sportski sportski sportski sportski

KOD

BERNOULLIJEVA RETROSPEKTIVA: Miralem Halilović

Dario Livajić

Dario Livajić

Prije par dana mi je prijatelj Emilio poslao video u kojem je prikazano kako je protivnički igrač udario šakom u glavu našega Miralema Halilovića. Ishod svega je da je Miralem „van stroja“ za ovu sezonu prema prvim informacijama zbog dislocirane čeljusti.

Ljudi koji pogledaju video i promotre što se dogodilo, prvo pitanje koje postave je što napraviti takvom čovjeku koji je spreman takvo nešto napraviti pritom aludirajući na fizičko kažnjavanje istoga.

Moje pitanje je kako uopće dolazi do ovakvih situacija? Što im prethodi?

Mirko Cro Cop Filipović je gostujući u Podcast Inkubatoru dao definicije talenta i potencijala. Potencijal je naše genetsko naslijeđe, sve ono što smo dobili, a da pritom nismo napravili ništa zauzvrat. Neki će reći da je poklonjeno, ali ništa nije poklonjeno. Prijašnji naraštaji, prijašnje iteracije u obiteljskom stablu su doveli do toga i to je njihovo naslijeđe u nama. Talent je naša vlastita odluka da se podredimo cilju koji nas ispunjava, da idemo prema naprijed i da nema prepreke koja nas može zaustaviti, prihvaćamo činjenicu da život nije pravedan i baš iz tog razloga ne uspoređujemo se s drugima već iz dana u dan obavljamo postavljene zadatke (ovdje mislim isključivo na zadatke koji su obavljeni do kraja, nikako ne na one polovično odrađene i nezavršene), razvijamo samopouzdanje te shodno tome samopoštovanje, ali i poštovanje prema drugima. Preciznije rečeno talent je ono što Amerikanci zovu „hard work“, a potencijal je ustvari ono što nazivaju „talent“. Shodno tome izreka „hard work beats talent when talent does not work hard“ bi se mogla preformulirati „talent beats potential when potential does not work and complete its tasks.“

Kakve veze imaju talent i potencijal sa Miralemom i čovjekom (nazvat ću ga čovjekom da ne bih bio prozvan diskriminatorom) koji ga je podlo i nenadano udario?

Miralema osobno ne znam, ali neki meni bliski ljudi su ga upoznali, držim do njihovog mišljenja i prema njima Miralem je osoba koja svoje zadatke izvršava do kraja, osoba na koju se automatski može pouzdati te netko tko će pomoći suigraču da postane bolji. Miralem je talentirana osoba prema  mojim kriterijima.

S druge strane imate 22-godišnjeg balavca koji kad se prvi put susreo sa košarkaškom loptom odlučio da želi postati profesionalac iako je trenirao odbojku. Kako je to moguće? Jer je imao potencijal, a i košarka je puno popularnija, a samim time i profitabilnija od odbojke. Upravo zbog potencijala su ga NBA skauti uočili na košarkaškom kampu u Africi te je došao u SAD te počeo igrati srednjoškolsku košarku, a potom i sveučilišnu. Na draftu nije prošao te je potpisao u Francuskoj u tekućoj sezoni. Dakle, balavac je pravi primjer potencijala koji je navikao da mu sve ide „od ruke“, „iz prve“.

Ono što se tu dogodilo jest sudar svjetova u kojem je jedan svijet, svijet Miralema Halilovića svijet izvršenih obveza i zadataka, a svijet senegalskog potencijala svijet „lako ćemo“.

I kada detaljnije analizirate sami događaj, Senegalac je na ispruženim nogama ušao u kontakt, uopće se nije pripremio za blok koji mu je napravljen dok je Miralem sa niskim težištem i kontrolom tijela lako ostvario prednost nad Senegalcem i apsolutno ga negirao i njega i bilo kakvu mogućnost prijema lopte.

Pouka ove priče jest, bolje rečeno pouke su:

  1. Ukoliko se potencijal ne disciplinira postaje frustriran i obijestan, a sami time i autodestruktivan. Autodestrukcija može biti usmjerena prema toj osobi(rijetki slučajevi) ili se usmjerava na druge (češća opcija) i tada za svoje propuste krivite sve druge osim sebe samih.
  2. Za svaku situaciju priprema je osnova svega (visoko težište, izbjegavanje kontakt igre i nonšalancija s jedne, a nasuprot niskom težištu, spremnosti da primite udarac i fokusiranosti s druge strane)
  3. Djecu morate učiti da se bave aktivnostima koja ispunjavanju njihove intrinzične motive, a ne da gledaju profitabilnost ili popularnost neke aktivnost jer to nije ništa drugo doli gledanje sebe tuđim očima.

Što odgovoriti na prvo pitanje i kako kazniti čovjeka koji je spreman podlo i nenadano?

Treba ga tužiti i inzistirati da mu se naplati što je veća moguća kazna jer u materijalnom svijetu, materijalisti jedino to priznaju jer od zle krvi i osvete nemate ništa osim što trujete svoj duh i svoje biće, ali isto tako ako ste u situaciji da ste fizički napadnuti, onda u tom trenutku pokušajte napadača pogoditi barem koji put u glavu jer kada je za pravu stvar isplati se dati i 1 udarac pa makar ih primili i stotinu.

P.S. Miralemu želim što brži oporavak i uspješni nastavak karijere.

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype