Ribolin prvotimac gost je ove subote u Sarinoj stalnoj rubrici.
Mladi igrač Splita i mlada parna lokomotiva Ribole Kaštela, Antonio Klepo, stiže mi kao jedan od najmlađih gostiju rubrike kako bismo analizirali trenutno košarkaško stanje, ali i prokomentirali ambicije klubova, kao i i smjer u kojem se kreću njegove individualne želje. Antonio, osim što je sportski aktivan, redovan je student računarstva na splitskom FESB-u, a kako se nosi s organizacijom rasporeda, minutama na terenu u žutom dresu i igranjem na „dva fronta“, otkrio nam je u nastavku.
Dobrodošao, Antonio, u „Kod Sare vikendom“! Jako mi je drago što si mi se pridružio u ovim malim, tjednim analizama koje planski radimo u svakom razgovoru od početka rubrike do dana današnjega. Tebe će, naime, naši čitatelji znati iz dva izvora. Jedan kotačić tvoje karijere okrenuo se na splitskim Gripama kada si se kao junior priključio Splitu, a poslije došao i do seniorske stepenice u čijem sastavu uspješno pravdaš „zarađene“ minute. Koja iskustva i uspomene nosiš iz mlađih kategorija? Možeš li izdvojiti trenera koji će ti ostati u posebnom pamćenju što se upoznavanja s košarkom i cjelokupno prenesenog znanja tiče?
„Pozdrav, hvala na pozivu. Omladinsku sam školu većinski prošao u Kaštelima, a sa Splitom sam uglavnom igrao nekoliko turnira po Hrvatskoj, Sloveniji i BiH te jedinstvenu kadetsku ligu 2020. godine, dok nas nije prekinula pandemija. Tek sam se prošle godine pridružio juniorskoj ekipi Splita i time službeno postao njihov igrač. Smatrao sam da je to ispravan potez za moj daljnji individualni napredak, kako košarkaški, tako i fizički. Imam mnogo lijepih uspomena iz mlađih kategorija, od osvojenog 3. mjesta na U12 državnom prvenstvu u Dubravi, pa sve do prvog koša u mom prvom seniorskom nastupu za Split prošle sezone. U međuvremenu sam s Kaštelima osvajao mnoge medalje na lokalnim turnirima i natjecanjima. Posebno draga medalja mi je ona iz 2019. godine kada smo osvojili Kup regija. Teško mogu izdvojiti jednog trenera jer su svi ostavili pozitivan trag na meni, ali ipak trener s kojim sam stvorio poseban odnos je trener kadeta i juniora Kaštela, Toni Biočić. On me je upoznao s košarkom, bio mi je trener 6-7 godina u omladinskoj školi te suigrač dvije seniorske sezone u Kaštelima uz koje vežem jako lijepe uspomene. Mogu reći da me je košarkaški odlično pripremio za priključivanje juniorskoj ekipi Splita, uz podizanje cijelog mog individualnog rada za jednu stepenicu više.“
Drugi, sad nećemo reći kotačić, već pravi kotač okrećeš ti na paketu kaštelanske Sokolane gdje te svi lokalni entuzijasti vide kao jednu od glavnih mladih pokretačkih sila kada je u pitanju ligaški plasman. Svlačionicu dijeliš s Mateom Kedžom i Antom Delašem – veteranima kojima se polako bliži i kraj aktivne karijere. Smatraš li da KK Ribola Kaštela ima dobar pogon na kojem može izgraditi temelje za neke nove podvige, kao što bi konkretno bio ulazak u Premijer ligu, s obzirom da je upitno hoćeš li im se ti pridružiti na utakmicama i sljedeće sezone?
„Odlazak Matea i Ante iz ekipe bilo bi vrlo teško nadomjestiti s nekim novim igračem. Oni su nam sa svojim znanjem i iskustvom činili više od pola ekipe tako da je vrlo neizvjesno koliko bi u bliskoj budućnosti bili relevantni u borbi za ulazak u Premijer ligu. To ovisi i o ambicijama kluba pa je to više pitanje za njih nego za mene. Imamo dosta talentiranih mladih igrača koji bi u idućih nekoliko godina mogli postati značajan dio kluba za neke više ambicije, ali uz podršku nekog iskusnijeg igrača. Istina je da nije sigurno hoću li se pridružiti Kaštelima i sljedeće sezone, ali o tome treba još razgovarati.“
Što je tebi donijelo igranje, razvoj i izgradnja, kako osobna, tako i lična u dresu Kaštela? Koliko je naporno igrati na „dva fronta“ i što te uz Kaštela najviše veže?
„Ono što me najviše veže za Kaštela je ekipa. Poznajem neke momke još od predkadetskih dana, a danas se i dalje družimo ne samo na terenu, nego i izvan njega. Uvijek je vladala pozitivna energija, a svi smo izgradili normalan i pozitivan odnos, uključujući upravu, trenere i igrače. Najviše cijenim što su Kaštela uvijek davala priliku i brinula se o svima nama za naše dobro. Bio sam priključen starijim generacijama dosta ranije od uobičajenog, što je vjerojatno najviše pridonijelo mom košarkaškom razvoju. Igranje na ‘dva fronta’ je izazovno, pogotovo kada si redovan student na fakultetu. Prošle godine mi je bilo teže jer sam puno više trenirao, ponekad čak i tri puta dnevno, a uz to sam imao i predavanja. Imam manje slobodnog vremena jer igranje za još jedan klub povlači dodatne obaveze i putovanja, ali ne žalim se jer sam to, na kraju krajeva, sam odabrao.“
Prisjetimo se, lani je Riboli za dlaku izmaknuo plasman u elitni rang domaćeg natjecanja. Tih nekoliko mjeseci prije kraja, možemo reći kako je košarka ponovno zaživjela na cijelom kaštelanskom području, a s tribina vas je bodrila i mala navijačka skupina koja je bila točka na „i“ u dvije najvažnije prošlosezonske pobjede, one protiv sadašnjeg premijerligaša Dubrovnika i osječkih Vrijednosnica. Možeš li se sada vratiti u te trenutke i ispričati nam atmosferu koja je vladala u svlačionici? Je li ostao „žalac tuge“ što ipak preko doigravanja niste uspjeli ostvariti finalni cilj?
„Naravno da nam je svima bilo teško što nismo uspjeli ući u Premijer ligu jer smo imali stvarno dobru ekipu prošle sezone, posebno s dva iskusna igrača – Antom Delašem i Mateom Kedžom. Pobjede protiv Dubrovnika, osobito protiv Osijeka kod kuće, bile su ključne u sezoni. Dubrovniku smo prekinuli niz od 23 pobjede, a Osijeku oduzeli šanse za ulazak u viši rang. Nakon tih pobjeda, atmosfera u svlačionici bila je izvrsna. Bili smo dodatno motivirani i samouvjereni da možemo izboriti ulazak u Premijer ligu. Nažalost, u razigravanju s Zabokom ‘kiksali’ smo na domaćem terenu, izgubivši s prevelikom razlikom koju je bilo teško nadoknaditi, iako smo bili blizu.“
Vratimo se na Split. Mladi si igrač koji se još podosta mora „grebati“ za minute u žutom dresu. Osjećaš li poseban pritisak kada dane trenutke na terenu moraš iskoristiti za svoju najbolju prezentaciju i tako si osigurati napredak iz mjeseca u mjesec? Kako u Splitu komentiraju tvoje partije u dresu Kaštela?
„Uvijek je poseban osjećaj stati na teren Gripa u dresu Splita. Svaku minutu koju dobijem na terenu želim najbolje iskoristiti, što vuče za sobom određenu pozitivnu tremu. Komentari na moje igre u dresu Kaštela ovise o tome kako odigram. Uglavnom su pozitivni, ali ponekad se nađe i konstruktivna kritika, ukoliko su igrači ili treneri pogledali utakmicu.“
Vrlo vjerojatno mnogi neće znati, ali osim što si poprilično sportski aktivan, redovan si student računarstva na splitskom FESB-a. Mnogi od nas često ponavljaju i žele podijeliti razmišljanje o obrazovanju kao imperativu u životima mladih, ali sve češća je situacija da se mladi sportaši u startu odlučuju samo za sport. Ti svojim primjerom svjedočiš da to ipak ne mora biti tako. Uspijevaš li imati slobodnog vremena i koliko olakotnih okolnosti imaš na fakultetu uz posjedovanje sportske kategorizacije?
