Ante Samac: “Roditelji zajedno sa menadžerima nemaju strpljenja za svoju djecu”

Ante Samac je za Facebook stranicu Povijest Cibone na kratko otvorio dušu o problemima naše košarke.

Popričali smo s gospodinom Antom Samcem, jednim od trenera mlađih kategorija u KK Cibona. Ukratko smo se dodirnuli problema hrvatske košarke gdje je gospodin Samac iznio svoje mišljenje, o radu sa talentima te nadolazećeg Europskog prvenstva za igrače do 18 godina.

Gospodine Samac, trener ste mlađih kategorija u KK Cibona. Što Vi mislite zašto se rezultati iz mlađih kategorija ne mogu preslikati na seniorsku konkurenciju?

“Mislim da odgovor leži u tome što naši mladi igrači, zajedno sa svojim roditeljima i menadžerima, imaju kriva i ne metodična razmišljanja. Svi zajedno nemaju strpljenja pričekati i odraditi pravu obuku, a pod obuku mislim na kompletnog igrača sa visokim košarkaškim znanjem, od mlađih kadeta pa sve do seniora, nego zbog raznih razloga napuštaju i preskaču određene stepenice koje im kasnije krucijalno fale. Prihvaćaju minimalno bolja financijska sredstva, ne razmišljajući o dugoročnom ulogu koji podrazumijeva samo rad, rad i samo rad! Tu dolazimo do problema, jer se takvi talenti raštrkaju po drugim zemljama, pa i NBA, što dovodi do toga da nemate prepoznatljivog hrvatskog igrača, prepoznatljivu školu i stil igre Hrvatske, uzimajući za primjer Litvu. Igrači nemaju stvoren osjećaj solidarnosti i odgovornosti prema klubu i Hrvatskoj, čime je i kult reprezentacije tako doveden u pitanje.”

Radite sa nekim od najvećih hrvatskih talenata. Je li veliki izazov raditi s takvim igračima i što očekujete od njih u budućnosti?

“Da, omladinski pogon Cibone je u zadnjih 7 godina sa sistematičnim plansko-programskim i ciljnim radom stvorio odličnu pleadu vrhunskih igrača. Kvaliteta struke je na visokoj razini te nas ti rezultati motiviraju kako bi bili sve bolji i bolji, ali prvenstveno drugačiji, u smislu iskrenog i ozbiljnog stvaranja igrača. Očekujem od njih potvrdu kvalitete koju posjeduju i težak rad kako bi podignuli hrvatsku košarku na vrhunsku razinu.”

Odlaskom Cedevite iz Zagreba u Ljubljanu, postoji li povećano zanimanje oko prelaska u Cibonu, te radi li klub na dovođenju nekih njihovih talenata?

“Teme Cedevita se najmanje dodirujemo, jer mi za svako dijete (košarkaša) koji prijeđe u KK Cibonu, ciljano imamo dugoročan plan te im se trudimo pružiti najbolje uvjete za grupni, individualni i timski rad. Uvijek težimo kvaliteti, ne vezano dolaze li iz Cedevite, Rudeša, Dubrave ili Zapada. Uvijek smo za dobar match-up između klubova, jer djeca jedino tako mogu napredovati!”

Čak pet igrača Cibone nastupiti će u Grčkom Volosu na Europskom prvenstvu za igrače do 18 godina. To su Lovro Gnjidić, Filip Paponja, Lukša Buljević, Vito Porobić i Sandro Rašić, ali tu su i Rudan i Škarica kao izdanak Cibonine škole. Vaš komentar na njih i što očekujete od Hrvatske na prvenstvu?

“Igrači koje ste nabrojali i koji će nastupiti na U18 EP-u su proizvodi omladinskog pogona KK Cibona, na što smo veoma ponosni, kao i na sve druge igrače u kategorijama U14, U16, U18 i U20 koji su u velikom broju prisutni u reprezentaciji kao nositelji kvalitete. Ne sumnjam kako dečki imaju kvalitetu za medalju na europskom prvenstvu.”

Završio bih i naglasio opet, kako uz prirodni talent i predispozicije koje ovo podneblje daje, najvažniji dugoročni segment uspjeha je rad i samo rad. Mi po mom skromnom mišljenju u Ciboni možemo igračima pružiti metodički, plansko-programski te uvijek drugačiji i inovativan program.”

Tekst: Povijest Cibone Facebook

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype