Danas završavamo Istočnu konferenciju predstavljanjem Southeast divizije koja je po mom skromnom sudu jedna od najgorih i najsiromašnijih talentom.
Atlanta Hawks
2017/18: 24-58
Otišli: Mike Budenholzer, Mike Muscala, Malcolm Delaney, Dennis Schröder
Došli: Lloyd Pierce, Cole Aldrich, Jeremy Lin, Trae Young, Alex Len, Vince Carter, Justin Anderson
Ova ekipa Hawksa je vjerojatno ponajgora ekipa u cijeloj ligi. U potpunosti su se posvetili rebuildingu i grade sve od temelja. Nakon nekoliko predivnih sezona pod trenerom Budenholzerom kada su igrali lijepu košarku s pojedincima poput Horforda, Millsapa i Korvera stiglo im je vrijeme za rekonstrukciju rostera. Preko LeBrona nisu mogli, a ostajanje u mediokritetu stvarno nema smisla. Tako su ovo ljeto posvetili totalnom čišćenju i okretanja u tom smjeru.
Razmijenili su svog najboljeg igrača Dennisa Schrödera u Oklahomu kako bi oslobodili prostor za igrača kojeg su dobili na ovogodišnjem draftu, Trae Younga. Young dolazi sa sveučilišta Oklahome gdje je predvodio cijelu ligu po broju zabijenih poena (27,4) te asistencija (8,7). Često su se zbog njegovog stila igre povlačile usporedbe sa Stephom Curryjem, možda zato se uprava Hawksa odlučila na razmjenu za vrijeme draft noći. Prvotno je bio izabran od strane Mavericksa koji su ga kasnije proslijedili Hawksima uz izbor prve runde za Luku Dončića, wunderkinda iz Slovenije. Potez koji je šokirao mnoge, ali koji u neku ruku ima smisla. Luka je puno zreliji i bolji igrač u ovom trenutku te bi mu situacija u Dallasu više trebala odgovarati zbog njihovog win now pristupa. S druge strane, Atlanta ne krije svoje namjere i prioritiziraju razvoj mlađih igrača nauštrb pobjeda. Tu će Young dobiti hrpu slobode i minuta da igra kroz pogreške i proba se nametnuti franšiznim igračem. Velika promjena dogodila se na trenerskoj poziciji. Nakon nekoliko uspješnih sezona zahvalili su se Budenholzeru i okrenuli novu stranicu. Slično kao i Dončić, trener Bud želi pobjedničku situaciju i konkurentnu ekipu što Hawksi nisu. Tako su učinili ono što je u najboljem interesu za obje strane. Novo lice je Lloyd Pierce. Dugogodišnji pomoćni trener u ligi kojemu je primarni zadatak bio rad na razvoju igrača. Ovo mu je prvi angažman kao glavni trener i u ruke je dobio projekt gdje bi se trebao dobro snaći. Uz Younga u ekipi ima i mladog krilnog centra velikog potencijala, Johna Collinsa. Prošle godine je pružio sjajne igre kao rookie igrač te se nametnuo ekipi kao ozbiljna opcija. Oko tog dueta Young-Collins grade osnovu za budućnost. Treći, potencijalni kandidat jezgre je moderno NBA krilo, Taurean Prince. Imao je fantastičan završetak sezone i nametnuo se kao prva napadačka opcija. Igra u oba smjera te bi mogao postati moderan prototip krilnog igrača kakvih u današnjoj košarci nepresušno treba. To su tri glavna igrača na kojima će stručni stožer graditi igru ekipe i na čiji će se razvoj najviše fokusirati. Ostatak rostera popunili su veteranima koji bi ih trebali usmjeravati i poučavati svakojakim sitnicama. Na bekovskim pozicijama za to služi Jeremy Lin. Poznat po Linsanityju koji je šokirao svijet, ovdje je da se dokaže da je nakon teške ozljede koljena i dalje dobar igrač. Doveli su čak i Vince Cartera kao ultimativnog mentora za mlađe naraštaje. Na centarskoj poziciji okupili su, pa mogu slobodno reći, odred panjeva. Dewayne Dedmon, Alex Len, Miles Plumlee i Cole Aldrich borit će se za startne minute.
