U zadnjih tjedan dana tri su se naša proslavljena reprezentativca oprostila od igranja u najdražem kockastom dresu.
Godine čine svoje, a i nepisano je pravilo u svijetu sporta da odlaziš na nekom svom vrhuncu ili onda kad si postigao nešto veliko, a trojica koja su otišla postigla su stvarno nešto veliko. Redom su se tako oprostili Vedran Ćorluka, stasiti stoper koji je odigrao 103 utakmice za nacionalnu vrstu, nakon njega Mario Mandžukić, golgeter koji je skupio 89 utakmica i zabio 33 pogotka, koji su ga svrstali na drugo mjesto najboljih strijelaca, a najnoviji oproštaj je onaj našeg golmana Danijela Subašića, iza kojeg je jedno fantastično prvenstvo i samo onoj gospodi u FIFI je jasno zašto nagrada za najboljeg golmana nije otišla njemu nego Courtoisu. No, dobro, za nas je Suba bio najbolji.
Ono od čega naš narod strahuje je tko je slijedeći koji će njihovim stopama, u reprezentativnu mirovinu. Njih su trojica dali za Hrvatsku gotovo sve što su mogli i o njihovim igrama i doprinosu sada je nepotrebno pričati, jer ne bi završio do Božića. U ovakvim slučajevima uvijek se postavlja pitanje tko će zamijeniti one koji odlaze. Mislim da se, ukoliko se ne dogodi odlazak još nekog, Hrvatska ne treba brinuti, imamo zamjene.
Krenut ćemo prvo od golmana. Hrvatska je uvijek imala široku lepezu golmana koji su se doslovno redali na vratima reprezentacije i to vrlo uspješno. Prvi i logični izbor je naravno Lovre Kalinić, koji je i na SP pokazao da se može računati na njega. Iza sebe ima odličnu sezonu u Belgiji, već se nekoliko klubova zainteresiralo za njega, što je potvrda da je Lovro izrastao u pravog nasljednika Subašića. U rezervi imamo dvojac u liku Dominika Livakovića i Karla Letice. Obojica su mladi, Livakoviću su 23 godine, Letici 21 i na njima sigurno možemo graditi budućnost. Dobre partije na početku sezone pruža i Josip Posavec na golu Hajduka, tako da što se tiče “jedinice” Hrvatska je mirna.
Odlaskom Vedrana Ćorluke, otvara se mjesto stopera. Dejan Lovren i Domagoj Vida trenutno su siguran dvojac na tim pozicijama, a SP je pokazalo da je tu kao trećo stoper Duje Ćaleta-Car, koji se tek treba dokazati kroz igre u Marseillu, ali sigurno je da je on budućnost na tom mjestu. Osim njega, od igrača koji nadolaze treba spomenuti Filipa Benkovića, koji je prešao iz Dinama u Leicester, no do sada je više bio ozlijeđen, nego što je igrao, a nadamo se da će ovo biti njegov novi početak, prije svega bez ozljeda. Nikola Katić ustalio se u prvih 11 kod Stevena Gerrarda u Glasgow Rangersima i sigurno je da treba obratiti pozornost na njega u budućnosti. Antonio Milić već dugo dobro igra u Belgiji i sigurno je da će Dalić i o njemu voditi računa, čekamo i da se Matej Mitrović ustali sa formom i pokaže svoj neosporni potencijal.
Što se tiče odlaska Mandžukića, na pozicijama napadača također imamo rješenja. Prije svega tu je Andrej Kramarić, koji nije klasični napadač kao Mandžo, ali da ima nos za gol to je neosporno. Ime koje se iz kola u kolo nameće je Ivan Santini, koji briljira u Anderlechtu i sigurno je među prvim kandidatima za mjesto devetke. Situacija sa Nikolom Kalinićem je po svemu sudeći završena i on se iznosio kockastog dresa, da je situacija tu čista, Nikola bi bio također jedno od riješenja. Marko Livaja također polako “dolazi k sebi” u AEK-u, no kod njega je uvijek bila glava problem, a ukoliko se tu uspije “skockati” i za njega sigurno ima mjesta. Sve su to različiti tipovi napadača, tako da se sa svakim od njih posebno može razviti drugačija igra, što nam sigurno donosi širinu i raznovrsnost.
Jasno je kao dan, da niti jedan igrač ne može zamijeniti ni Subu, ni Čarlija, niti Mandžu, ali da može igrati umjesto njih, može. I tu treba odmah završiti ovu priču. I Hrvatska ne mora strahovati. I ne treba sada odmah ulaziti u procjene tko će i kako zamijeniti koga, treba ih pustiti da igraju, mnoge su se generacije opraštale i svi su se nadomjestili. Manje više uspejšno. Mladi igrači dolaze, mladih igrača ima. Trebaju igrati, treba ih istrpiti, treba ih pustiti i sigurno je da ćemo imati opet vrhunske igrače. Na kraju krajeva, izbornik Zlatko Dalić je tu da to sve procjeni i posloži, u što uopće ne sumnjamo. Velika je plejada mladih igrača koji kucaju na vrata najbolje vrste i Hrvatska može biti mirna, ono što je najbitnije da izaberu klubove u kojima će igrati i doći do izražaja, a ne kako je rekao Drago Ćosić: “Zadovolje dobrom plaćom i igraju penzionerski nogomet”. Za kraj sam ostavio jednu činjenicu koja svima mora biti na umu. Godinama, godinama, naši mlađi uzrasti nisu postigli nešto veliko na velikim natjecanjima i to je upozorenje svima. Individualnu kvalitetu neosporno imamo, ali kada ih treba spojiti u jednu cjelinu, e tu padamo na svim ispitima. Tu treba poraditi prije svega, ali Hrvatska može mirno na spavanje.