Antonija Sandrić ex Mišura, naša košarkaška reprezentativka, prošlo je ljeto promijenila svoju destinaciju. Nakon sezone u Španjolskoj preselila se u Poljsku, u klub CCC Polkowice. Antonija je svoju karijeru izgradila u Šibenskom Jollyu, kroz kojeg je došla do nacionalnog dresa i nastupa na Europskom prvenstvu, Mediteranskim i Olimpijskim igrama. Pored košarkaških vještina, Antonija je odavno skrenula pažnju na sebe zbog svoje ljepote i definitivno je naša najljepša sportašica, a na Mediteranskim igrama u Italiji i Olimpijskim igrama u Londonu proglašena je najljepšom sportašicom. Iako kaže da ju prije svega zanima košarka, ne može pobjeći od komentara vezanih za svoju ljepotu. U razgovoru za Sportski KOD, otkrila nam je kakva je sezona iza nje, kakvi su joj planovi, kako se odmara od profesionalnih obaveza i još puno toga…
Antonija prošle si godine toplu Španjolsku zamijenila Poljskom. Kako je došlo do toga?
Pa eto došlo je tako da sam dobila odličnu ponudu za igrati Euroligu i to se jednostavno nije moglo odbiti! Kratko i jasno.
Kako je završila sezona u Poljskoj za tebe? Jesi li zadovoljna?
Odlično! Sezona je završila zlatom, tako da se mogu pohvaliti da smo osvojili prvenstvo i da sam kući otišla i više nego zadovoljna! Predivan i nezaboravan osjećaj i iskustvo za mene.
Zna se da si već nekoliko sezona u inozemstvu. Jesi li se već zasitila tih promjena i pakiranja kofera ili ti to kao jednoj ženi ne predstavlja veliki problem?
Već punih pet godina iza mene je igranja vani, najteže je kad dođe dan da moram ići, e onda letu suze na sve strane, moram priznat da je to jako teško, jer iza sebe ostavljaš sve one bitne ljude u životu, ali dobro, nije za cijeli život pa se čovjek kako tako navikne, jednostavno moraš i nema druge. Guraš sam sebe iz dana u dan i to je to.
Nedostaje li ti rodni Šibenik i naše more?
Šibenik mi fali ludo uvijek, vjeruj mi nema sretnije žene od mene kad dođem kući u svoj rodni grad i vidim naše lijepo more, uvijek kažem „ Bože hvala ti na ovome odakle sam“.
Prebacit ćemo se malo na reprezentaciju. Kako cure stoje u kvalifikacijama? Imamo li šanse za EuroBasket koji se igra u Srbiji 2019.?
Pa preostale su nam još dvije utakmice s Italijom i Makedonijom, a moramo dobiti obje i onda smo sigurne za Euro 2019, tako da je sve na nama, a ja vjerujem da ćemo to i ostvariti. Imamo super mladu ekipu koja će se boriti i pokazati da je u stanju otići u Beograd na taj EuroBasket.
Koliko je uopće u Hrvatskoj popraćena ženska košarka? Iako igraš vani, bila si u Šibeniku šest sezona pa znaš otprilike situaciju. Kakva je situacija vani po tom pitanju?
Pa ako ćemo biti iskreni reći ću da se u Hrvatskoj ženska košarka doslovno ne prati, svaka čast iznimkama, ali jako ih je malo. Većinom sve to ide na mušku košarku, a žene jako malo. To me jako žalosti i ja se nadam, a i voljela bih više od ičega da se to promijeni. Vani gdje god sam igrala ljudi žive za sport, ženska košarka je popularna u svakoj zemlji i gradu, ljudi dolaze navijati, družiti se, vidi se na njima izraz sreće i zadovoljstva kad su u dvorani, nema previše razlike između muške i ženske košarke po praćenosti, ali jednostavno vani je to totalno drukčije nego kod nas.
Može li se živjeti od ženske košarke?
Ja kažem da se može lijepo živjeti i zaraditi, prije svega da uspiješ složiti neke stvari u životu i da olakšaš sebi budućnost za vrijeme igranja, itekako je moguće. Naravno uz puno truda, odricanja i sreće, tj. pomoći Božje da ne zaboravimo.
Nekoliko si puta proglašavana za najljepšu sportašicu i Hrvaticu, sigurno je da ti to godi i da od toga ne možeš pobjeći. Siguran sam da su se tvojom pojavom u dvoranama pojavila neka nova lica koja do tada i nisu možda pratila previše žensku košarku. Kako se nosiš s time?
Pa svi znamo da svakoj ženi laska lijepi kompliment, pa tako I meni, ali kad ljudi pretjeraju i daju tome dosta na važnosti, to ne volim. Volim diskretno da se to spomene ako se treba spominjati i to je to, ali da ljudi to stavljaju kao bitno, e pa to baš i ne.
Imaš li dovoljno vremena između obaveza u klubu za odmor i uživanje?
Kad igraš dva natjecanja onda nemaš vremena za trening, a kamoli nešto drugo:-) Stalno su putovanja i utakmice, tako da tijekom sezone ne stignem raditi neke druge stvari, osim treninga, odmora i tako iznova, ali snalazim se.
Kakvi su ti planovi za budućnost? Koliko još planiraš igrati?
Pa iskreno još koju godinu, jer vrijeme ide, a ne bi htjela biti stara mama. Vidjet ćemo što će život donijeti.
Za kraj Antonija ti se želim zahvaliti za intervju i što si odvojila komadić svog dragocjenog vremena i želim ti puno sreće na privatnom i košarkaškom planu.
Hvala i vama, bilo mi je zadovoljstvo ukratko se podružiti s vama.