Jednorozi, magična, mitološka bića za koje pouzdano ne znamo jesu li ikada postojali. U košarkaškim okvirima to je nadimak za veoma posebnu vrstu igrača, rijetke pojedince koji posjeduju određen set vještina neviđen dosad na košarkaškim parketima. Svojim igrama unose revoluciju u svijet košarke. „Jednorog“ je tip igrača koji obično odskače visinom, igra na poziciji krilnog centra ili centra, ali ima dribling poput beka, vanjski šut, pogotovo za tri poena, lateralne kretnje koje mu pomažu da ostane ispred nižih, bržih igrača što se u današnjoj košarci svakodnevno zahtijeva, te sposobnost čuvanja obruča. Veterani poput Jamesa i Duranta su opjevani i njihova imena ostat će zapisani zlatnim slovima u povijesti košarke. No, vrijeme je za njihove nasljednike, igrače koji će svojim igrama promijeniti košarku zauvijek.
Kristaps Porzingis
Među brojnim nadimcima koji su mu nadjenuti najupečatljiviji je ostao „Unicorn“. Dao mu ga je jedan originalan „jednorog“, Kevin Durant. Prije utakmice s Knicksima unazad par sezona rekao je : „Može šutirati, uvijek odigrava prave akcije, može braniti, ima 221 cm visine te šutira trice. To je rijetkost, i blokira šuteve, to je kao jednorog u ovoj ligi.“ Kada je izabran na draftu 2015. godine dočekala ga je salva zvižduka navijača New York Knicksa. Reakcije su bile veoma stereotipne, još jedan mekani Europljanin, nije bio prijem kakvom se nadao. Srećom po franšizu, to mu je samo dalo motiv da pokaže fanovima koliko su u krivu te da dokaže sebi i ostalima da pripada u NBA košarku. Sa svakim nastupom u Gardenu sve je više oduševljavao navijače, suigrače i trenere, unatoč tome što je bio izuzetno mlad i klasificiran kao projekt, igrao je toliko dobro da ga se nije moglo predugo držati na klupi. Visok 221 cm, raspon ruku od 229 centimetara, pokreti kao gazela, dribling poput braniča, mekani šut kao njegova najčešća usporedba, Dirk Nowitzki. Nema stvari na parketu koju ne može napraviti, zadnja je linija obrane, zaustavit će napad protivnika spektakularnom blokadom te biti prvi na drugoj strani terena da završi akciju monstruoznim zakucavanjem. Zbog takvog rijetkog seta vještina treneri mogu biti maštoviti sa sastavom kojeg će koristiti. Može igrati na poziciji centra kako bi ubrzali igru, otvorili napad jer zbog svoje sposobnosti šuta za tri poena izvlači protivničkog centra iz reketa te omogućava svojim suigračima nesmetan prolaz do obruča. Obrambeno igra ništa ne pati, dapače, zbog svojih brzih reakcija i nenormalnog raspona ruku te atleticizma apsolutna je napast u reketu te strah i trepet za protivnike. Svoj potencijal dao je naslutiti u prvoj sezoni u NBA ligi kada je ostvario brojke koje nitko nikad prije njega nije imao. Bio je jedini novak koji je postigao najmanje 1000 poena, uhvatio 500 ili više skokova, zabio 75 ili više trica i blokirao više od 100 šuteva. U svojoj drugoj sezoni imao je brojke u toj dobi koje su prije njega imali samo Tim Duncan, Shaquille O’Neal te Anthony Davis. Prošle sezone odlaskom Anthonyja iz ekipe, sva svijetla pozornice bila su usmjerena na mladog Latvijca koji po običaju nije razočarao, dorastao je izazovu. U sezonu je ušao fenomenalno te podigao svoju igru na novi nivo. Predvodio je ligu po broju blokada, te trpao gotovo dvije trice po utakmici uz 40% realizacije. Igrajući na poziciji centra bio je prebrz za konkurenciju te ga klasični, tromi centri nisu mogli pratiti, a na poziciji krilnog centra je samo mogao lagano prepucati preko bilo koga zbog svoje visine te vrlo visoke točke izbačaja lopte. Nažalost pri jednom doskoku nakon zakucavanja slomio je ligamente koljena te je tako okončao tu sezonu i bacio navijače Knicksa u depresiju. No, svi mi vjerujemo u brz i uspješan oporavak, ne zove se uzalud „Unicorn“!
