Muške reprezentativne kategorije ovog su ljeta sudjelovale na tri Europska prvenstva, dok je A-vrsta bila na tri turnira.
Iako smo u najbitnijoj kategoriji, onoj seniorskoj, ove godine potpuno podbacili neodlaskom na SP i OI i stvorili si veliku rupu od velikih natjecanja, ipak je dio košarkaške javnosti nade položio u mlađe kategorije.
Kadeti, juniori i mlada reprezentacija ovo su ljeto potrošili vrijeme na pripreme za Europska prvenstva koja su ih čekala diljem Europe. Nažalost, bilo je tu nekoliko ozljeda i umora od napornih sezona u klubovima pa su svi na neki način bili hendikepirani. Reprezentacije su bile lišene najboljih igrača, dok su igrači bili uskraćeni za nastup na velikoj sceni. U sve tri kategorije je bilo doslovno svega pa su tako kadeti dva puta gubili utakmice u zadnjoj minuti, juniori su deklasirani od, sad već nama izgleda problematične i kritične, Nizozemske sa -35, dok je mlada reprezentacija u utakmici za 5. mjesto vodila 7 razlike na 37 sekundi prije kraja i uspjela izgubiti…
Krenut ćemo sa kadetima, koji su u Italiju otputovali kao branitelji naslova U-16 kategorije. Bila je to jedna potpuno nova generacija, sa novim igračima, ali i sa novim izbornikom. Za podsjetnik, Mile Karakaš prošlo je ljeto u Novom Sadu došao do zlata, sa Rokom Prkačinom, Borisom Tišmom i Ivanom Perasovićem u sastavku, koji su nas u kolovozu učinili najponosnijima. Sinovi nekada naših velikih košarkaša u dramatičnom su finalu pobjedili Španjolsku i popeli se na tron, uz MVP nagradu Roka Prkačina. Mladen Erjavec je ovo ljeto okupio jednu sasvim novu momčad, koju je gradio tijekom cijele sezone raznim regionalnim okupljanjima i selekcijama pa se na prvenstvo otputovalo u dobrom raspoloženju i sa velikim očekivanjima. Prvenstvo je Hrvatska otvorila pobjedom protiv Rusije, zatim je upisan uvjerljiv poraz od domaćina Italije, dok su zadnjoj utakmici skupine naši mladići bili bolji od Njemačke. U neizvjesnoj utakmici osmine finala, preokrenuli su rezultat i slavili protiv Izraela i u četvrtfinalu otišli na Francusku. Nekoliko poklona koje su nam Francuzi dali gotovo na pladnju nismo iskoristili, otišlo se u produžetak i isključivo našim greškama ostali smo bez polufinala. Uslijedila je borba za plasman od 5. do 8. mjesta, gdje smo prvo poraženi od Grčke, gdje smo također ispustili pobjedu u zadnjoj minuti, a u zadnjoj utakmici, Srbi su nas deklasirali u trećoj četvrtini i na kraju smo zauzeli 8. mjesto i usput ostali bez Svjetskog prvenstva slijedeće godine.
DOJAM: Iako je ovo bila jedna potpuno nova momčad i novi izbornik, neki porazi, pogotovo u završnicama, nisu se smjeli dogoditi. No, ipak jesu, neki možda i na čudan način, pogotovo poraz od Francuske, a zatim i prema istom scenariju i od Grčke, koji su nas koštali lošeg plasmana i ne odlaska na SP. Definitivno imamo za čime žaliti, sa jednom ili dvije bolje odluke, danas bi pričali o polufinalu i borbi za medalje.
