Novi gost rubrike Putem košarke je MVP listopada u Premijerki, Paolo Marinelli.
Paolo Marinelli, MVP mjeseca listopada, trenutno prvi strijelac Premijer lige (17.8 poena u prosjeku) i prvi u poretku za MVP-a sezone i jedan od prvih aseva iz rukava trenera Nazora u borbi za pobjede, stiže mi u sugovorničku fotelju. Jedan od zapaženijih igrača ovosezonskog izdanja Premijer lige ne bježi od činjenice kako trenutno pruža svoje najbolje izvedbe do sada, a za našu rubriku otvorio je dušu i spremno odgovorio na sva aktualna pitanja sa, ali i izvan terena. Dobrodošli!
Paolo, dobro mi došao! Po drugi put si tu, ali definitivno opet dolaziš u okolnostima koje ostavljaju puno novih tema za razgovor. Kvarner je ove sezone, recimo to tako, podosta nepredvidiv. Smješteni po sredini tablice, zasigurno bi kod velike većine zaslužili epitet – dobri. Naravno, s tu i tamo ponekom oscilacijom. Bacimo li pogled na tablicu, dolazimo do omjera pobjeda i poraza 7-7 što i dalje sa sobom nosi nepredvidivi predznak. Koji su tvoji komentari na ovosezonsko izdanje Kvarnera i na čemu treba eventualno poraditi? Kako si zadovoljan sobom, počevši od izvedbe do statistike?
„Sara, hvala ti još jednom na pozivu za intervju. Nadam se da će biti uspješan, kao i prošli. Slažem se, mislim da nam je sezona sve u svemu jako dobra s ponekim oscilacijama. Pokazali smo da možemo igrati i sa najboljima, ali nažalost bilo je i utakmica u kojima smo izgubili protiv relativno slabijih protivnika. Svakako mi je drago da smo vratili Kvarner u Premijer ligu jer grad Rijeka definitivno zaslužuje imati stabilan i respektabilan klub. Ja sam definitivno zadovoljan svojom osobnom izvedbom, ali kao što ću uvijek ponavljati, ništa mi to ne znači, ako ekipa ne pobjeđuje.“
O Kvarneru je gotovo nemoguće pričati bez osvrtanja na maestralnu pobjedu protiv Splita u samoj završnici utakmice. Na toj utakmici bio si jedan od onih koji su zaslužili posebne pohvale. Što smatraš da je bilo ključno za preokret, ali i generalno – koliko su mentalna snaga i pribranost važne za dovođenje započetog kraju i kako se u takvim situacijama oduprijeti pritisku i ostati usredotočen?
„Hvala ti na pohvali. Definitivno velika pobjeda protiv jednog velikog kluba i uvijek je poseban osjećaj ovakav scenarij priuštiti riječkoj publici i svima koji nas podržavaju. Ključno za preokret, rekao bih da je bilo to što nismo odustajali i zaista je to nešto čemu nas trener kontinuirano uči. Njegov karakter koji daje do znanja da se nikada ne posustaje je jedan od temeljnih faktora. Mentalna snaga je, kao i u svakom sportu, vrlo bitna i na njoj treba raditi. Mislim da smo u ovoj utakmici pokazali kako ostati pribran i završiti započeto na najbolji mogući način.“
Vratimo se na preostale utakmice od zadnjih pet. Upisali ste tri poraza i dvije pobjede. Što je nedostajalo u srazu sa Zadrom, Cibonom i Dinamom? Smatraš li da je premijerligaško iskustvo presudilo ili jednostavno niste bili spremni za nametnuti ritam? S druge strane, osim Splita – slavili ste i protiv Dubrovnika. Kako komentiraš taj ogled?
„Zasigurno da smo u ovim ogledima imali određenih problema, a jedan od ključnih su ozljede nama jako važnih igrača. Mislim da smo sa Cibonom pružili odličnu partiju, iako na kraju nismo uspjeli zadržati vodstvo i na takav način privesti utakmicu kraju. Također, smatram da smo se sa svim ovim ekipama mogli nositi, ali moramo znati da smo igrali sa klubovima koji participiraju u ABA ligi i samim time imaju svoju posebnu kvalitetu. Protiv Dubrovnika smo pokazali jednu zrelost i konstantu kroz cijelu utakmicu i na kraju smo je mirno priveli kraju.“
Ovo je vaša prva premijerligaška sezona nakon dugih sedam godina. Kada s odmakom pogledaš ovaj prvi odigrani dio – jesi li zadovoljan? Kako bi okarakterizirao svoju igru i što smatraš da u tvom slučaju može i mora bolje? Koji su igrački planovi za budućnost?
