Hrvatski košarkaški stručnjaci u Slovačkoj nisu nikakva novost. Kako igrači, tako i treneri, već godinama kruh zarađuju u toj zemlji, a hvale vrijedan podatak je da većina od njih tamo radi odlične poslove. Među zadnjim trenerima koji su tamo otišli je Tihomir Bujan, koji je prije nekoliko mjeseci preuzeo Prievidzu, gdje radi odličan posao. Trenutno su u polufinalu play-offa, vode 1:0 u seriji protiv Levica, branitelja naslova. Jesu li ovom pobjedom otvorena vrata prema finalu ili ne, kako se snašao u Slovačkoj, kakvi su uvjeti u toj zemlji, a i malo o problemima naše košarke, Tihomir mi je otkrio u razgovoru za naš portal.
Tihomire, put vas je odveo ponovno van domovine, u Slovačku, u Prievidzu. Početak je bio iz snova. Osam utakmica, osam pobjeda.
Da, start je bio stvarno dobar. Prije mog dolaska ekipa je zaredala sa 5 uzastopnih poraza, ali smo onda u slijedećih 9 utakmica ostvarili 8 pobjeda uz jedan poraz od Intera u gostima. Ta serija nam je i otvorila mogućnost da na kraju zauzmemo treće mjesto u regularnom dijelu.
Kakav je uopće sustav natjecanja u Slovačkoj?
U Slovačkoj se igra četverokružno u regularnom dijelu. Nakon toga, prvih osam ekipa igra playoff, u prvom krugu na 3 pobjede, a polufinale i finale na 4 pobjede.
Poznato je da je sportski direktor u vašem klubu Marko Batina, koji je svoju karijeru tamo gradio, na kraju i završio te ostao u klubu. Je li Marko odigrao presudnu ulogu u vašem angažmanu?
Marko je nazvao mog agenta, Zvonimira Ridla, koji me je predložio s obzirom da su se u klubu odlučili na smjenu trenera, a kako me Marko zna odavno, stupili smo u kontakt i brzo se dogovorili. Imamo slične poglede na košarku tako da smo brzo našli zajednički jezik.
Vratimo se još malo ekipi i ligi. U četvrtfinalu prvenstva sa 3:2 prošli ste Komarno. Kako je to izgledalo? Igrala se majstorica, peta utakmica koju ste uvjerljivo dobili…
Bila je to vrlo teška četvrtfinalna serija. Komarno je vrlo iskusna ekipa sa trenerom i igračima koji su u prošlosti već osvajali prvenstva i znaju igrati utakmice pod pritiskom u playoffu.
No vi ste se fantastično pripremili za sve opcije…
Mi smo bili spremni na seriju od 5 utakmica, iskoristili smo prednost domaćeg terena te smo sve utakmice u Prievidzi uvjerljivo dobili, a pogotovo odlučujuću petu, gdje smo već nakon 10 minuta imali +20. Jednostavno, ništa nismo prepustili slučaju.
U polufinalu vas čekaju Levice. Vaš klub ove sezone u ligi ima s njima omjer 3-1, pozitivan. U kakvom stanju je vaša ekipa i što očekujete? Prvi break ste već napravili, prekjučer, pobjedom u gostima…
Levice su apsolutni favorit, branitelji su naslova, imaju dobre individualce i trenera koji je s njima već treću sezonu, znači određeni kontinuitet imaju. No, mi smo u već prvoj utakmici polufinala uspjeli napraviti break u gostima i sad su stvari nesto drugačije. Naravno, puno se još ima igrati, na 4 dobivene, no pokušati ćemo zadržati nepobjedivost na utakmicama u Prievidzi. Vrlo bitno će biti da ostanemo zdravi i kompletni jer je raspored vrlo gust, a trošenje veliko.
U slučaju prolaska u finale, tamo bi vas trebala dočekati ekipa Intera, na čelu sa Aramisom Naglićem. Možete li do naslova?
Ne razmišljamo tako daleko, mi smo sad usredotočeni isključivo na prvu slijedeću utakmicu protiv Levica. No, slažem se, za mene je Inter daleko najkvalitetnija ekipa ovog natjecanja, a Aramis Naglić je jako dobar trener te Inter nakon njegovog dolaska igra puno odgovornije i discipliniranije. Za mene će biti veliko iznenađenje ako njihova serija ne zavrsi 4-0 i uvjerljivim prolaskom Intera u finale.
Jesu li čelni ljudi već sada zadovoljni uspjehom, je li ispunjen cilj? Iako, gledajući gdje ste došli, logično je možda i da su ambicije sada porasle…
Uprava je zadovoljna postignutim. Svjesni su kakva je situacija bila prije mog dolaska neposredno nakon Božića. Uspjeli smo nakon 3 godine ući u polufinale Slovačkog kupa, a nakon prošlogodišnjeg 0-3 ispadanja u prvom krugu playoffa upravo od Komarna, izborili smo polufinale prvenstva te ostvarili i prvi break. I dalje smo čvrsto na zemlji, jedna po jedna utakmica, pa dokle stignemo.
Kakva je situacija u ligi što se tiče stranaca u ligi? Koliki je njihov broj i kvaliteta?
Dozvoljeno je imati maksimalno 6 stranih igrača, a pravilo je da u svakom trenutku najmanje jedan slovački igrač mora biti na parketu. Kvaliteta je raznovrsna, no bude i vrlo dobrih igrača poput npr. Tima Derksena koji je u veljači upravo iz Prievidze otišao u Švicarsku. On je i dalje jedan od vodećih strijelaca lige, a prošle dvije sezone je igrao u Španjolskoj LEB Gold ligi.
Ni vi niste bili inferiorni na neka kvalitetna pojačanja…
Tako je. Došao nam je Boris Bakić koji ima iskustvo Euroleague, Euro Cupa, ABA lige… Njega sam doveo odmah nakon mog dolaska i strašno nam je pomogao svojim košarkaškim iskustvom i ljudskom veličinom.
Kako teče razvoj mladih igrača u Slovačkoj?
Zbog gustog rasporeda utakmica i konstantnog pritiska rezultata, vrlo je teško razvijati mlade igrače i oni zbog toga pate. Nemaju dovoljan broj razvojnih treninga, a u utakmicama najčešće nisu spremni participirati u pravom smislu.
No, kod vas je stanje po tom pitanju zadovoljavajuće…
Prievidza u tom smislu ima dobru poziciju. U prvom sastavu su 2 igrača rodjena 1999. godine s kojima treba nastaviti dobro raditi i biti strpljiv te će sigurno s vremenom postati standardni prvotimci. No, posebno bih istakao, Matusa Hronskog rođenog 2003. godine, koji ravnopravno trenira s nama. Momak je visine 197cm i radi se o velikom talentu, može pokriti pozicije od 1 do 4, a iako je i slijedeće godine kadet, već sada u juniorskim utakmicama ubacuje i po 40 koševa na jednoj utakmici.
Radili ste kao trener u Hrvatskoj, pa sigurno možete povući neku paralelu između Slovačke i naše lige. Neki kažu da je njihova liga jača, neki da je slabija, neki da smo tu negdje…i koliko se uopće ulaže u košarku u Slovačku u odnosu na Hrvatsku? Pogotovo kad vidimo da kod nas jedino o Cedeviti netko sa strane (mislim tu na Atlantic grupu i Emila Tedeschija) misli? Cibona, Zadar, Split plutaju…
Mislim da bi prve 4 momčadi bez problema bile u vrhu Hrvatske lige, naravno izuzevši ABA ligaše. Mislim da su u najboljim Slovačkim ekipama dobri treneri, ali i kvalitetni stranci, a uz to, u Slovačkoj su dvorane dupkom pune sa dobrom atmosferom gdje nije lako pobjeđivati. Što se tiče budžeta, oni su nešto veći nego u Hrvatskoj, ali su i plaće, koliko je meni poznato, redovite i nema dugovanja. No, s obzirom na sve veći broj novootvorenih tvornica, uglavnom stranih kompanija, očekujem da bi ulaganje u Slovačku košarku uskoro moglo postati značajnije.
Pratite sigurno događanja i kod nas, pogotovo u Zadru, gdje ste bili trener u nekoliko klubova. Stanje u glavnom klubu u gradu nije ni malo bajno. Zadru visi ostanak u ABA ligi, navijači su gnjevni, prekidaju se utakmice, ni malo lijepa slika…
Zadar je, čini mi se, nakon prošlogodišnje uspješne i relativno mirne sezone, malo podcijenio natjecanje u ABA ligi. Kasno su odredili trenera, sastavili momčad, desile su se neke krive procjene i cijela je sezona otišla u krivom smjeru. Svi znamo da košarka u Zadru sa sobom nosi i iznimno velik pritisak, ambicije su vrlo često pomalo nerealne, a pritisak je da se ostvare odmah dok se pri tome ne vodi računa o objektivnim problemima. Sport, a pogotovo košarka, to ne trpi. Potreban je dugoročan, kontinuiran i sustavan rad da bi se nešto postiglo rezultatski ili igrački. Pa Zadar već dugo nije izbacio vlastitog igrača.
