Danas donosim priču o nekolicini mladih trenera u Premijer ligi, koja na neki način polako ide u drugom smjeru.
Mi koji pratimo ove naše domaće lige, prije svega prva dva ranga, dobro smo upoznati sa stanjem svih liga, ali i onima koji u njima participiraju. Od ljudi na funkcijama, preko igrača sve do trenera. Upravo su ovi potonji današnja tema.
Premijer liga je do sada donijela mnogo zanimljivosti, od rezultata, igračkih premetaljki pa do smjena trenera. Upravo su treneri današnja tema koje sam se dotakao, a vezana je za mlade i neke nove trenere koje smo upoznali, koje upoznajemo ili ćemo ih tek upoznati.
Neki novi “klinci” su se pojavili na terenima Premijer lige, koji su već skrenuli pažnju na sebe i svoje momčadi, a ako bude dobre volje i strpljenja njihovih nadređenih, trebali bi svi imati koristi od toga.
Trenerski posao je, kao što već znate, kruh sa sedam kora. Koferi su vam uvijek na pola spremni, većinom su oni krivci za sve, tek rijetko kada najbolji kada su rezultati tu, ali od njih sve kreće, htjeli priznati ili ne. Ima nešto i do igrača, možda je sve pola pola, ali treneri su ti koji zadnji stavljaju pečat, bez obzira što ne trče oni po terenu.
Danas pričamo o trenerima koji u ovom trenutku pišu sjajne priče, al i trenerima koji su tek zakoračili u Premijerku i od kojih se očekuje da poprave štetu koju su napravili njihovi super iskusni prethodnici. Hoće li na tom putu imati mir i vrijeme, znaju samo njihovi šefovi. Potencijala imaju, volje imaju sigurno, a imaju i znanje. Trebaju podršku.
Premijer liga je ove godine možda i najzanimljivija u posljednjih nekoliko godina. Da, Split i Zadar trenutno dominiraju i izdvojili su se na tablici, no gledajući rezultate u ovih devet kola, niti jedni niti drugi nisu dominirali toliko na svim utakmicama, kao što je to bio slučaj prošlih sezona. Kada pričamo o Zadru pogotovo…
Zanimljivost ove sezone je ta da malo tko više može reći da će unaprijed lako upisati bodove. U redu, postoje određene razlike u kvaliteti gornjeg i donjeg doma, ali nema više lakih utakmica, na koje ćete doći na izlet ili nekoga razbiti. Je li liga kvalitetnija ili ne, mislim da je rano za neke velike zaključke, ali sigurno je da veliki dio zasluga ima u trenerskim vodama. Ove sezone dosta je mladih trenera prisutno u Premijer ligi o kojima vrijedi pričati.
U današnjoj priči se nalaze treneri koji su u dijametralno suprotnim ulogama i situacijama, ali i raspoloženjima. Goran Gunjević i Petar Babić pišu ljepše priče dosadašnjeg dijela sezone, dok su Franko Kalpić i Luka Pešut bačeni u vatru, ne bi li Šibenku i Cedevitu izvukli iz ponora u koji su upali.
GORAN GUNJEVIĆ (1982. godište)
Prije početka sezone uski dio košarkaške publike znao je nešto više detalja oko Gorana Gunjevića, današnjeg trenera Dubrovnika. Osječanima popularni “Gunj” je u prošlosti vodio Borovo u Prvoj ligi prije dosta sezona, a protekle dvije sezone bio je trener prvoligaša Đakova, sa kojim se prije toga prošetao kroz Drugu ligu Istok te odradio prvoligašku sezonu. Ovo ljeto pristupio je Dubrovniku zamijenivši Darka Kuncea, uz naravno dosta upitnika, s obzirom da je jako velika razlika između vođenja profesionalaca u Premijer ligi i amatera u Prvoj ligi. Dubrovčani su nešto i mijenjali ljetos u rosteru, a prošlu su sezonu spasili u završnici iste, kada su zaredali nekoliko pobjeda, a na ruku im je i išao raspad Vrijednosnica. Amerikanac Wheeler, domaće snage u vidu Dubelja i prekaljenog Andrića, bili su predodređeni za nositelje, uz krilnog centra, Loncovića, ali i plejadu mladih igrača, željnih dokazivanja.