No, budimo realni, to je točno što uprava i priželjkuje, što više nesposobnih igrača na parketu koji će im donijeti gomilu poraza. Mlađi igrači imat će odriješene ruke bez nekog rezultatskog imperativa. Cilj Hawksima je uzeti što bolji izbor na draftu iduće godine kako bi pokušali izabrati nekog izvanserijskog igrača kojeg bi dodali na postojeću jezgru.
Charlotte Hornets
2017/18: 36:46
Otišli: Steve Clifford, Michael Carter Williams, Dwight Howard
Došli: James Borrego, Bismack Biyombo, Tony Parker, Miles Bridges
Kao i većina lige, ekipe Hornetsa se okreće budućnosti. Vlasniku franšize, njegovom veličanstvu, Michaelu Jordanu dosadilo je čekati na rezultate od strane dosadašnje uprave te im se odlučio zahvaliti na suradnji. Na vlast je postavio nove ljude, hoće li oni izbjeći sudbinu svojih prethodnika?
Novi generalni menadžer pristigao je iz Lakersa. Mitch Kupchak zadužen je za sve košarkaške poteze, a prvi mu je bio dovođenje novog trenera. Išao je na sigurnu varijantu, u nedostatku velikih imena odlučio se dati priliku asistentu Popovicha iz Spursa, Jamesu Borregu. Borrego govori sve prave stvari, uobičajene rekli bismo, „igrat ćemo bržim tempom“, „protok lopte će biti brži“ i tako u nedogled. Hoće li mu to uistinu poći za rukom nam ostaje za vidjeti. Nažalost po njega, ispred sebe ima veoma prosječan roster s jako malo prostora za napredak i pojačanja. Nepromišljenost prijašnje uprave zatrpala ih je lošim ugovorima i sada su osuđeni na situaciju kakva jest. Glavni kotačić i čovjek oko kojega se sve vrti je Kemba Walker. Cardiac Kemba je All Star kalibar igrača, ali ne pripada baš u najvišu klasu takvih igrača. Fenomenalan strijelac je, odličnog driblinga i šuta. Lakoćom lomi protivnike i ulazi u ralje protivnika. Uvjerljivo je prva napadačka opcija ekipe i ako on kojim slučajem ima lošu noć, Hornetsi se mogu pozdraviti s pobjedom. Kao pomoć doveden mu je Tony Parker. Ovaj veteran već u poznim godinama za igranje košarke nakon jako puno sezona je napustio Spurse i došao u Charlotte. Ne vidim kako može imati neki značajan učinak na parketu, odigrat će 10-15 minuta po utakmici da rastereti Kembu i svojim iskustvom doprinese stabilnosti igre Hornetsa. Za ekipu koja je imala 13. najbolji napad prošle sezone jednostavno ne pomiče iglu. Na poziciji beka šutera su dva mlada igrača koja će se tijekom trening kampa boriti za mjesto startera. To su Jeremy Lamb i Malik Monk. Obojica imaju reputaciju dobrih šutera iako su dosta nekonstantni. Monk je dosta atletičniji, ali još ništa nije pokazao na profesionalnoj razini kako bi zaslužio više minuta. Na krilu svoje mjesto zacementirano ima Nicolas Batum. Jako pouzdan igrač od kojeg točno znaš što možeš očekivati. Određenu dozu kreacije, zabijanja i obrane, tip igrača koji bi svakoj ekipi lige dobrodošao. Uz