Posljednja dva dana sam proveo na glinskom području. Gledajući sve te scene čovjek promijeni percepciju. Iako se plasira vijest da je potres doveo do katastrofalnih posljedica prava istina je da je potres došao kao indikator kompletnog stanja tog kraja kao i sustavnog zanemarivanja od strane svih nas kao što je to dobro konstatirao i Filip Bundović koji je rekao da ga se taj kraj dojmio još prošle godine kad su igrali humanitarnu utakmicu i pritom je shvatio o kakvom se teškom stanju radi.
Najbitnija stvar u razvoju svakog pojedinca, a potom i kolektiva je izvršavanje zadataka u potpunosti. To je jedini način na koji kreirate samopouzdanje, a potom i samopoštovanje. Osoba koja nema samopoštovanja ne može niti razviti poštovanje prema drugima odnosno okolini i tu nastaje problem jer je bez poštovanja prema drugome, prema okolini nemoguće generirati kvalitetan i trajan odnos te organiziranost koja slijedi iz toga.
Neizvršeni zadaci u ovom slučaju doveli su do katastrofalnih posljedica puno više nego sam potres. Kako već rekoh, on je bio indikator svega akumuliranog u posljednja 3 desetljeća (ako ne i duže). Površno ili nikako odrađena obnova, zanemarivanje potreba, nebriga samo su neki od parametara posljednjih godina, desetljeća koji su utjecali na cijelu ovu situaciju.
Hrvati su pokazali da imaju srce, dušu i ogromnu energiju. Da im je stalo do ljudi i da žele pomoći. Nije istina da smo pokvaren i lopovski narod, mi smo dobar narod koliko god nas neki žele prikazati u drugačijem svjetlu. Problem je organizacija, jer se u neorganizaciji razvija društvo osobnih interesa. I onda nam se događa da živimo u državi u kojoj na visokim pozicijama se nalaze ljudi koji nisu u stanju preuzeti odgovornost za svoje postupke kada dođe do problema.
Posljednji takav slučaj je situacija u kojoj su „navijači“ prozvani radi nereda, gužve, ometanja, pijančevanja i tučnjava. Sa profesionalne strane gledajući, takva izjava je verbalni harakiri iz dva razloga – prvi je okrivljavanje slabije rangiranog, a drugi je generaliziranje.
Okrivljavanje slabije rangiranog (glavni i odgovorni za posebne situacije proziva skupinu građana) je dokaz nevladanja situacijom, vlastitog kukavičluka i potpunog skidanja odgovornosti sa sebe, ali pravo pitanje u ovoj situaciji koje bi trebalo biti postavljeno jest – kako je moguće da su se skupine građana puno brže organizirale i stigle na mjesto nesreće nego netko čiji je to posao? Da je pokojni Hamlet živ, rekao bi da je najmanje toga trulo u Danskoj.
Generaliziranje i poistovjećivanje svih građana koji su došli indicira na dva ozbiljna problema: nonšalanciju u pristupu situaciji i analizi dakle neprofesionalizam (tko napravi kompletnu analizu zna točno specificirati parametre problema, a ne izvikuje parole koje strašno zvuče), dok je drugi problem isključivo sa ljudske strane u kojem kategoriziranjem svih pod „navijači“ jasno izrečeno nepoštivanje prema dečkima iz navijačkih skupina koji su uskakali kad je trebalo i pomagali, kao primjerice kod prvog potresa u Petrovoj i dosta je intrigantno kako je moguće da onda nisu pili i mlatili se.
Ako su „navijači“ problem ove države i personae non gratae onda sam i ja „navijač“!
Da ne bi bilo da samo kritiziram, ovdje dolje nudim i svoje rješenje problema koje se je moglo postaviti odmah u roku dan, dva nakon potresa.
Pa da nastavimo u profesionalnom smjeru i ponudimo moguću opciju kao rješenje, od prvog potresa je prošlo skoro tjedan, a od drugog, onog jačeg sutra će biti 6 dana. Odmah su trebali biti izvučeni podaci o broju ljudi na tom području, broju domaćinstava kao i o broju beba do 3 godine starosti, ti podaci bi trebali biti dostupni u odgovarajućim državnim, odnosno županijskim institucijama. Ti podaci bi se trebali spojiti sa svim dostupnim telefonskim ili brojevima mobitela iz imenika koji postoje u telekomunikacijskim kompanijama. Morao bi se otvoriti i call centar sa 50 operatera na jednom mjestu, a ne da „malo zovem sim, malo zovem tam“. Tu gdje se trebao formirati call centar trebalo bi biti i zbirno mjesto za cijelo područje jer se radi o krugu dijametra manjem od 50 km. Sa jednim takvim zbirnim područjem bi onda svi volonteri došli na jedinstvenu lokaciju odakle bi bili slani na zadatke.
Time bi se izbjegla disperzija volontera svuda po području. Svako jutro sa svitanjem pošaljete patrole da izvide situaciju na terenu i kontroliraju područje (policija, HGSS i vojska) i javljaju u call centar koji upisuju stanje u Excel ili još bolje Access iz čega se vrlo brzo kreiraju adekvatni izvještaji. Microsoft alati su najbolji jer skoro svako dijete ih zna koristiti jedino problem može biti činjenica da neki koji znaju otvoriti prazan dokument u Excelu i obojati različitim bojama ćelije se smatraju naprednim korisnicima. Na zadatke bi bili slani vatrogasci i volonteri, ovisno o težini nastale situacije.
Također, na zbirnom mjestu ili barem negdje u blizini, složilo bi se i skladište sa svim doniranim stvarima i također bi se upisivalo tko je što uzeo na način da bi se upisivao broj osobne iskaznice.
Samo upisivanje podataka može se na jednostavan način riješiti preko mobilinih aplikacija.
I ne bi se događalo da ljudi u većini slučajeva idu od sela do sela, od kuće do kuće i traže kome će pomoći!