„Kada s odmakom pogledam na tadašnju sezonu prije 7 godina definitivno mogu reći da sam kao prvo – iskusniji kao osoba, a onda kao i igrač. Neke sam stavke, kako na terenu, tako i izvan njega promijenio, a one su posljedično unaprijedile moj performans. Svoju igru bih okarakterizirao kao igru kreativnog igrača koji mora voditi računa o suigračima i toku igre. Mislim da moram poboljšati segment obrane i svakim danom radim na tom dijelu. Zahvaljujući treneru Nazoru i stručnom stožeru, mislim da sam već ove sezone napredovao i postigao neke prve korake u tom smjeru. Trenutno razmišljam samo o ovoj sezoni, osjećam se odlično tu i definitivno bih volio ostati ovdje, ali naravno sve ćemo vidjeti na ljeto.“
Kada smo prošli put razgovarali, rekao si da ti je u Kvarneru lijepo i da je igrati kući uvijek poseban osjećaj. Kročite kroz drugu zajedničku sezonu. Skupio si inozemnog iskustva i čini se da sva stečena znanja koristiš kako bi na najbolji mogući način pomogao trenutnoj ekipi. Osim hrvatskih klubova, zaigrao si i u Sloveniji, Litvi, Belgiji, Francuskoj i Rumunjskoj. Da sad moraš odabrati jednu etapu koju najviše pamtiš i koja te najviše oblikovala u osobu kakva si danas, na koju državu bi odluka pala? Usporedi je s ovom pričom koju trenutno ispisuješ u Kvarneru.
„Slažem se s tobom, u svakoj sam sezoni nešto novo naučio i svaki trener na osobni način doprinosi znanjima. Iskreno jako mi je teško odabrati jednu etapu jer svaka sezona (bolja i lošija) te izgradi i očvrsne. Da moram baš odabrati državu koju najviše pamtim, odabrao bih Francusku. Tamo sam najviše uživao kao igrač i definitivno je poseban osjećaj igrati u takvoj ligi. Hrana i kultura uz predivne gradove ostavljaju poseban dojam. Ipak ne mogu ništa usporediti sa sezonom trenutno u Kvarneru gdje igram najbolju košarku u karijeri i ipak – doma je doma.“
Bio si premijerligaški MVP mjeseca listopada. Koliko ti osobna priznanja pomažu? Postoji li neki individualni cilj koji još nisi uspio ostvariti i koliko zna biti teško kada nastupi razdoblje u kojem jednostavno „ne ide“?
„Sigurno da osobna priznanja puno znače i motiviraju me da i dalje pomičem svoje granice. U Kvarneru imam sve uvjete za to. Uvijek gledam da se pobjeđuju utakmice i da dajem 100%, a individualna priznanja dođu sama od sebe. Individualni cilj koji još nisam ostvario je nastup u A reprezentaciji i nadam se da će doći taj dan. Iskustvo me naučilo da kada dođe teško razdoblje, a uvijek dođe, jedino što uvijek možeš napraviti je težiti radu na svom tijelu i davanju svega od sebe na treninzima.“
Kakav je Paolo van terena? Kako bi predstavio sebe navijačima bez košarkaške prizme? Pošalji im neku iskrenu, prijateljsku poruku za kraj.
„Mislim da sam van terena staložen, orijentiran prema obitelji i prijateljima. Volim provesti slobodne dane izvan Rijeke uz dobro društvo i dobru hranu, pogledati poneki dobar film ili odigrati partiju trešete. Poruka za kraj je: – Budi iskren prema sebi i nemoj pustiti da te nebitne stvari pokolebaju!“
Još sam ti pripremila nekoliko brzopoteznih pitanja pa krenimo!
- Kako bi opisao osjećaj kad si pogodio šut koji je odlučio utakmicu? Što ti je prolazilo kroz glavu u tom trenutku?
„Osjećaj je nevjerojatan. Jednostavno si pod adrenalinom, tako da ne stigneš ni previše razmišljati u tom trenutku.“
- Koja je najveća žrtva koju si morao podnijeti zbog košarke, ali na kraju nisi požalio?
„Najveća žrtva je što si odvojen od svog doma i obitelji. U mlađim uzrastima pamtim puno ljeta koja sam proveo na pripremama, ali nisam požalio.“
- Da možeš izabrati jednog povijesnog igrača za jedan-na-jedan meč, tko bi to bio i kako bi pokušao pobijediti?
„Izabrao bih Dražena Petrovića, a pokušao bih ga pobijediti ‘low post’ igrom haha.“
- Kad bi mogao promijeniti jedno pravilo u košarci, koje bi to bilo i zašto?
„Osobno ne bih mijenjao pravila. U europskoj košarci mi se apsolutno sviđaju.“
- Koja je najzanimljivija stavka iz tvog privatnog života?
„Pa iskreno, ne znam što bih naveo kao najzanimljiviji dio jer je veći dio mog života vezan uz košarku, ali volim putovati i istraživati nove lokacije.“
Foto: Damjan Jelenović