Cibona, Cedevita i Zadar, trenutno su naši najbolje rangirani klubovi. I sva tri kluba imaju nove trenere od ove sezone. Najbolji i navjeći sigurno nisu, jer toj četvorci treba pridodati Split, koji igra Drugu ABA ligu i samo iz tog razloga nije trenutno najbolji.
Ili da preformuliram ovo najbolji u trebali bi biti najbolji. Ono što su ove tri ekipe prezentirale od kada je krenula sezona je živi cirkus. Uključujući i trojicu novih trenera, koliko god mi netko tvrdio “pa ne igraju oni, igraju igrači”. Gluposti. Trener i njegova ruka su oličenje igrača i igre. I točka. Možemo sjesti za stol sada pa pričati o tom “najbolji su”, počevši od trofeja koje su osvojili, o igračima koji su igrali za te klubove, o trenerima koji su vodili te klubove i o svemu po malo. No, ono o čemu ja želim sada pričati, kada su u pitanju ta tri kluba je ozbiljnost. Ili da preformuliram opet, da se netko nedaj Bože, ne osjeća prozvanim ili uvrijeđenim, “znate li vi što radite” i “koji je vaš cilj”? Gospodo, pojma nemate.
Krenut ću od Cedevite. Klub koji je niknuo na ideji jednog košarkaškog fanatika Emila Tedeschija, ove je sezone poprimio jednu sasvim novu dimenziju. Nakon nekoliko uzastopnih gubljenja u finalima i polufinalima regionalne lige, uprava kluba se odlučila na drastičan potez i za naše prilike nepojmljive odluke. U startu je odlučeno da će Cedevita imati dvije ekipe, jednu za domaća natjecanja, drugu za ABA ligu i Eurocup. Ulica bi odmah rekla “ima se para”. Istina. Koliko god mi šutjeli o tome. U situaciji kada ostale ekipe jedva financiraju jednu, Tedeschi, Weber i Mamić imaju dvije ekipe. 24 igrača i šest trenera. To sve košta. Koliko, ne znam, ali košta. Ekipa za domaće natjecanje je složena po principu mladosti i iskustva, kako bi kroz koju godinu proizvela pokojeg igrača za onu prvu ekipu. Znači ta je ekipa nazvana nekakvim projektom Cedevite. Što Amerikanac Wideman traži u toj ekipi? Što se tiče prve ekipe, to je jedna posebna priča. Za trenera je doveden stranac, španjolac Sito Alonso. Nekad vodio Barcelonu. Vauu. Doveo je sedam stranaca, ostavio trojicu naših. Karlo Žganec, Ivan Ramljak i Filip Krušlin. Po potrebi uskaču Domagoj Bošnjak i Toni Perković, ali većinom kako bi popunili klupu. Ako pogledamo preciznu statistiku doći ćemo do podatka da je Žganec u sedam utakmica skupio 15 minuta igre, Ivan Ramljak 23 minute(odigrao samo dvije utakmice zbog ozljede), Toni Perković 38 minuta, a Filip Krušlin 105 minuta, a za to vrijeme su kombinirano šutirali 14/46. Kako netko mora igrati, Alonso je, logično, koristio najviše strance. O minutaži neću, ali ću o njihovom šutu i onome što pružaju na terenu, zapravo koliki su potrošači lopti.
COBBS-39/77 ukupan šut=50,6 %
BENITE-23/63 ukupan šut=36,5 %
MAGETTE-6/21 ukupan šut=28,5 %
LIMA-28/49 ukupan šut=57,1 %
COOK-23/51 ukupan šut=45 %
BELL-37/84 ukupan šut=44 %
AGUILAR-17/41 ukupan šut=41,4 %
Njih sedmorica ispucali su u sedam utakmica 386 lopti, od čega je 173 prošlo kroz obruč, što je 44,8 %. Cedevita trenutno o ABA ligi i Eurocupu ima omjer 3 pobjede i 4 poraza, zabijaju prosječno 80,1 poen, a primaju 82,5. Jesu li ovo brojke za prvo mjesto ABA lige i drugi krug Eurocupa, procjenite sami. Sezona je tek počela, treba im vremena za prilagodbu, sve to mogu biti isprike za loš start i sezona do kraja može otići u željenom smjeru, ali koji je pravi cilj Cedevite? Razvijaju li se mladi igrači drugih zemalja u “drugim” ligama? Kako li ih je samo Mega jučer pretrčala…
Druga priča dana je Zadar. Zadrani su jučer doživjeli šamarčinu od Zaboka. Nakon što su imali +24, praktički riješenu utakmicu i priliku da se stožerni igrači odmore za današnju utakmicu ABA lige protiv Petrol Olimpije, oni su to sve prosuli. Zabok im je zabio 64 poena u drugom poluvremenu. Bez ikakvog podcjenjivanja momčadi Ivana Tomasa, u kojoj je nekoliko prekaljenih majstora, prije svega Marko Tomas koji je Zadru jučer utrpao 33 poena, uz 7 skokova, 4 asistencije i 3 blokade i valorizaciju 40. Nedopustivo, nedopustivo! Jasno je da je uvijek možete izgubiti kada ste favorit, iznenađenja su uvijek moguća, ali na ovakav način je sramotno. Ono što je još tužnije oko samog Zadra je ta neka čudna politika. Preslagivanja unutar uprave, ekipe i oko kluba postala su već skoro pa smiješna. Svake godine ista priča, sa prodavanjem priče da je to pravi put ka ozdravljenju. Prije sezone doslovno je potjeran trener Aramis Naglić, koji je prošle sezone sa Zadrom stigao do polufinala domaćeg prvenstva i to sa povijesno najboljim učinkom od 23 pobjede i samo jednim porazom. Pod njegovim vodstvom Zadar je u protekloj sezoni odigrao 53 utakmice i ostvario 37 pobjeda, što je realno prije sezone malo tko očekivao. Ozljede nekih igrača su ih udaljile od finala sa Cedevitom. Što se tiče ABA lige, tu je također ispisana jedna lijepa priča. Zadrani su pod Naglićem odigrali odlično u prosincu i siječnju te ostvarili nekoliko vrijednih pobjeda. Na Višnjiku su padale Budućnost i Olimpija, u gostima je pala Mega i bilo je to jedno razdoblje sjajne atmosfere u Zadru i svlačionici. Onda je uslijedio odlazak Bostica, do tada najboljeg igrača Zadra te kažnjavanje Knowlesa zbog tučnjave na Gripama i sada nakon dugo vremena se pokazalo da su to bili ključni razlozi neulaska u finale domaćeg prvenstva i hvatanja Final foura ABA lige. Zadrani su se praktički do posljednjeg kola borili za Final four, a presudan je bio poraz od Mornara u Višnjiku. Aramis Naglić je u izboru HKS-a proglašen za najboljeg trenera na kraju sezone, ali ni to, niti odlična sezona na oba fronta koje je Zadar igrao, nisu bili dovoljni Upravi kluba da im padne na pamet da ga zadrže. Nekolicina igrača se pod Naglićem afirmirala, prije svih Luka Božić, Kristijan Krajina i Domagoj Vuković, ali na kraju sezone Naglić ipak nije dobio novi ugovor. Doveden je Aleš Pipan, koji je već bio trener Zadra, a pamti se njegov rastanak sa Zadrom u ne baš lijepom sjećanju i financijski potkovanim pričama. Pričalo se i da je Pipan sad došao po svoje novce od prije nekoliko sezona. Zadar trenutno pod Pipanom ima omjer 1-4. No, ono što je posebno ubolo u oko vezano za Zadar je propali angažman bivšeg NBA igrača Glena Davisa. Nestvarna priča koja se zakotrljala medijima, vrlo brzo je dobila svoj epilog u tome da je Davis stvarno sletio u Zadar. Tornado mu je priredio doček dostojan zvijezde. Zvijezde kojoj je sjaj izblijedio prije pet godina. Toliko Davis nije igrao profesionalno košarku, u međuvremenu je dodao još nekoliko kila svom tijelu, ali to sve nije spriječilo upravu da ga angažira. Točnije, pokuša angažirati. Ono što mene zanima je to kako si jedan ozbiljan klub kao što je Zadar, dozvoljava da uopće ulazi u pregovore sa igračem koji pet godina nije igrao profesionalnu košarku?! Da priča bude još apsurdnija, Davis je odradio jedan trening pod Pipanom i nakon toga, još pravo ni ne otvorene kofere, ubacio u prvi avion i otišao ća. Nakon toga uslijedio je vrhunac ove komedije, tako što su se nekoliko dana preko medija on i Uprava kluba prepucavali tko je kriv, a tko nije, što se ovaj McDonaldsov maneken nije duže zadržao u Zadru. Sjedi jedan! Još jedan cirkus.