Iako su sezonu otvorili sa 0/2, uslijedila je serija od čak pet vezanih pobjeda, između ostalog i protiv Cedevite Junior, ali i Cibone pa je Gunjevićeva momčad nakon sedam kola ozbiljno koketirala sa samim vrhom tablice. Posljednja dva ZZ poraza (Zabok, Zadar) ne bi trebali uzdrmati momčad, koja je za sada jedno od ugodnijih iznenađenja sezone. Gunjević je sjajno iskoristio individualnu kvalitetu Wheelera, Dubelja i Andrića te ih odlično, za sada, uklopio u neke svoje zamisli, koje donose zadovoljno trljanje ruku na Jugu Hrvatske, bez obzira što je Premijerka došla tek do svoje četvrtine natjecanja.
PETAR BABIĆ (1985. godište)
Samobor je također jedan od klubova koji je mijenjao trenera. Klub je u Premijer ligu uveo legendarni Đuro Simon, koji je trenersku palicu prepustio Petru Babiću, koji je u grad kremšnita stigao iz Cedevite Junior, koja iz današnje perspektive, nije imala ili nije htjela imati vremena da mu da priliku, no to je već neki drugi par cipela. Babić je uvertiru u sezonu napravio u mladoj reprezentaciji, koja je ovo ljeto izborila povratak u Diviziju A, odličnim igrama na EP. Malo je tko očekivao od te reprezentacije da će ostvariti ovaj rezultat, no Pero je sa svojim pomoćnicima sjajno pripremio momčad, napravljena je odlična kemija među igračima, ali i na relaciji treneri-igrači. Nagradilo ih je sa odličnim rezultatom i tu je već bilo jasno da Pero ima sjajnu perspektivu i da spada u uži krug mladih trenera koji zaslužuju priliku na velikoj sceni.
Priliku je dočekao u Samoboru, čiji je cilj prije početka sezone bio samo da se izbori ostanak. Dovođenjem iskusnih centara, Cinca i Čakaruna, na kraju i Krajnovića, uz neke starosjedioce, Samobor je jasno dao do znanja da će mnogi lomiti zube na njima. Ono što konkretno najviše raduje u ovoj priči je da je Babić odlučio dati dosta prilike mladima pa su tako u njegovo jato stigli mladići poput Mirčete, Kosa i Zagoršaka, koji su mu upravo u reprezentaciji ovo ljeto dokazali da zaslužuju priliku. Tko će ti ju prije dati, nego trener koji te najbolje zna? Pleadin iz Šibenke je zaključio listu dolazaka mladih igrača, no ozljede ga definitivno muče u dokazivanju svoje kvalitete. Danas pričamo o Samoboru kao još jednom ugodnom iznenađenju sezone, koji je već u prvom kolu na Gripama (iako nekompletan) pokazao gore navedeno. Zaredali su četiri pobjede, digli se u gornji dom, a trenutno su na omjeru 5/4, što ih sada drži na sjajnom petom mjestu tablice. Babićevo poznavanje košarke, ambicioznost i posvećenost te prije svega činjenica da svoju karijeru gradi korak po korak, sa obje noge čvrsto na zemlji, na kraju i donose rezultate koje njegove momčadi postižu. Samobor je treća momčad lige po postignutim koševima (Zadar, Split) pa je jasno kakva se košarka igra. Ponavljam, tek je četvrtina prvenstva, ali ako se po jutru dan poznaje, ne bude li ozljeda, ovakav Samobor, uz njegov trenerski potpis, će imati zadovoljavajuću sezonu.
