U novom intervju koji je odradila Sara, gostovao je trener Kvarnera, Ante Nazor.
Sezona se već dobrano zakuhala, a ekipa Kvarnera drži solidno 5. mjesto u konkurenciji od naših ovosezonskih 12 momčadi u prvom rangu domaće košarke. Iako su rezultati do sada obećavajući, jasno je da ima prostora za napredak i ambicije za više. Razgovaram s Antom Nazorom, glavnim trenerom ekipe, koji nas vodi kroz izazove sezone, ključne trenutke utakmica i planove za budućnost. Što su dosadašnji uspjesi pokazali o snazi momčadi, kako se nose s konkurencijom i što treba promijeniti da bi došli na vrh – saznajte u nastavku.
Ante, dobro mi došli! Sredina siječnja, idealna prilika za jedan kratki rezime dosadašnjeg učinka prve premijerligaške sezone Kvarnera nakon dugo vremena pa ćemo odmah startati s onim najaktualnijim. Kako ste zadovoljni do sada i što je najveći problem?
„Hvala na pozivu! Velika je čast ponovno biti dio premijerligaškog društva, a ova sezona za nas je posebna jer je prva nakon duljeg vremena izbivanja iz elitnog ranga. Gledajući dosadašnje rezultate, rekao bih da smo zasad u okvirima očekivanoga, iako, naravno, uvijek ostaje osjećaj da smo mogli ostvariti još poneku pobjedu. Nažalost, imali smo određenih nesretnih trenutaka – situacija u kojima nam je željeni rezultat izmaknuo unatoč sjajnoj igri i velikom trudu. No, s druge strane, ostvarili smo i nekoliko značajnih i ključnih pobjeda koje su nam dale dodatnu motivaciju i samopouzdanje. Rekao bih da je naš najveći izazov u ovom trenutku kontinuitet. Naša ekipa se suočila s ozljedama nekih ključnih igrača, što je dodatno otežalo održavanje stabilnosti i konzistencije u igri. Premijerligaški ritam izuzetno je zahtjevan, a razina natjecanja postavlja visoke standarde pred sve sudionike. Naša je obaveza prilagoditi se tim zahtjevima i nastaviti raditi na svim aspektima igre, kako bismo iz tjedna u tjedan bili konkurentni. S optimizmom gledam prema nastavku sezone i vjerujem da će naš trud uroditi plodom. Nadam se da ćemo uspjeti prevladati sve izazove, vratiti ozlijeđene igrače na teren i podići kvalitetu naše igre na još višu razinu.“
Kako komentirate širinu rostera? Uspijevate li od svih na terenu izvući ono što je prema viziji primarna ideja? Koji su prioriteti u igri, ali i unutar svlačionice?
„To zaista oscilira jer postoji mnogo faktora koji utječu na te situacije. Međutim, od samog početka sezone zauzeo sam stav da je svaki igrač jednako važan za našu ekipu. Bez obzira na okolnosti, trudim se uvijek pristupiti svakom članu momčadi s jednakom pažnjom i važnošću. Kada nam nedostaje neki igrač, prioritet mi je zadržati sinergiju unutar ekipe i pronaći rješenja koja omogućuju da se nosimo s tim izazovima. Imamo kvalitetne igrače koji su sposobni preuzeti odgovornost, i uvijek mi je cilj raditi na najbolji mogući način s onima koji su u tom trenutku na raspolaganju. Vjerujem da je ključ uspjeha u prilagodbi i fleksibilnosti – važno je izvući maksimum iz situacija koje su nam dane, ali i iz igrača koji su spremni i dostupni. Moj princip je jednostavan: rad, timska kemija i međusobna podrška. Takav pristup omogućuje nam da prebrodimo poteškoće i ostanemo konkurentni bez obzira na prepreke. Uvijek se trudim da ekipa zadrži svoj fokus, energiju i snagu, jer samo tako možemo ostvariti rezultate koje priželjkujemo.“
Vidi li se na terenu da je ovo prva premijerligaška sezona nakon dugo vremena?