I za kraj, Cibona. Vukovi sa Tuškanca. Nakon jedne prosječne sezone, Cibona je prvo smjenila Antu Nazora i vrlo brzo instalirala gospodina Ivana Velića, dugogodišnjeg trenera Širokog Brijega. Mislili su pod Tornjem da Velić može voditi Cibonu. Oprostite, ali ne. Pokazao je to već nakon tri kola ABA lige, gdje Cibona drži začelje sa tri poraza iz isto toliko utakmica. Cibona pod Velićem ima omjer 1-3. Iako te predstave možda i nisu izgledale tako loše, s obzirom na kadar koji Cibona ima, ostaje za mene osobno pitanje po kojem kriteriju neki igrači igraju. Ili ne igraju. Cibona je pred sami početak sezone dovela Nika Slavicu, talentiranog košarkaša koji je već nosio dres Cibone i koji je baš u tom dresu pružao svoje najbolje partije. Činjenica da godinu dana nije ozbiljnije zaigrao stoji, ali i on je eto zanimljivo, bio u projektu tog Cedevitinog “razvijanja mladih” prošle sezone, gdje je skupljao doslovno sekune na terenu. Velić ga je do sada koristio minimalno. Zašto ste ga dovodili onda? Roka Prkačina ste poslali u Rudeš, da igra Prvu ligu. Zašto? U ovoj ekipi Cibone, koja u ABA ligi ima ambiciju da ostane u njoj, a u domaćem natjecanju “proba” pomrsiti račune Cedeviti, za njega je moralo biti mjesta. I za 15 minuta minimalno. Bez obzira što je on još 16-godišnjak. Našim je “stručnjacima” uvijek isprika “mlad je”, “nema dovoljno kila”, “nema dovoljno iskustva u seniorskoj košarci”. Mlad je, to ne može nitko obrisat, ali što danas znači biti mlad? Nema dovoljno kila. Hrvatska je puna stručnjaka za prehranu i diplomiranih kineziologa pa valjda ima netko tko se može pobrinuti da taj dečko dobije koju kilu, ako mu nedostaje ili da radi u teretani ispravno, ne bi li dobio priliku u prvoj ekipi. Nema dovoljno iskustva u senirskoj košarci. Pa kako i kad će ga imat ako mu netko neda priliku? Ali vi ste tako odlučili. I onda ćete svi skupa stručnjaci u 11.mjesecu kukati kako nemamo igrače za pobjedit Mađarsku. Još jedna stvar koja me intrigira, vezana je za trenera. Gledao sam u dvije utakmice reprezentacije držanje, odnos i vođenje ekipe od strane Dražena Anzulovića i ne mogu se otet dojmu da dosta trenera danas odrađuje svoj posao. Ja još tog Velića nisam vidio da je popizdio i pošteno se izvikao na svoje igrače, sve u cilju buđenja. Šetnja od početka do kraja klupe, tu i tamo koje mahanje rukom, većinom je to slučaj kada je izmjena u pitanju. Ne znam je li Velić imao prste u pregovorima i donošenju odluke o ostanku Marka Tomasa i Luke Žorića, ali jasno je da je tu učinjen propust. Tomas je to dokazao u ova dva kola Premijer lige. Cibona ima puno veći problem i od Tomasa i od Žorića i od Velića. Cibona nema para. I točka. I tu počinje i završava svaka priča o ozbiljnosti kluba, radu uprave i donošenju odluka. Još jedan cirkus.
I za kraj, nagradno pitanje: Koji je naš cilj?