Kembu, najbolji igrač ekipe. Zamjena mu je igrač koji je držao titulu najružnijeg izbačaja u košarci, sve do pojave Lonza Balla. Michael Kidd-Gilchrist je pit bull u obrani, zaista sjajan obrambeni igrač, ali je toliki minus u napadu da mu se jednostavno ne može dati neka poveća rola. Zbog svog nedostatka šuta protivničke ekipe ga često ignoriraju i tako otežava život svojim suigračima. Pokušava to nadoknaditi energijom, pravovremenim cutovima, ali nažalost takav hendikep se ne da nadoknaditi. Pod vođenjem novog trenera, kako bi maksimizirao njegov učinak, očekuje se da najviše vremena provede na poziciji krilnog centra. Ondje mu društvo pravi starter, Marvin Williams. U početnoj postavi je zbog činjenice da je u stanju pogoditi šut za tri poena te pomaže spacingu ekipe. Istu rolu s klupe ima Frank Kaminsky, samo s dosta lošijom obranom. No, puno je mlađi i pitanje je vremena kada će preuzeti njegovu poziciju. Na centarskoj poziciji nakon odlaska Dwighta Howarda koji je zahtijevao brojne post up izolacije unatoč neučinkovitosti, sada će ponovo rolu startera preuzeti Cody Zeller. Zadnjih par sezona ima velikih problema ostati na parketu zbog brojnih ozljeda, ali kada je spreman, u stanju je odraditi posao. Zna svoju ulogu i drži se zacrtanog plana igre. Nakon par sezona u lutanju ligom, i zarađenom gomilom novca na temelju jedne playoff serije, kući se vratio Bismack Biyombo. Odličan zaštitnik obruča i obrambeni igrač, ali s izuzetno lošom napadačkom igrom, štoviše, nepostojećom, a takvih u ekipi već imaju dovoljno. Igrač koji bi mogao upasti u prvi plan je mladi reprezentativac Španjolske, Willy Hernangomez. Jako talentirani napadač koji već u ovoj dobi ima finu leđnu tehniku i mekan šut. Masivan je pa mu dosta pomaže pri građenju skoka, ali je prilično spor na nogama pa ima problem ostajati na parketu ispred nižih i bržih igrača od sebe.
Sve u svemu, novi trener ispred sebe ima veliki izazov. Očekivanja uprave su visoka i nadaju se ulasku u doigravanje. Taj scenarij bi se mogao obistiniti ako im se sve poklopi na pravi način, ali u tom scenariju ima puno previše riječi „ako“. Realniji ishod je ponovno završavanje u rangu 9-12 mjesta na Istoku. Predobri su za tankiranje, preloši za napasti doigravanje, najgora moguća solucija im je upravo ta sredina iz koje se ne mogu pomaknuti.
Miami Heat
2017/18: 44-38
Otišli: Luke Babbit, Jordan Mickey
Došli: Malik Newman, Duncan Robinson
Dugo je vremena prošlo od posljednje titule Miamija. LeBron je davnih dana napustio South Beach, Wade je jednom nogom u mirovini, a nasljednik se ne nazire na vidiku. Pat Riley i dalje u maniri Kuma vuče sve košarkaške poteze, ali trebat će mu jedno pravo malo čudo da vrati ovaj tim na tron NBA lige. Možda da proba staviti konjsku glavu Durantu u krevet iduće ljeto?