„Rekao bih da je razvoj rezultata i kluba kao kolektiva nalik živom organizmu – riječ je o dinamičnom procesu koji zahtijeva vrijeme, trud i strpljenje. Jasno je da ne možemo očekivati da se sve posloži preko noći i da odmah dosegnemo finalne ciljeve. Svaki napredak dolazi postepeno, kroz rad na svim razinama kluba i zajednice. Ako uzmemo u obzir sve aspekte – od igrača i njihovog individualnog napretka, preko rada kolektiva tima koji osigurava njihovu spremnost, pa do općenitog funkcioniranja kluba i njegove uloge u zajednici – smatram da idemo u pravom smjeru. Postoji vidljiv napredak, što nam daje motivaciju da nastavimo raditi još predanije. Naravno, uvijek postoje situacije i okolnosti koje mogu biti bolje ili profesionalnije odrađene. No, važno je razumjeti da svaki aspekt razvoja zahtijeva vrijeme. Kvalitetne promjene ne dolaze instantno; one su rezultat dugoročnog i sustavnog rada. Vjerujem da je ključ u tome da ostanemo posvećeni svojim ciljevima, ne gubeći iz vida širu sliku. S optimizmom gledam na budućnost jer smo postavili dobre temelje za rast i napredak. Ako nastavimo raditi timski i usmjereno, uvjeren sam da ćemo s vremenom ostvariti sve što smo zacrtali.“
Koja bi bila realna očekivanja kada govorimo o poziciji koja vodi u doigravanje, ali i generalno za Kvarner na kraju sezone? Koji su postavljeni ciljevi? Kako održati sinergiju tijekom sezone i – kako potaknuti igrače na predanost i preuzimanje odgovornosti?
„Iskreno, ne bih želio ulaziti u komentiranje sportskog rezultata, jer to je područje koje je uvijek nepredvidivo i podložno različitim okolnostima. Trenutno se nalazimo u zoni koja vodi u doigravanje, ali isto tako treba naglasiti da su omjeri na tablici izuzetno tijesni. Dvije pobjede ili porazi mogu drastično promijeniti poredak, što dodatno govori o izjednačenosti i kompetitivnosti lige. Moj glavni zadatak kao trenera nije samo usmjeravanje ekipe prema pobjedama, već i stvaranje što bolje suradnje i kemije unutar momčadi. Vjerujem da je upravo ta unutarnja povezanost ključni faktor za dugoročan uspjeh. Dugo godina radim u trenerskom poslu i kroz svoje iskustvo sve sam uvjereniji da odnosi unutar ekipe zaslužuju poseban fokus. Povjerenje, podrška i zajednički ciljevi ono su što momčad čini jačom, posebno u izazovnim trenucima. Veliku ulogu u svemu tome igra svijest samih igrača. Njihovo ponašanje, način na koji percipiraju određene situacije, ali i njihova mentalna priprema, često su presudni. Jedan trenutak pada koncentracije može dovesti do ozljede, što je u sportu uvijek težak udarac. No, čak i takve situacije nose svoje lekcije. Svaka ozljeda, koliko god bila teška, može biti prilika za rast – za razmišljanje o vlastitom pristupu, spremnosti i odnosu prema tijelu i igri. Svijest je, bez sumnje, jedna od najvažnijih stavki u sportskom svijetu. Ona ne samo da utječe na individualni napredak, već oblikuje i dinamiku cijele ekipe. Moj cilj je, kroz svakodnevni rad, poticati tu svijest i pomoći igračima da iz svake situacije izvuku maksimum, kako na terenu, tako i izvan njega.“
Kako biste ocijenili kvalitetu Premijer lige i generalno, domaće klupske košarke? Ide li to sve zajedno u dobrom smjeru? Kako i koliko još kao društvo moramo poraditi na kompetitivnosti domaće klupske košarke s inozemnim standardima – posebice kada je u pitanju adekvatan stručni kadar, odnosno involviranje svih potrebnih stručnjaka u rad cijelog tima?
„Pa ide. Trenutno imamo situaciju koja donosi veliku neizvjesnost, što je, u neku ruku, i ljepota sporta. Ekipa s dna tablice može pobijediti prvaka, a to samo dodatno naglašava koliko je sve izjednačeno. Upravo zato moramo težiti tome da u svakom trenutku dajemo svoj maksimum, jer svaki detalj može biti presudan. Opet dolazimo do važnosti svjesnosti i individualne odgovornosti svakog igrača. Samostalna odluka da se njeguje ono što je potrebno – disciplina, radna etika, mentalna priprema i zdrave navike – ključna je za uspjeh. Sport zahtijeva cjelovit pristup, a to bi trebalo postati neizostavan dio života svakog sportaša. Ipak, moram primijetiti da se nove generacije značajno razlikuju od prijašnjih. Danas se susrećemo s velikim brojem različitih karaktera i osobnosti, što može biti izazov, ali ujedno pruža priliku za stvaranje raznolike i bogate momčadske dinamike. Za takav proces potrebno je vrijeme – sazrijevanje i prilagodba nisu trenutačni, već se grade kroz rad i iskustvo. Jedan od najvećih izazova s kojima se i dalje susrećemo jesu financije. Njihov nedostatak značajno utječe na mnoge aspekte sporta – od ulaganja u igrače i stručni kadar do osiguravanja osnovnih uvjeta za rad i razvoj. Nažalost, često se suočavamo s time da sportaši, treneri i ostali članovi sportskih zajednica ne mogu živjeti od svog rada, što nije održivo na duže staze. Bez toga, teško je očekivati da ćemo vidjeti istinski napredak.“
Vi ste veliku većinu današnjih reprezentativaca vodili kroz mlađe dobne kategorije kada ste s njima ostvarivali vrlo važne rezultate. Kako trenutno komentirate stanje u hrvatskoj reprezentaciji? Zbog čega je toliko dugo prisutna apstinencija od značajnih timskih rezultata? Slažete li se s mišljenjem većine kako naši klubovi ne produciraju dovoljno reprezentativne kvalitete, odnosno igrača koji se mogu nositi s izazovima i težinom reprezentacije?
„Za detaljnu analizu apstinencije od nekih rezultata bilo bi nam potrebno mnogo više vremena nego što trenutno imamo. No, ono što je jasno jest da izbornik Sesar i ovaj mladi stručni stožer rade zaista kvalitetan posao. Njihov trud i posvećenost zaslužuju našu podršku, jer takav pristup može donijeti pozitivne promjene u dugoročnom razdoblju. Izuzetno je važno pružiti priliku za kontinuitet, kako u radu stručnog stožera, tako i u razvoju igrača kroz reprezentativni kadar. Kontinuitet je ključan element za postizanje stabilnih rezultata, ali i za postizanje maksimalne sinergije među igračima. Bez dosljednosti i prilike da se sustavno radi na usklađivanju i unapređenju, teško je očekivati značajan iskorak. Osobno ne smatram da naši klubovi ne produciraju reprezentativnu kvalitetu. Dapače, imali smo i imamo igrače koji su ostvarili sjajne inozemne karijere i svojim prisustvom dodatno unaprijedili razvoj reprezentacije. Problem nije u talentu ili potencijalu, već u prilici za daljnju nadogradnju. Ključno je stvoriti okruženje u kojem će temeljna znanja stečena u klubovima biti podignuta na višu razinu. Upravo taj korak može osigurati da potencijal naših igrača bude u potpunosti iskorišten, kako za njih same, tako i za cijeli tim. Mogućnost za napredak uvijek postoji i na tome treba kontinuirano raditi. Kroz sustavnu podršku, kvalitetne uvjete rada i strateški plan razvoja, možemo ostvariti dugoročne ciljeve. Važno je prepoznati prilike za unapređenje i osigurati da svaki pojedinac ima potrebne resurse i uvjete za daljnji rast. To je ono što će, u konačnici, koristiti ne samo reprezentaciji, već i cjelokupnom sportskom sustavu.“
Idemo zaključiti ovaj razgovor u nekom očekivanom tonu – kakav je život u Rijeci? Vidite li se na čelu svlačionice Kvarnera i iduće sezone? Koja bi bila poruka navijačima za kraj?
„Život u Rijeci zaista je poseban. Grad odiše mirom, a istovremeno pruža puno prilika za uživanje u društvu divnih i toplih ljudi. Zaista mi se svidjelo ovdje i smatram da je Rijeka idealno mjesto za rad i život. Naravno, vidim se na Kvarneru i u sljedećoj sezoni, ali to uvelike ovisi o upravi kluba i njihovim planovima. Svi znamo da je trener često prvi na udaru kada stvari ne idu željenim tijekom, no unatoč svemu, ja sam jako zadovoljan svojom pozicijom i dosadašnjim radom. Rijeka i ovaj klub nude toliko prilika za napredak, i siguran sam da ih zajedno možemo iskoristiti. Imamo kvalitetnu osnovu i radimo na projektima koji će unaprijediti naš klub u svakom smislu – sportski, organizacijski i društveno. Uvijek gledam prema naprijed s optimizmom jer vjerujem u potencijal ove ekipe, stručnog stožera i cijele organizacije. Poruka našim navijačima bila bi jednostavna, ali iz srca: dođite na utakmice i podržite nas! Vaša podrška nam zaista puno znači, ona je dodatni vjetar u leđa koji nas gura prema boljem. Kao klub, vjerujem da radimo jako dobar posao i da se naši napori već sada vide. Ipak, prava potvrda dolazi kroz vrijeme, i siguran sam da će to što danas gradimo rezultirati još većim uspjesima u budućnosti. Zajedno možemo postići velike stvari, i zahvalan sam što imam priliku biti dio ove priče.“
Foto: Damjan Jelenović/VoxMarkt