FRANKO KALPIĆ (1997. godište)
Apsolutno nitko prije početka sezone nije mogao ni sanjati ovako crni scenarij kakav piše Šibenka ove sezone. Nakon devet kola nalaze se na posljednjem mjestu sa samo jednom pobjedom i čak osam poraza. Apsolutno je malo tko očekivao da će iskusni Ivan Velić imati toliko problema u vođenju ekipe, iako je sam slagao kadar, koji eto očito u ovom trenutku nije mogao odgovoriti zahtjevima ovosezonskog izdanja Premijerke. Imena poput Petra Vujačića, Duje Brale, Andrije Bojića, Vicenta Golsona, Karla Mikšića i Martina Jelića, trebali su garantirati stabilnu sezonu, a ne crnu rupu.
Očekivano, nakon sedam sušnih kola, došlo je do rastanka Velića i kluba sa Baldekina, a u vruće sedlo uskočio je 28-godišnji Franko Kalpić, dobro poznato ime iz Šibenika, koji je do sada obnašao ulogu pomoćnog trenera, Hrvoju Radanoviću te sada Veliću.. Zanimljivo, Kalpić je već u prvoj utakmici uspio mobilizirati momčad i izvući je iz krize. Šibenčani su na teškom gostovanju u Samoboru bili u igri sve do posljednje minute, kada su neshvatljivo prosuli prednost i izgubili praktički dobiveno. Ipak, neke pozitivne naznake su bile vidljive, da je momčad prodrmana i razbuđena, a kao šlaga na tortu pozitivne vibre, bio je dolazak iskusnog Darka Planinića na mjesto centra. Upravo to je nasušno bilo potrebno “narančastima”, a sve se vidjelo u posljednjoj utakmici protiv Dinama, gdje je Planinić za svega 15 minuta koje je proveo na terenu, ubacio 14 poena, a za sigurno je da će biti još od veće koristi čim uhvati kontinuitet zajedničkih treninga. Reprezentativna pauza u tome će pomoći i Planiniću, ali i Kalpiću za nastavak sezone.
Kalpić pred sobom ima težak izazov, a treba i vidjeti može li i hoće li biti projekt kluba za duge staze. Oni iskusniji će reći da u ovoj situaciji u kojoj mu se momčad nalazi, njima treba iskusan trener koji će izvući momčad iz krize. No, ja ću postaviti kontra pitanje. Nije li Ivan Velić dovoljno iskusan? Je, no iskustvo koje ima nije nikakva garancija da je sposoban učiniti isto, a vrlo često su i neke druge, usputne, stvari bitne da bi momčad prodisala. Kemija i odnos sa igračima, ali i neke druge taktičke ideje i zamisli možda prolaze sa ovom momčadi i činjenica je da se Velić nije najbolje tu snašao pa ne vidim razloga da Kalpić, koji je unutra već drugu sezonu, ne dobije priliku. Olakotna okolnost je ta da Šibenki na tablici nitko nije previše “pobjegao”, s obzirom da Dubrava ima tek jednu pobjedu više, a Cedevita Junior dvije. Dakle, sve se stigne popraviti, a momčad mu u slijedeća četiri kola ima Dubrovnik i Cedevitu na Baldekinu te Alkar u gostima. Definitivno dobre prilike za iskupljenja.
LUKA PEŠUT (1991. godište)
Koliko su Samobor i Dubrovnik ugodna iznenađenja te Šibenka neugodno, toliko je dosadašnji dio Cedevitine sezone u Premijerki ispod svih očekivanja. Vladimir Anzulović je prije sezone predodređen da spojem mladost i iskustva, donese korak više u Cedevitinoj igri, kako u domaćem prvenstvu, tako i u Europi. Nažalost po Vitamine, Zula je odradio polovičan posao, zbog kojeg danas o njemu pričamo kao o bivšem. Perfektnih 5/0 u FIBA Europe Cupu nije mu pomoglo da ostane na klupi, s obzirom da je u domaćem prvenstvu nanizao šest uzastopnih poraza. Nakon demoliranja Splita u 3.kolu, nitko nije očekivao takav strmoglavi pad.