Za kormilom tima je izvrstan stručnjak, Erik Spoelstra. Spo je odličan taktičar, ali zadnjih par sezona zbog ne odviše dobrog rostera prelijeva iz šupljeg u prazno. Na raspolaganju ima hrpu solidnih igrača uloge, ali nema pravog All Star kalibra koji će postaviti ton napadački. Najbliži tome trenutno je Slovenski internacionalac, Goran Dragić. Popularni Dragon je prvi playmaker ekipe. Uživa trenerovo povjerenje te svoju rolu na parketu uvijek odrađuje kako treba. Brz, eksplozivnog prvog koraka, napadačka igra mu dosta ovisi od prodora u reket. Ima solidan šut, ali ne može se previše oslanjati na njega. Back up mu je Tyler Johnson koji će ove sezone dobiti plaću od gotovo 20 milijuna dollara, a u najboljem slučaju je prosječan igrač. Mislim da nam je sada svima malo jasnije kako Miami nema prostora na capu za potpisati neku zvijezdu. Na poziciju beka šutera nakon muke s ozljedom gležnja vraća se Dion Waiters. Nakon godina lutanja ligom gdje se nije uspio nametnuti nikome, utočište je pronašao u Miamiju. Odigrao je jednu super sezonu i tako utišao kritičare koji su ga često uzimali na zub. No, takve igre nije ponovio dugo vremena i na površinu su isplivale sve one negativne strane njegove igre. Ozljeda ga je dosta unazadila i sada mora kopati ponovo svoj put do startne uloge gdje će mu velika prepreka biti legenda Heata, gradonačelnik popularnog Wade Countyja, Dwyane Wade. Wade je objavio da će mu ovo biti posljednja sezona NBA košarke i tako u maniri Bryanta najavio svima svoju oproštajnu turneju. U ovim poznim godinama i dalje je u stanju odigrati na trenutke odličnu košarku. Najbolje mu leži uloga šestog igrača gdje bi ušao s klupe i dominirao loptom te napadačkom igrom Miamija. Iako je star, Flash je i dalje klasa te u stanju školovati mnogo mlađe igrače. Još jedan posljednji ples za kraj veličanstvene karijere. Kao odlična šuterska opcija im je na raspolaganju Wayne Ellington, top šuter na bekovskim pozicijama što imaju u sastavu. Njihov najbolji igrač po mom skromnom sudu nalazi se na krilu. Riječ je o Joshu Richardsonu. Njegova glavna snaga krije se u obrani gdje je prava napast za protivnike. U napadu ovisi puno o suigračima koji mu kreiraju šanse za zabijanje. Klasični 3&D igrač. Zamjena mu je igrač sličnog kalibra kao prije spomenuti MKG. Nije tako kriminalan napadački, ali nije ni daleko. Radi se o Justiseu Winslowu koji je već par godina u ligi, ali nije uspio dodati konstantan vanjski šut. Iznadprosječno je dobar u obrani, ali na ovako talentom lišenom rosteru gdje vape za nekim boljim napadačkim učinkom nema previše mjesta za njega u igri Heata. Veliku dozu kreacije s krila im donosi James Johnson. Svestran igrač kojeg se može koristiti u mnogo rola, ali on također ima probleme s ozljedama i nikako da ostane zdrav. Kada je u punom pogonu, od velike je koristi za momčad Miamija jer je u stanju zabiti tricu, spustiti loptu na pod i ući u dribling te odigrati solidnu obranu. Nije mnogo, ali za ovu ekipu je od velikog značaja. Ponajbolji šuter na rosteru im je krilni centar, Kelly Olynyk. Da ga netko vidi van dvorane vjerojatno bi pomislio da je riječ o nekom IT serviseru. No, unatoč izgledu, Olynyk ima veoma važnu rolu za svoj tim. Zbog pouzdanog šuta za tri poena često igra i na poziciji centra te tako omogućuje treneru različite varijante igre. Koliko god bio koristan za napad momčadi, toliko je beskoristan u obrani. Unatoč trudu, protiv gena ne može. Rotaciju zatvaraju dva centra, jedan je sadašnjost ekipe dok je drugi budućnost. Hassan Whiteside je prije par sezona šokirao sve kada je kao velika nepoznanica predvodio ligu po broju blokada i predstavio se svijetu kao ponajbolji obrambeni igrač lige. No, to je bilo tada, danas je scenarij dosta drugačiji. Niti je Whiteside zadržao tu razinu igre, niti su obrambeni principi isti. U današnjoj heavy switch obrani ima velike probleme ostajati na širokom prostoru protiv nižih igrača, pa trener često mora bazirati koncept igre tako da ga drži bliže obruču gdje do izražaja dolazi njegova najveća snaga. Više nije igrač za 30+ minuta po utakmici, a velika konkurencija za minutažu mu je mladi centar, Bam Adebayo. Bam se razlikuje od suigrača po tome što radi ono što mu je rečeno. Nema toliki ego i igra u službi ekipe. Postavlja blokove, skače i štiti obruč, sasvim solidan igrač i mogao bi dobiti veću minutažu ove godine.
