koliko se razlikuje mađarski i hrvatski stil igranja košarke?
„Moram priznati da mi je u Mađarskoj bilo jako lijepo igrati. Poznato je da Mađari jako puno ulažu u sport. Za to je zaslužan sustav u državi na koji bi se i mi mogli ugledati. Jako puno ulažu i u mlađe dobne kategorije što im se zadnjih godina počelo vraćati i u seniorskoj košarci. Prva sezona u Szolnoku je bila fantastična. Szolnok je košarkaški grad, atmosfera je slična kao nekada u zadarskim Jazinama. Nakon što smo osvojili prvenstvo i Kup navijači su nas nosili na rukama na dočeku na glavnom trgu gdje se okupilo oko 10 000 ljudi.
U Pečuhu sam igrao 8 sezona i stekao brojne prijatelje s kojima sam još uvijek u kontaktu. Za vrijeme igranja u Pečuhu ostvarili smo isto odlične rezultate, iako klub nije imao budžet kao vodeći klubovi lige. Svake godine smo igrali play-off. Mađarska liga je financijski i organizacijski na višem nivou nego hrvatska liga. Klubovi sa visokim budžetima imaju prednost kod potpisivanja kvalitetnijih domaćih igrača/reprezentativaca plus kvalitetnijih stranaca, što je velika razlika od klubova sa začelja lige. Igra se dosta brže i čvršće sa više tranzicijske košarke i nepostavljenih napada, odnosno koristi se svaka situacija za kreiranje ili šutiranje u napadu. Svake godine tri kluba igraju europska natjecanja. Zbog atraktivnosti ekipa većinom su dvorane ispunjene. Primjerice, dok sam igrao u Pečuhu, prosječno je po utakmici bilo oko 2500-3500 ljudi.“
Kakvu košarku najviše preferiraš, odnosno koji stil igre ti najviše odgovara? Koje pojedinačne karakteristike smatraš ključnima kada govorimo o bavljenju košarkom s ciljem ostvarivanja što većeg uspjeha, a da eventualno trenutno nedostaju u osječkoj svlačionici?
„Kada se budem počeo baviti samo trenerskim poslom, preferirat ću prije svega odgovornost u obrani i u napadu. Smatram da igrači prvo moraju usavršiti osnovne stvari u košarci da bi se kasnije mogli nadograđivati kao igrači i oblikovati ovisno o poziciji u momčadi i kako oni sebe vide u daljnjoj karijeri. Kontinuitet treninga i posvećenost su ključni u razvoju igrača i želja za napretkom. Našoj svlačionici nedostaje koja pobjeda i da budemo u mirnijoj zoni i onda će biti sve lakše. :)“
Što možemo očekivati od VROS-a u nastavku sezone? Poruka navijačima za kraj?
„U nastavku sezone od nas možete očekivati da ćemo, kao i do sada, dati sve od sebe pa se nadam da će nam se to vratiti kroz pobjede. To možemo napraviti ako nas zaobiđu ozljede, a uz više domaćih utakmica u drugom dijelu sezone očekujem i više pobjeda. Što se tiče podrške navijača očekujem još veću podršku jer nam to puno znači, kao i svim ekipama. Moramo početi pobjeđivati pa će nas ljudi više i bodriti na utakmicama.“
I za kraj, pripremila sam ti nekoliko brzopoteznih.
Sastavi, po tebi, najbolju startnu petorku trenutnog VROS-a.
„Svi su prva petorka, neću niti jednoga posebno isticati. :)“
Sastavi najbolju petorku od svih igrača s kojima si ikada igrao.
„Anthony Nelson, Kameron Taylor, Andrija Ćirić, Zvonimir Ridl, Marton Bader.“
Prognoziraj nam krajnji poredak za ulazak u play-off Premijer lige.
„Split, Zadar, Cibona, Cedevita Junior, Kvarner, Dinamo, Zabok, Vrijednosnice.“
Smatraš li da Osijek trenutno ima roster s kojim može izbjeći borbu za ostanak?
„Naravno da imamo šanse, kao što sam ranije rekao, od sredine tablice do začelja nije velika razlika. Da bi nešto ostvario, moraš vjerovati u to.“
Da možeš bilo kojeg igrača (domaćeg ili inozemnog) dovesti u klub ovog trenutka, tko bi to
bio i zašto?
„Nikolu Jokića jer tražimo visokog igrača, a on bi nam se baš dobro uklopio. :)“