Vitamine su tada na slamku ispili Dubrovnik, Samobor, Alkar, Cibona, Kvarner te na posljetku Zabok pa možemo reći da je vrag odnio šalu. Momčad koja u svojim redovima ima nekoliko talentiranih klinaca poput Šare i Zemljića, tri Amerikanca, iskusne Vrankovića i Karačića, si ovakve blamaže ne smije dozvoliti. Kratko je momčad nakon odlaska Anzulovića preuzeo njegov pomoćnik Hrvoje Radanović, no i on je upisao jedan europski i jedan domaći poraz pa je Uprava potražila druga rješenja. Izbor je pao na Luku Pešuta, mladog trenera iz Omladinskog pogona. Pešut je godinama radio sa juniorima i drugom momčadi Cedevite, Mladosti, koja se natječe u Prvoj ligi i prošle je sezone sa tim momcima ubilježio sjajne rezultate u Prvoj ligi, ali i promovirao nekoliko mladih igrača koji su se istaknuli ovo ljeto u mladoj reprezentaciji. Njegova je Mladost prošle sezone dogurala do finala doigravanja Prve lige, gdje je poražena od Samobora pa je Pešut pokazao da zaslužuje priliku.
Zanimljivo, iako mu je prva momčad ove sezone “pokupila” nekoliko igrača iz prošle sezone, Mladost je i ove sezone odlična u prvoligaškom društvu. Nakon sedam kola nalaze se na 4.mjestu, sa omjerom 5/2, a više veseli da je i sada promovirao neke nove igrače. Sigurno da ga čeka težak posao, momčad je već njegovim dolaskom doživjela promjenu: Mate Kalajžić je stigao na Velesajam, a povratnu kartu za rodnu zemlju dobio je Allen-Williams, jedan od Amerikanaca. Prije svega, iskoristiti pauzu za rekuperaciju momčadi, koju čeka i druga faza FIBA Europe Cupa, ali prije svega popravak štete u Premijer ligi. Prvi ispit imati će protiv Zadra, ali onda mu slijede utakmice protiv Dubrave, Šibenke i Dinama, protivnika preko kojih Cedevita može prijeći i popraviti svoju krvnu sliku. Pešut pozna jako dobro okruženje u kojem se nalazi već nekoliko godina i sada ima priliku pokazati znanje, ali i uvesti možda i neke promjene u izvedbama na terenu.
IVAN TOMAS, ALEKSANDAR ŠČEPANOVIĆ, DINO REPEŠA…
U kontekstu mladih trenera, ne bi bilo zgorega reći da imamo sada jednu pravu plejadu mladih trenera u Premijer ligi. Uz glavne aktere ove današnje priče, Ivan Tomas (1981. godište) je već iskusan trener koji uspješno vodi Zabok, posebno se to vidi ove sezone, gdje je njegova momčad trenutno na 3.mjestu sa omjerom 6/3. Aleksandar Ščepanović (1982. godište) se nakon desetak godina izbivanja, vratio u Hrvatsku iz Njemačke te je na klupi Kvarnera naslijedio Antu Nazora, dok je slično kao i Tomas, Dino Repeša (1982. godište) već nekoliko sezona prisutan u našim najjačim klubovima (Cibona, Cedevita, Split), ali i dalje itekako spada među mlade trenere.
Nadamo se da će se ovaj trend nastaviti, a za to nije dovoljno samo da pričamo o potencijalima. U toj priči je ključna uloga klubova koji bi trebali imati malo više hrabrosti, ali i povjerenja u svoje ljude…
FOTO: Marin Sušić, GKK Šibenka, FIBA, KK Split