Ispred Spoelstre je stvarno izazovan zadatak da uvede ovu grupu igrača u doigravanje. Nije nedostižno, ali nitko ne bi bio šokiran da ne dostignu taj cilj. Ima previše jednodimenzionalnih igrača u ekipi i nikako ne može pogoditi pravi omjer obrane i napada. Konstantno pokušava i miksa, ali dobitna formula se ne nazire na vidiku. No, svejedno su uigrana momčad, dobro trenirana koja će biti svakome tvrd orah, pogotovo na domaćem parketu.
Orlando Magic
2017/18: 25-57
Otišli: Arron Afflalo, Mario Hezonja, Marrese Speights, Bismack Biyombo
Došli: Mohamed Bamba, Jerian Grant, Timofey Mozgov
Magija je davnih dana iščezla iz Orlanda (ne Blooma, on je i dalje magičan). Franšiza besmisleno luta već godinama i nisu polučili apsolutno nikakav rezultat još od odlaska Dwighta Howarda. Hoće li ove sezone biti išta drugačije? Da vam suspregnem napetost, ne.
Imaju najgoru rotaciju na poziciji organizatora igre u cijeloj ligi. Startni playmaker je D.J. Augustin dok mu je alternativa Jerian Grant. Obojica ispodprosječni igrači i u najboljem slučaju mogu biti opcije s klupe u nekoj konkurentnoj ekipi. Stvari su malo bolje na poziciji beka šutera gdje igra Francuz, Evan Fournier. U nedostatku kvalitetnih igrača na rosteru kroz proteklih par sezona se promaknuo u prvu napadačku opciju i go to scorera. Za petama će mu biti veliki radnik, Jonathon Simmons koji je prošle godine došao iz Spursa. Odlikuje se po odličnoj obrani, a iz godine u godinu napreduje napadački. Na toj poziciji još može zaigrati pomalo zaboravljeni Terrence Ross. Njegova prva sezona u Orlandu je bila za zaborav zbog teške ozljede noge. Na njemu je sada da se pokuša nametnuti treneru Cliffordu. Sada smo došli do onog djela zbog kojeg su navijači, a i uprava Orlanda entuzijastični. Startno nisko krilo bi trebao biti Jonathan Isaac, a krilni centar Aaron Gordon. Na ovom tandemu baziraju sve svoje nade. Isaac je još uvijek jako mlad, ali ima puno potencijala da jednog dana bude odličan igrač. Ima odlične fizičke predispozicije, dobar dribling za tu visinu i pristojan šut s poludistance dok konstantnu tricu još uvijek nema u arsenalu. Oko Gordona se digla velika prašina čim je stupio u ligu. Očekivanja su bila ogromna, vukle su se paralele s All Star igračima, ali Aaron taj nivo igre nije dosegao. Poznat po monstruoznim zakucavanjima i nuklearnom atleticizmu, on svoju igru bazira iznad obruča. Oslanja se na svoje fizikalije kako bi što više zabijao, ali još uvijek nije pouzdan strijelac. Nije razvio šut, ima jako loše postotke iz igre, 33% za tricu te mizernih 69.8% s linije slobodnih bacanja. Dok god ne popravi taj dio igre, neće skočiti u rang najboljih igrača. Ne pomaže mu ni mali raspon ruku zbog kojeg unatoč moćnom atletiticizmu nije neki faktor u obrani. Zato u tom području problema nema novi član Orlanda. Izabran šestim izborom drafta ove godine, Mohamed Bamba ima strašan potencijal. Ima raspon ruku od 239 centimetara te je već sada odličan obrambeni centar. Postoje neke naznake da je u stanju šutirati trice pa će ga ekipa Magica vjerojatno razvijati u smjeru u kojem cijela liga ide. Je li on njihov unicorn? Nikog ne bi šokiralo da jednog dana bude. To su tri igrača oko kojih Orlando misli graditi svoj tim budućnosti. Oni očito svoju viziju imaju, a ona uključuje teški fetiš na raspon ruku, tko bi ih krivio. Gledajući samo raspon ruku, Orlando možda ima i najbolji roster u ligi. No, netko treba igrati košarku i zabijati dok se djeca razvijaju. Tu je starosjedioc, Nikola Vučević. Vooch je klasični low post strijelac istančane leđne tehnike i mekanog šuta s vrha reketa. Nažalost po njega, nalazi se u jednoj od disfunkcionalnijih ekipa lige gdje njegove kvalitete ne dolaze baš do izražaja. Naravno, ima on svoje mane, pogotovo u obrani gdje zbog sporijeg rada nogu kao i mnoga njegova „braća po pigmentu“ kaska za konkurencijom. Njegova budućnost u ovoj ekipi je dosta neizvjesna zbog dolaska Bambe koji će ipak biti prioritet. Sumnjam da mogu koegzistirati skupa na parketu, mislim to je Orlando pa će pokušati.