„Slobodnog vremena praktički nemam, ali bio sam svjestan da ga neće ni biti kada se pridružim Splitu. Svaku rupu u rasporedu iskorištavam za obavljanje studentskih obaveza i učenje. Ponekad odem na piće s prijateljima, ali to isključivo ako nemam ništa za odraditi u tom trenutku. Nisam se odlučio samo za sport jer još nisam siguran čime ću se baviti u životu, a imam i dobru srednju školu iza sebe. Odabir bavljenja isključivo sportom s 19 godina je poput ruskog ruleta, osim ako nisi iznimno kvalitetan mladi igrač koji će očigledno živjeti od sporta. Na fakultetu, zahvaljujući sportskoj kategorizaciji, mogu odgoditi ispitne rokove ako se preklapaju s natjecanjima ili treninzima, te opravdati nedolazak na predavanja uz dokaz o sportskim obavezama tog dana. No, koristim to samo kad je nužno. Uglavnom idem na predavanja, ukoliko sam u mogućnosti.“
Shodno tome, koji su tvoji ciljevi za budućnost? Hoćeš li diplomu „staviti u ladicu“ dok se budeš aktivno bavio košarkom ili ćeš pokušati nekako balansirati oboje? Što ti je najprivlačnije kod akademske profesije koju si izabrao, a što – s druge strane, kod košarke?
„Trenutni cilj mi je završiti barem preddiplomski studij, a kao konačni i diplomski. Tada ću imati jasniju sliku o sebi kao igraču i studentu. To su godine kada treba odlučiti čime se želiš baviti i koji su tvoji interesi. Teško da ću tada gurati oboje. Košarka i programiranje su potpuno različiti stilovi života. Kao programer, uglavnom si cijeli dan zalijepljen ispred ekrana, dok si kao košarkaš konstantno fizički aktivan. U programiranju me najviše privlači razvijanje web aplikacija i učenje dodatnih stvari u tom području, dok mi je kod košarke najprivlačnije natjecati se i igrati pred punim tribinama. Košarka za sada još uvijek prednjači, a kako će biti u budućnosti, vidjet ćemo.“
Koji su tvoji individualni ciljevi za nastavak karijere? Što možemo u daljnjem tijeku sezone očekivati od Splita? Vjeruješ li u mogućnost vraćanja trofeja u Split, ali i izboreno doigravanje s Kaštelima? Koga vidiš kao najvećeg favorita za ovogodišnji ulazak u Premijer ligu?
„Moj individualni cilj je izboriti respektabilan status u premijerligaškim vodama, a kasnije i u širim košarkaškim okvirima, poput ABA lige. To bih osobito volio ostvariti u dresu Splita. Svi vide da imam fizički potencijal za napredak, a i samostalno radim na tome. Uz to, trebam raditi na svim košarkaškim elementima, i u obrani i u napadu. Još uvijek sam daleko od nekog iole kvalitetnog igrača, svjestan da trebam puno raditi kako bih se u nečemu posebno istaknuo. S druge strane, vjerujem u povratak trofeja. To nam je glavni cilj, osvojiti prvenstvo Hrvatske nakon dugog niza godina i vratiti publiku na Gripe. To bi nam dalo poticaj da budemo bolji iz godine u godinu, kako u hrvatskom prvenstvu, tako i u ABA ligi. Što se tiče Kaštela, teško ćemo ove godine izboriti ulazak u viši rang. Ekipe poput Kvarnera i Osijeka čine ozbiljne favorite za ulazak u Premijer ligu. Naš cilj je izboriti doigravanje. Trenutno smo na četvrtom mjestu, izjednačeni sa Zagrebom, ali ispred njih zbog međusobnog omjera.“
Čitaš li Sportski KOD? Smatraš li dobre medijske istupe kao svojevrsni „vjetar u leđa“ na košarkaškoj sceni? Koja ti je naša rubrika najdraža?
„Redovno čitam Sportski KOD. Pratim ga već 2-3 godine i to mi je jedan od omiljenih portala za sportske vijesti. Lijepo je vidjeti kada netko prati i objavi tvoju dobru partiju na platformi koja je dostupna široj javnosti. Objavljivanje novosti poput prve/druge petorke kola podiže popularnost i daje na važnosti ligama, a samim time privlači više ljudi da ih prate. Najdraža rubrika mi je ‘Kod Sare vikendom’.“
Puno sreće želim u nastavku karijere, kako sportske, tako i obrazovne uz nadanje kako ćeš mnogima poslužiti kao svojevrsna inspiracija i motivacija glede organizacije i samostalnog ulaganja u sebe kao kompletnog pojedinca. Za kraj sam ti pripremila kratku pitalicu. Već znaš sve kako ide, stoga krenimo…
- Ulazak s Ribolom u Premijer ligu ili startna petorka Splita? „Startna petorka Splita.“
- Učenje ili treniranje? „Treniranje.“
- Izlazak ili kućna zabava? „Kućna zabava.“
- Koja bi bila idealna petorka s kojom bi nekada u budućnosti volio zaigrati? „Luka Dončić, Shai Gilgeous-Alexander, Kevin Punter, Džanan Musa i Nikola Jokić.“
- Kojim sportom bi se bavio, a da nije košarka? „Nogometom.“