OCJENA: -3
Juniori su svoje prvenstvo igrali u Grčkoj, na koje su nažalost morali otići bez tri najbolja igrača. Zbog ozljeda su nedostajali Roko Prkačin, Ivan Perasović i Boris Tišma, s kojima bi ova reprezentacija bila kandidat za prvaka, no u ovoj situaciji oni su u Grčku otputovali u jednom neizvjesnom raspoloženju, ali sa velikom željom za što boljim rezultatom. Prva utakmica donijela je slavlje nad Finskom, ali već u slijedećem susretu juniori su doživjeli potop od Nizozemske i poraz od 35 razlike. Treća utakmica u skupini donijela je susret protiv Španjolske i poraz, koji nas je gurnuo na Francusku u osmini finala. Fizički moćni Francuzi došli su do pobjede i ostavili nas u borbi za plasman od 9. do 16.mjesta. U prvoj utakmici uvjeljivo smo poraženi od Italije, a zatim smo Nizozemskoj vratili za poraz u skupini, da bi se u zadnjoj utakmici susreli ponovno sa Finskom i slavili za ostanak u A diviziji i slijedeće godine. Sigurno je da je 13. mjesto definitivno razočaravajuće.
DOJAM: Iako znatno oslabljena, ova je momčad pokazala dosta amplituda u igri tijekom cijelog prvenstva, što ju je na kraju dovelo do sramotnog 13. mjesta. Iako su iz tabora reprezentacije na kraju išle izjave da su zadovoljni, prije svega opstankom u A diviziji, javnost sigurno ne može biti zadovoljna činjenicom da su iza nas na EP ostale samo tri reprezentacije…možda nam je i to problem, što se zadovoljavamo ostankom u A diviziji i “slavimo” 13. mjesto.
OCJENA: 2
U-20 reprezentacija, čiji su prethodnici prošlo ljeto osvojili srebro u Njemačkoj, svoj je nastup na EP imala u Izraelu, smješetna u skupinu sa Njemačkom, Španjolskom i Latvijom. Uvodni poraz od Španjolske, anulirali su momci dvijema pobjedama protiv Njemačke i Latvije, što ih je dovelo na Poljsku u osmini finala. Relativno lako obračunali su se Nakić i ekipa sa Poljacima i plasirali se u četvrtfinale, gdje ih je čekala Francuska. Fizički nadmoćniji, Francuzi su pobjegli na dvoznamenkastu prednost već na poluvremenu, Hrvatska je uspjela malo smanjiti razliku, no ipak je zadnja četvrtina prevagnula i izgubili smo utakmicu. Onda smo doživjeli šok za Youtube i prikaz kako izgubiti +7 u samo 37 sekundi protiv Litve. To nas je bacilo u utakmicu za 7. mjesto, gdje smo ipak smogli snage i uvjerljivo pobjedili Veliku Britaniju i završili sedmi.
DOJAM: U nekim smo utakmicama izgledali prilično dobro, prije svega u utakmicama u skupini protiv Njemačke i Latvije, a kasnije i protiv Poljske. Francuzi su bili fizičk nadmoćniji i tu nismo imali previše šansi, slab ulazak u utakmicu nas je koštao, no poraz od Litve se jednostavno nije smio dogoditi. Ostali bi tako u utrci za 5. mjesto i relativan popravak ukupnog dojma, ovako, sedmo mjesto i nije spektakularan uspjeh.
OCJENA: +3
Definitivno ljeto bez značajnijeg uspjeha, ljeto bez postolja, ljeto bez MVP-a, ljeto bez ijednog igrača u najboljim petorkama…ne zvuči sigurno dobro. Ima li mjesta panici, ima li mjesta za crveni alarm, ne znam, prepustit ćemo to stručnjacima i analizi, koja je sigurno prijeko potrebna. Svi ovi neuspjesi su se samo nadovezali na seniorsku vrstu, koja je započela ovaj negativni trend. Sada je na onima koji su za to zaduženi da analiziraju ovo sedmo, osmo i trinaesto mjesto i donesu zaključke za budućnost naše košarke.
Da ne bude sve tako crno potrudili su se neki igrači, koji su svojim nastupima sigurno skrenuli pozornost na sebe pa tako možemo pričati o lijepoj priči iz kadeta gdje su se nekim svojim nastupima istakla braća Tomislav i Zvonimir Ivišić te Duje Brala. Kod juniora vrijedi istaknuti nekoliko bljeskova Sandra Rašića, Mateja Bošnjaka i Lovre Gnjidića, dok se kod mlade reprezentacije iskazali Toni Nakić i Darko Bajo, no pred svima njima je još puno dokazivanja, ali su pokazali da ima potencijala…
Ukupna ocjena njihovih nastupa bi bila jedna mršava trojka…