Novog trenera čekaju brojni porazi u novoj sredini, srećom po njega pa se privikao na to u Hornetsima. Glavni cilj je razvijati mlade igrače i od njih pokušati stvoriti nositelje igre koji će jednog dana vratiti magiju u ovu oronulu franšizu.
Washington Wizards
2017/18: 43-39
Otišli: Marcin Gortat, Ty Lawson, Mike Scott
Došli: Dwight Howard, Chason Randle, Jeff Green, Austin Rivers, Troy Brown Jr.
Čarobnjaci iz glavnog grada SAD-a nikako da ispune svoj potencijal. Godinama se pokušavaju ubaciti u sam vrh Istočne konferencije kako bi mogli konkurirati za finale, ali svake godine iznova razočaraju svoje fanove. Hoće li ovaj put biti što drugačije?
Cijela njihova igra bazira se na bekovskom paru Wall–Beal. Ništa čudno, tko ne bi gradio igru oko takvih talenata. Problem je što im graditelj igre i osoba koja je zadužena da izvuče maksimum iz ekipe nije dorasla izazovu. Trener Scott Brooks prije angažmana s Wizardsima bio je u ekipi Thundera gdje je imao hrpu izvanserijskog talenta. Kevin Durant, Russell Westbrook, James Harden, Serge Ibaka, Kendrick Perkins (dobro, pretjerao sam). Ovo su neka od imena koja je imao na raspolaganju. Što je s njima postigao? Baš ništa. Nije bio u stanju postaviti efikasan napad unatoč tome što je imao povijesno dobre strijelce. Napad za napadom su se izmjenjivale izolacije za zvijezde tima dok je on to mirno sa strane gledao. Bili su predvidivi i laki za braniti. Ništa drukčije nije ni ovdje. Njegova tvrdoglavost najviše se očituje u tome da uporno u isto vrijeme odmara oba glavna igrača umjesto da prilagodi minutažu tako da jedan uvijek bude na parketu. Tako sav onaj silan trud koji su starteri uložili kako bi stvorili prednost nestane u par minuta kada su igri rezerve bez pravog vođe na parketu. Taj vođa je floor general, John Wall. Jedan od najboljih kreatora lige, nevjerojatno brz i moćnog atleticizma, Wall je top igrač u ovoj ligi. Ima nevjerojatan pregled igre kojim svojim suigračima uvelike olakšava igru i namješta im čiste situacije za realizaciju. Puno od toga profitira drugi All Star u ekipi, Bradley Beal. Fantastičan šuter s prelijepom mehanikom šuta nakon godina problema s ozljedama noge konačno je u potpunosti zdrav i igra najbolju košarku života. U stanju je razigravati i igrati solidnu obranu, ali najveća snaga leži mu u zabijanju. Kako njih dvojica troše najveći dio napadačkih posjeda, netko mora biti više u službi ekipe i truditi se u drugim segmentima igre. Ta osoba je Otto Porter. Klasičan prototip modernog krila za kojim vape sve ekipe u ligi. Odličan u obrani, u stanju je preuzimati mnoštvo igrača na više pozicija, dovoljno je pokretan i dugačkog raspona ruku da bude koristan. U napadu je točno ono što im treba. Kraj tako dva dominantna igrača na lopti on služi najviše kao spot up šuter. I to kakav, prošle sezone je imao 44% šuta za tri poena i 50% ukupan