Giannis Antetokounmpo
Što bi se dogodilo da je Scottie Pippen narastao još 10 cm i igrao na poziciji organizatora igre? To otprilike imamo u Giannisu Anteto…(prezime više neće biti spominjano u ostatku teksta). Popularni „Greek Freak“ je u Milwaukee Bucksima procvjetao od tihog i povučenog mladića do idućeg novog superstara. Čovjek koji može braniti svih 5 pozicija te „playmaker“ u tijelu krila. Ne možemo mu definirati točnu poziciju jer je u jednom trenutku organizator igre, a u drugom centar. Posjeduje nevjerojatne fizikalije, 211 cm visine, raspon ruku od 221 cm, dlanovi toliko veliki da se čini kao da u ruci drži naranču a ne košarkašku loptu. Po službenim mjerenjima, ima veće dlanove no Kawhi Leonard, veće čak i od Wilta Chamberlaina. To se posebno očituje u obrambenom dijelu igre gdje sve to dolazi do izražaja. U jednom dijelu sezone imao je čak dvije ukradene i dvije blokirane lopte po utakmici, nešto što su prije njega postigli samo David Robinson, Hakeem Olajuwon te Gerald Wallace (da znam, i ja sam šokiran). Krade lopte lakoćom i tako potiče tranziciju gdje je jednostavno nezaustavljiv. Na otvorenom terenu u 3 koraka je sa svoje polovice na suparničkom košu, sa svojim ogromnim koracima pređe cijeli teren u rekordno brzom vremenu. Koliko je zapravo dobar nam kazuje činjenica da predvodi ekipu Bucksa u svih 5 glavnih statističkih kategorija, prije njega je to pošlo za rukom samo četvorici igrača, Dave Cowensu, Scottie Pippenu, Kevinu Garnettu i LeBronu Jamesu, dosta dobro društvo za biti ako mene pitate. Jedini veliki nedostatak u njegovoj igri je šut za 3 poena, no i to iz sezone u sezonu podiže te je trenutno na 30%, ako i to jednog dana ode sjeverno od 40%, neće biti fer prema ostalima. Unatoč tome, izuzetno je efikasan te šutira čak 52% iz igre, zabija na visokom nivou te dirigira igrom Bucksa u oba smjera. Da remiziramo, „point-centar“ s krakovima kao Boeing 747, nezaustavljiva sila u tranziciji, a ako na postavljen napad stupi nogom u reket, gotovo je. Ima loptu u svojim rukama i vidi preko svih, luksuz kakav su tijekom karijere imali samo Magic Johnson i LeBron James. Konstantna prijetnja u obrani, bilo da pritišće braniče ili čuva obruč,može preuzeti bilo koju poziciju na parketu, definicija polivalentnosti. Franšiza iz Milwaukeeja imala je jednog od prvih „jednoroga“ u vidu Kareem Abdul Jabbara, a sada u ovom impozantnom Grku imaju temelj za svijetlu budućnost i mogućnost da zaigraju fenomenalnu „košarku bez pozicija“.
Joel Embiid
Nakon što su fanovi Sixersa godinama trpjeli besramno tankiranje u pohodu na što veći broj ping pong loptica za draft lutriju, sada uživaju u „plodovima tog rada“. Sam Hinkie je imao svoju viziju košarke, veoma analitički nastrojenu, a da bi došao do vrha, prvo mora lupiti samo dno. Nažalost po njega, vodstvo Sixersa mu je uručilo otkaz, ali njegov „Proces“ živi dalje u vidu osebujnog mladića iz Kameruna, Joela Embiida. Ovaj 213 cm visoki teškaš neodoljivo svojom igrom podsjeća na Hakeema Olajuwona. Prelijepa leđna tehnika, igra licem ka košu, mekani šut, odlična obrana, a uz sve to ima i pouzdan šut za tri poena. Gledajući njegovu igru, ne možemo pronaći nekakvu veću manu, Embiid je definicija „jednoroga“. Ekipa u kojoj igra s njim uvijek ima hrpu mogućnosti i načina za igrati, mogu ga okružiti s raznim profilima igrača, ali njegova polivalentnost mu omogućava da igra s bilo kime. Ako treba može istupiti van trice i raširiti reket, igrati na visokom postu ili razigravati s vrha reketa. Što se obrambenog dijela igre tiče, ni tu ne kaska za svojim kolegama. Statistički gledano jedan je od najboljih čuvara obruča lige, ne samo da blokira šuteve nego često svojom prisutnošću mijenja šuteve protivnika. Nije mu problem preuzeti niže i brže igrače od sebe, izuzetno je lagan i pokretan za čovjeka od 113 kilograma te ne dozvoljava da ga lako probiju. Embiid je uz sve to fizički nevjerojatno snažan, te se jako malo centara u ligi može nositi s njim na niskom bloku. Jedina boljka kroz karijeru mu je zdravlje. Iako ima 24 godine, iza sebe nema puno utakmica, medicinsko osoblje Sixersa je veoma pažljivo te ništa ne prepušta slučaju. Svi su u organizaciji svjesni kakvog igrača imaju u svojim redovima i za kakve domete je spreman. U tom malom uzorku odigranih utakmica statistike su mu nevjerojatne, a on je tek zagrebao površinu svog talenta. Samo nebo je granica za ovo čudo iz srca Afrike.
Iako se u zadnje vrijeme često čuju žalbe kako pozicija centra izumire, ona je bogatija no ikad. Košarka iz sezone u sezonu evoluira, pa tako i igrači koji dolaze u ligu. Više nije dovoljno biti samo snažna atleta koja će postavljati blokove, igrati obranu te zakucavati. Takve igrače je pregazilo vrijeme te postaju marginalizirani u današnjoj košarci. Za to su ponajveći „krivci“ upravo „jednorozi“ koji svojim jedinstvenim setom vještina donose na parket hrpu novih mogućnosti. Mlađe generacije koje gledaju košarku više ne modeliraju igru prema DeAndre Jordanu ili Tyson Chandleru, nego prema Embiidu ili Porzingisu pa nam tako svake sezone na draft dolaze sve bolji i svestraniji igrači. Na ovogodišnjem draftu od prvih sedam izbora, četiri su bila centra koja posjeduju potencijal da jednog dana budu ti unikatni košarkaši koje franšize očajnički žele i ne libe se potrošiti draft izbor na takav projekt. Dok ti mladići treniraju, vježbaju te proučavaju današnje zvijezde i „ukradu“ pokoji njihov potez, naš spomenuti trojac će u narednim sezonama preuzeti baklju od LeBrona, Duranta i ostatka zvijezdi na zalasku te nas uvesti u novu eru košarke, u doba jednoroga.