KOD

Alkar Damir i njegovi momci

Sinjski Alkar je jučer došao do druge pobjede u tri kola Premijer lige, no neke druge stvari su značajnije od same pobjede.

Damir Milačić je prije početka sezone okupio jednu družinu, za koju vjerojatno ni sam nije znao što očekivati. Uostalom i mi sami smo prije početka prvenstva dali prognozu o jednoj neizvjesnoj sezoni, gledajući kadar došli smo do zaključka da se radi o vrlo mladoj momčadi, pojačanoj sa dva Amerikanca i da su bilo kakve prognoze i očekivanja prilično neizvjesna i nezahvalna.

A Milačić je već prvo kolo, naletivši na puno iskusniju momčad Sonik Puntamike pokazao da zna što radi i da u toj mladosti, ipak ima nešto. Ne nešto, nego nešto više, što je dovoljno da se napravi preokret i dođe do prve pobjede. I već u prvom kolu su ti mladići pokazali raskoš. Jacović, Brocić i Marić, mladići od 20 godina te još golobradi Frano Pralija, koji je tek 2001. godište, su uz Amerikance Neala i Wembija, te nešto iskusnije Vučića i Kučana, donijeli Alkaru prvu pobjedu.

Milačić je već tu pokazao da se previše ne zamara činjenicom da u momčadi nema petorku uz koju neće imati glavobolje, s obzirom da ju ne može zamisliti bez barem jednog 20-godišnjaka, a u većem dijelu utakmice njih je i više u petorci. I pokazao je da ne griješi kada im daje priliku. Gorica je bila bolji protivnik, iskusniji, uigraniji i fizički jači pa je taj poraz na neki način bio i očekivan, no ponovno su svi ti mladići dobili minute, uz trojac Jacović-Marić-Brocić i u takvoj utakmici, igrali su po desetak minuta i 19-godišnjaci Ivan Jurela i Tvrdić, uz naravno i talentiranog Praliju, kao 18-godišnjaka. I iz tog poraza je izvukao pouke i zaključke kako ta mladost reagira protiv fizički i kvalitetnijeg protivnika, a njima dao do znanja da će svoje minute dobivati u kontinuitetu.

Jučer je Alkarima na megdan stigao Zabok, sa dvije pobjede u nizu (Dubrava, Split) i kao favorit. No, u Sinju nitko nije favorit. I to je Zabok znao, bez obzira što nije došao sa bijelom zastavom, uostalom i zašto bi, pa dobio je Splita doma, zašto ne bi i Alkara. I ponovno je Milačić pripremio minutažu svojim mladićima, a u prvo ime utakmice se promaknuo 18-godišnji Frano Pralija. Neki će reći neočekivano, no kada od početka prvenstva imaš minutažu, tvoja kvaliteta mora polako doći do izražaja. I upravo je Pralija jučer demonstrirao sav svoj talent. U ključnim trenucima je izbio u prvi plan, postigao neke ključne poene i donio pobjedu svojoj momčadi. Odigrao je 31 minutu, zabio 20 poena, uz jako dobar šut 9/13 i uz to uhvatio 7 skokova, za konačnu valorizaciju 22. Uz njega, Marić je imao dobru rolu, Jacović i Brocić jučer su bili nešto skromniji u napadu, no zato su iskusniji Vučić i Kučan podmetnuli leđa i sve je to bilo dovoljno za drugu pobjedu.

I tu je Milačić ponovno pokazao trenerski nos i prije svega, ono među nogama, muda. Dao je minute djeci, koja do sada nisu igrala Premijerligašku košarku, a oni su mu to vratili sa dvije domaće pobjede. I ono što želim istaknuti u ovoj cijeloj priči, pošto od početka sezone pratim minutažu i učinak upravo tih mladića, je da je Alkar praktički jedina ekipa koja toliko prostora i minuta daje igračima od 20 i manje godina. Milačić je samo prihvatio situaciju u kojoj se našao i tu mu treba skinuti kapu, jer činjenica je da radi jako dobar posao, praktički sa djecom, a mogao je ni ne doći u Sinj i reći “Ma šta mi ovo treba, pa to je dječurlija”, no napravio je baš suprotno. Ono što je rijetkost danas kod trenera, pogotovo u Premijer ligi. Baš niti jedna ekipa nema toliko igrača u tom godištu niti na rosteru prijavljenom za sezonu, a kamoli da im daje priliku. Uz sve to, nezaobilazna činjenica je da navijače, Maligane, ne možeš zajebat. Niti kao trener, niti kao igrač. A tu takmaci ove priče, Milačić i njegovi puleni, imaju apsolutno veliku podršku. Iz utakmice u utakmicu, bez obzira na rezultat. A to su krila na kojima im pola lige zavidi…

Financijska situacija Alkaru sigurno nije dozvolila da se rasipa sa novcem pa i tu treba tražiti razloge da momčad izgleda tako mlado i neiskusno, no upravo iz tog razloga treba Milačiću skinuti kapu, za hrabrost. Iako su tek tri kola iza nas i ne treba praviti od ovoga senzaciju, a složio bi se i Milačić sa ovime, siguran sam, no želim istaknuti ovu dobru priču, dobru prije svega za našu košarku. Da igraju naša djeca, bez obzira hoće li netko od njih isplivati na površinu ili ne, sasvim nebitno, to će na kraju krajeva u ovoj situaciji ovisiti o njima samima. Ali to je bit, o njima samima, kad već dobivaju priliku.

Za razliku od ostatka družine u Premijer ligi, koja ovisi i volji svojih trenera. Jer rezultat je ipak u prvom planu…

Sretno Alkari u nastavku sezone!

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype