Legendarno pitanje koje je svoje značenje dobilo nekih 26 ili 27 godina poslije. Umjesto stvarno te 1991.
Luka Modrić jučer je ponio titulu najboljeg na svijetu i tako u samo dva mjeseca osvojio sve što se moglo osvojiti na individualnom planu jednog nogometaša. Svaka čast. Čestitke Luka, čestitke. Hrvatski narod, kakav već je, još sinoć je na sva zvona slavio Modrića, pisali su se članci, dijelile su se objave po društvenim mrežama, slavio se Luka Modrić gdje god si se okrenuo. I to je bitno. Bitno je sve što je Modrić osvojio u zadnja dva mjeseca i što je napravio. Bitno je što je Zlatko Dalić uvršten među tri trenera u izboru najboljeg u prošloj godini. To je bitno. Bitno je i što je Hrvatska osvojila srebro na SP u Rusiji. To je bitno. Bitno je i što su mladi U 16 košarkaši osvojili zlatnu medalju na EP u Novom Sadu. To je bitno. Bitno je da je nedavno Dino Rađa ušao u Košarkašku kuću slavnih u Americi. To je bitno. Bitno je što se Hrvatska plasirala u finale Davis cupa. To je bitno. Bitno je što su braća Sinković još jednom pomeli pod sa konkurencijom i osvojili još jedno zlato. To je bitno.
Ili ne?! Hrvatima očito to nije bitno. Hrvatima je jučer bilo bitno gdje je tko bio `91. Hrvatima je danas bitno tko je čestitao Luki Modriću, a tko mu nije čestitao. Hrvatima je danas bitno tko je čestitao tenisačima, a tko nije. Hrvatima je danas bitno tko je čestitao mladim košarkašima, a tko nije. Hrvatima je bitno tko je čestitao Sinkovićima, a tko nije. Jesmo li mi normalan narod? Od čega mi pravimo vijesti? Od čega mi pravimo medijski prostor? Od čega mi pravimo senzacije? Novak Đoković, inače Srbin jel, je čestitao Luki Modriću. Senzacija, senzacija. Pa jel to nije normalno?! Naravno da nije kad nam pola države, političari i dušebriznici žive još uvijek u ratu, u konzervama i natjecanju “gdje si bio `91?”.
Luka Modrić osvojio je prestižnu nagradu jučer negdje u ovo vrijeme, znači još nije prošlo niti puna 24 sata, a o njegovom uspjehu pričaju tri čovjeka. Ostalih skoro 4 milijuna, plus oni u Dublinu i Freiburgu pričaju tko mu je čestitao, a tko nije? Jesmo li mi normalan narod? Čovjek još nije našao mjesto na vitrini za trofeje od jučer, a mi smo ga zaboravili i pričamo o čestitkama. Genijalno. Croatia full of life! Iliti, Hrvatska puna života.
I za kraj da ne zaboravim. Gorica je opet očistila svlačionicu nakon pobjede u Osijeku. To isto nije normalno pa pravimo i od tog senzaciju. Genijalno.