šut iz igre. Sama elita što se tiče tog segmenta igre. Sad smo došli do kritičnog djela, rak rane ekipe, a to su rezerve. Na bekovskim pozicijama su se ovo ljeto pojačali i izbavili Austina Riversa iz ralja nepotizma. Rivers će vjerojatno biti veliki potrošač lopti, ali koliko god ga pratila neka skepsa ovo njegove kvalitete, ovoj ekipi će biti od velike koristi. Kvalitetnog driblinga i dobrog šuta, može odigrati na obje bekovske pozicije. Tu je još Češki internacionalac, Tomas Satoransky. Dokazan igrač koji se u odsustvu Walla već pokazao. U stanju je razigravati ekipu i igrati obranu na NBA razini, više no dovoljno za ulogu koju ima. Prvi čovjek s klupe za krilne pozicije je talentirani Kelly Oubre. Napreduje iz sezone u sezonu i pitanje je vremena kada će pokucati na vrata startne postave. Trenutno starter na poziciji krilnog centra je ekscentrični Markieff Morris. Njegova igra je u laganom padu i ako se ne trgne mogao bi izgubiti mjesto u početnoj petorci. Ne pomaže mu ni dolazak Jeffa Greena iz Cavaliersa koji u ovom trenutku igra isključivo na poziciji četvorke jer je tu nekako najkorisniji. Startnu postavu zatvara čovjek u sredini, veliko ljetno pojačanje, Dwight Howard. Malo je tužno što ga ekipe šutaju od jedne do druge kao neku staru istrošenu vreću. Svake sezone ima novi klub, ovaj put postaja su mu Wizardsi koji se nadaju nešto drukčijem scenariju od Hawksa i Hornetsa. Howard kao da se ne može pomiriti s činjenicom da više nije onaj igrač iz dana Magica kada je bio MVP kandidat. Stalno traži post up izolacije iako je prilično neučinkovit i samo usporava napad. Unatoč tome svemu i dalje je u stanju biti koristan igrač samo da se posveti onim stvarima u čemu je dobar. Da malo više modelira igru u smjeru DeAndre Jordana. Postavlja čvrste blokove kako bi oslobodio prostor za suigrače, igra obranu, skače, štiti obruč te koristi pick&roll kao glavni izvor poena. Playmaker mu je ponajbolji u ligi i stvarno bi se samo trebao osloniti na njegove sposobnosti da mu servira poene na tacni. Ako se posveti tome, osigurat će i sebi i ekipi velike uspjehe. Sigurno će im osnažiti poroznu obranu koja je dozvoljavala protivnicima 106 poena po utakmici i rezultirala kao tek 15. prošle sezone u ligi.
Brooks ispred sebe ima relativno snažan roster i na njemu je da izvuče maksimum iz njega. Ovu ekipu možemo zacrtati kao tim za doigravanje. No, da bi postigli neki veći uspjeh tamo, moraju pružiti bolje partije na obje strane parketa. Dolazak Howarda može otići u oba smjera, u dobrom ako sve bude išlo po planu, ali i u lošem ako se krenu nagomilavati porazi. Krajnje je vrijeme za neki rezultatski iskorak od ove jezgre. Ako im se zvijezde poslože, možda to već dočekamo ove sezone.
Predviđanja:
- Washington Wizards 47 – 35
- Miami Heat 42 – 40
- Charlotte Hornets 39 – 43
- Orlando Magic 27 – 55
- Atlanta Hawks 18 – 64