Upravo u tom smjeru i ide moje slijedeće pitanje. Trener ste pa se moje slijedeće pitanje nameće samo po sebi. Je li struka u Hrvatskoj podcjenjena? Tj. vjeruje li se trenerima dovoljno? Rijetki su oni koji su dobili priliku kroz nekakav ciklus od 3-4 sezone stvoriti neku pravu priču, čini se kao da je kod nas sve instant forma, od sezone do sezone…
U Hrvatskoj ima dobrih trenera, možda ne preveliki broj, ali ih ima. Neki su treneri podcijenjeni, ali isto tako neki su precijenjeni. Mislim da je najveći problem što uprave klubova nemaju jasnu i realnu viziju što žele, pogotovo dugoročno, a zatim što ne znaju s kim i kako bi tu viziju trebalo provesti. Jedino je mjerilo trenutna pobjeda ili poraz, u smislu, kad se dobije sve je super, a kad se izgubi onda je sve katastrofa.
Možda zato što je svima rezultat u prvom planu i samo se kroz njega gleda nekakav uspjeh, i jesmo tu gdje jesmo. Kao da nemamo nekakav razvojni put, nekakav dugoročni cilj, plan i program…
Slažem se, nema prave vizije, pogotovo na duge staze.
Je li reprezentacija upravo zbog toga trpila i ostvarila ovako loše rezultate, pa se kroz to ne imanje sustava došlo do tih loših rezultata? Ili mislite da je nešto drugo pošlo po zlu pa ne idemo na dva velika natjecanja?
Po meni, nekoliko stvari se desilo što je onda odredilo naš rezultat u kvalifikacijama. Najprije, mi živimo u nekim prošlim vremenima. Danas je košarka drugačija nego prije 20 tak godina. Mi stalno pričamo o našim NBA igračima, koji su stvarno dobri, tu nema dileme. Ali vučemo paralele sa Rađom, Kukočem, Draženom… igračima koji su godinama bili uvjerljivo najbolji igraći u Europi, a ovi danas to nisu.
Ali i situacija u Europi se promjenila…
Danas malo koja reprezentacija nema NBA igrače, košarkaška slika Europe je drugačija nego ranije. Uz to, strahovita je razlika u kvaliteti između tih nekoliko odličnih igrača koji su u NBA u odnosu na ostale, koji igraju u Europi, tako da njima te kvalifikacije nije lako iznijeti, većina njih nema vodeće uloge u svojim ekipama, a sad bi trebali nositi igru reprezentacije. Vrijeme je prošlo, nismo se kvalificirali, ali nismo niti iskristalizirali na koga bi trebali u budućnosti računati.
Je li za vas to neuspjeh ili ne? Neki recimo kažu da to i nije takva katastrofa kako se čini pa se vade na to da će ova mladost (srebro mladih, zlato kadeta) doći sada na svoje…
Mislim da to nije nikakva katastrofa, sve se to u sportu događa. I puno veće reprezentacije i države godinama nisu nastupale na velikim natjecanjima. Te stvari se mijenjaju. Trebamo početi realno sagledavati situaciju u kojoj jesmo, zacrtati određene ciljeve i vidjeti kako da se do njih dođe.
Radili ste kao koordinator mladih selekcija u Gruziji, pa sigurno možete i tu povući neku paralelu sa Hrvatskom. Radi li se kod nas sa mladima dovoljno i kvalitetno? Jer talenata imamo, gotovo u svakoj generaciji, ali kao da se na tom svom putu negdje gube…
Još sam uvijek koordinator mlađih selekcija u Gruziji i asistent u seniorskoj reprezentaciji. Najveći je problem prelazak iz juniorske u seniorsku košarku, to nije nikakva mudrost. Smatram da je najveći problem pomanjkanje pravog sustava koji će do kraja razviti mladog igrača.
Gdje nam onda zapinje taj razvojni put?
Vrlo često mladi igrači ulaskom u seniorski sastav prestaju sa pravilnim razvojem, kao da su već gotovi igrači, što uglavnom nije tako. Uz to, mislim da je potrebna i kvalitetnija selekcija igrača, koji se mogu nositi sa pritiscima koje nosi seniorska košarka, kako fizičkim, tako i psihičkim.
I za kraj sam ostavio pitanje o budućnosti. Kakav vam je ugovor u klubu, ostajete li i slijedeće sezone, ili to ovisi o plasmanu ove sezone? Zapravo, vidite li se vi sami uopće tamo ili imate neke više ambicije?
Uskoro ću sjesti i razgovarati sa ljudima iz Prievidze. Oni bi željeli da se suradnja nastavi, a za sada je i meni tamo jako lijepo, ljudi su korektni i zaista poštuju sve naše dogovore. Vidjet ćemo, zanima me upravo ovo što smo ranije spomenuli, klub sa nekom vizijom i ambicijom da se dugoročno radi nešto smisleno.
Ovim planovima za budućnost smo završili ovaj ugodan razgovor, a ovim putem se zahvaljujemo Tihomiru na odvojenom vremenu za intervju i želimo mu puno sreće u nastavku karijere.