Na spomen imena države Tajvan, prvo što većini ljudi pada na pamet je ljetovanje. No, naš sugovornik, košarkaš Zoran Vrkić tamo radi sve osim izležavanja. Zoran se nakon polusezone u Rumunjskoj, zaputio u ovu daleku zemlju u potrazi za novim izazovima. Kako se tamo snašao, što ga je odvelo tamo, kako je zadovoljan košarkaškim dijelom te avanture i što sve nosi život na Tajvanu, pročitajte u nastavku.
Zorane, tvoja nova košarkaška destinacija je daleki Tajvan. Iako si sezonu započeo u Rumunjskoj, nisi se zadržao dugo tamo. Kako je bilo u Rumunjskoj i zašto je došlo do prekida suradnje?
Igrajući ABA ligu prije dvije sezone, doživio sam tešku ozljedu koljena. Veoma dobro odrađenu sezonu morao sam prekinuti, započeti oporavak i krenuti praktički ispočetka. Šteta, jer u tom trenutku sam imao zaista odlične ponude. Nakon rehabilitacije je uslijedila onako tečka i mučenička povratnička sezona u Francuskoj i Španjolskoj. Znao sam da će slijedeća tj. ova sezona biti prava i da će moja igra biti ponovno na visokoj razini. Na koncu sam prihvatio korektnu ponudu Dinama iz Bukurešta, najtrofejnijeg Rumunjskog kluba. Oni se nakon desetak godina posrtanja pokušavaju vratiti na pravi put, no neke stvari nisu bile dovoljno dobre da bi zaista i bili konkurentni. Imao sam opciju izlaska iz ugovora na pola sezone i to sam, nakon dobrih igara, i iskoristio.
Uslijedila je onda ponuda sa Tajvana? Ljudi obično na spomen Tajvana pomisle na ljetovanje i odmor, no tebe je odvela košarka…
Ponude su stizale, ali ona najbolja, na neki način i najriskantnija je stigla sa Tajvana. Imao sam već neko vrijeme plan u glavi da se okušam u ligama van Europe, a najčešće su postojale razne opcije u Aziji i Južnoj Americi. Glavni razlog su mnogo bolji financijski uvjeti, pogotovo jer trenutno nisam imao ponuda iz najviših europskih razreda košarke.
Prilagodba protekla dobro? Ipak je to drugi kraj svijeta…
Ja nemam problema sa prilagodbom, gdje god se našao. Pričam tečno četiri jezika i nisam izbirljiv po pitanju hrane, dapače, uživam isprobavati nove stvari i okuse.
Idemo malo na utakmice. Odigrao si već nekoliko dobrih rola. Zadovoljan statistikom? Koja ti je uloga u momčadi?
Trenutno sam 3-4 strijelac lige, oko 23 poena u prosjeku, tako da sam zadovoljan svojim startom u prve četiri utakmice.
Neka su čudna pravila u njihovoj košarci…
Od ove sezone na Tajvanu svaka ekipa može imati po dva stranca čija kombinirana visina ne smije prelaziti 405 cm. Moguće da se dogode poneke manipulacije na mjerenjima, hahaha. U drugoj i četvrtoj četvrtini smije biti samo jedan stranac na parketu.
Stranaca ima?
Stranci su uglavnom bivši NBA igrači, jedan od njih je O.J. Mayo koji je i u NBA bio superstar. Bili su zatvoreni prema europskim igračima, no evo, stvari se mjenjaju i ja sam već treći, nakon jednog Litvanca i Ukrajinca.
Kakva je kvaliteta košarke na Tajvanu?
Razlika u odnosu na npr. Kineske lige je što na Tajvanu ne žele samo show, nego žele i pobjeđivati. Žele da se igra timska košarka, i zato polako pristižu i igrači iz Europe. Domaći igrači su me zaista iznenadili svojom tehničkom i taktičkom educiranošću, a u mojoj ekipi ima dosta dobrih šutera. I nisu uopće toliko niski, ima puno domaćih igrača visine oko dva metra. Nedostaje im ipak malo skočnosti, snage i dužine udova, hahaha. No veoma vole košarku i jako se trude. Nije to isti taktički nivo igre kao u europi, i tu mislim na obranu. Dovoljno sam iskusan da greške koje protivnici naprave lako pročitam i potom kaznim. No moja ekipa je u tom segmentu dosta dobra, pogotovo zadnje dvije utakmice. Ja svoje znanje pokušavam prenijeti na suigrače, jer sam siguran da ćemo na taj način biti još uspješniji. Strancima dozvoljavaju malo više individualizma u napadu kao sto je to slučaj u NBA.
Kakvo je zanimanje za košarku tamo?
Kao što možete vidjeti na slici, nekada im ni 8 terena nije dovoljno za igranje.
Stigneš li i s kim se družiš van terena i jesi li uspio pogledati grad i neke druge stvari mimo košarke?
Za sada se družim i sa Amerikancima i sa domaćim igračima. Ne prićaju svi tako dobro engleski, ali su nevjerovatno prijateljski raspoloženi, veoma su dobroćudan narod. Život nije skup ovdje, hrana je veoma jeftina. Klubovi ti pored toga omogućavaju sve uvjete sto se tiče opreme, oporavka i slično.
Moramo se malo dotaći i Šibenika. Bio si ovo ljeto kratko na pripremama, Šibenčani su se nadali da ćeš ih pojačati, no ništa od toga nije bilo, iako si tamo uvijek aktualna priča…
Proteklo ljeto, zbog lošije statistike i ozljede, vrijednost na tržištu mi nije bila velika te sam čak razmatrao da zaigram za voljeni Šibenik. GKK Šibenik mi je uvijek otvarao vrata kluba i na tome sam im zahvalan.
Kad pogledaš uvjete u Hrvatskoj i ulaganja općenito u košarku i sport i usporediš sa zemljama vani gdje si bio, može li se povući neka usporedba? Gdje je Hrvatska u odnosu na ostale zemlje?
Usporedba Hrvatske i ostalih zemalja je ta da smo mi rođeni za sport, mi smo nepresušni izvor sportskih talenata. Nigdje nisam vidio nešto slično i šteta je što se ne ulaže malo više u rad, infrastrukturu i ostale stvari. Činjenica je da npr. Španjolci, a vjerojatno još neke zemlje, puno vise žive taj sport, ali i imaju puno bolje uvjete za taj isti sport. Automatski su im i dvorane, stadioni uvijek puni.
Planiraš li jednog dana kad dođe vrijeme za to, završiti karijeru doma ili negdje ipak vani?
Ne razmišljam o završetku karijere još, mislim da sam tek sada otvorio drugi dio ili drugu fazu svoje karijere. Puno brige ulažem u svoje zdravlje i tijelo tako da se nadam da će potrajati.
Ovime je Zoran zaključio svoje dojmove sa dalekog Tajvana, gdje prezentira svoja košarkaška umijeća i dokazuje da se može tamo i zaraditi, ne samo potrošiti na ljetovanje.
