KOD

Bičevanje jednog čovjeka

Goran Vidaković

Goran Vidaković

Hrvatski rukometaši su poraženi u zadnje dvije utakmice SP i izgubili šanse za medalju pa su shodno tome, otvorene razne teme i teorije, zavjere, komentari i analize.

Rijetki su oni koji su zagrebli malo dublje, ispod površine. Uvijek sam se vodio teorijom da Bog sve vidi i da Bog sve zna, iako će mnogi reći da je to otrcana fraza, no isto tako mislim da je i svima nama sve zapisano negdje gore, koliko god to nekima zvučalo smiješno i isprazno, ali ja vjerujem nekako u to sve. SVE SE VRAĆA, SVE SE PLAĆA. I zato pišem ovo što sada pišem, složio se netko sa mnom ili ne, to mi je ionako manje bitno.

Hrvatski sport je zapravo čudo. Pisati sada priče kako u tako maloj zemlji ima toliko talenata i dobrih igrača u svim sportovima je dosadno, ta je bajka ispričana previše puta, jednog dana će i roditelji pričati djeci prije spavanja tu bajku. „Slušaj, bila jednom jedna zemlja, jako mala, a velika. Puna strašnih talenata, a nitko nije znao kako se rađaju i zašto se baš tu u tako maloj zemlji oni rađaju, ali donose medalje i uspjehe kao malo tko. Zašto je to tako ne znam ni ja, ali eto, probaj zaspat u nadi da ćeš i ti jednog dana biti dio te priče. Laka ti noć, lijepo spavaj.“
No, kako medalja uvijek ima dvije strane, tako i naš sport ima dvije strane. Lijepu i ružnu. I to je vjerojatno negdje gore zapisano, izgleda debelim flomasterom, vodootpornim ili nekim debelim masnim bojicama, ne znam šta se gore koristi.

Pošto je rukomet aktualan, tako je i aktualna priča i postavljeno vjerojatno tisuće pitanja zašto Jaganjac nije na prvenstvu i zašto za njega nije bilo mjesta? Svi znaju, svi šute. U Hrvatskom sportu uvijek je bilo i sad bih ja trebao napisati, I BIT ĆE, ali neću, reći ću da se nadam da ih neće biti više, onih koji su drmali. Drmali znači da su vodili glavnu riječ, da su bili svojevrsni gazde. Nije nikakva tajna da je alfa i omega našeg rukometa Zoran Gobac i da čovjek vodi glavnu riječ u rukometu, godinama. Uspješno ili ne, procijenite sami. I nije tajna da je Jaganjac imao ugovor na stolu da potpiše za Zagreb, no nije to napravio. Zaboravi reprezentaciju. Da li je prste u tome imao Zoran Gobac? Da li je momak ostao doma zato što nije potpisao za Zagreb? I nije Jaganjac prvi koji je ovo doživio, bilo je još tu igrača za koje nije bilo mjesta jer nisu šutjeli, kao recimo Renato Sulić, kojeg godinama nije bilo u reprezentaciji, a sigurno je da tu ima još dosta igrača za koje je bilo mjesta na raznim natjecanjima, no zbog više sile nisu sudjelovali. I sve se to kad-tad vrati, ovako ili onako. Netko će reći kakve to ima veze sa sudačkom greškom Danaca u zadnjim minutama, kakve to veze ima sa promašenim zicerom Muse, kakve to ima veze sa lošom igrom protiv Brazila? Ima, itekako ima. I sve se to vraća, sve se to plaća, Bog sve vidi, Bog sve zna.

U košarci je godinama vladao pokojni Danko Radić. U vrijeme njegove vladavine i u košarci je bio košmar. Lijepili su mu se razni epiteti, da je godinama bio u sukobu interesa, da je u gotovo svim županijskim savezima imao svoje ljude, većinom suce, koje je dobro plaćao i tako ih držao na uzici kako ne bi digli glas protiv njega. Na tim mjestima, niti blizu saveza, nije bilo igrača koji su nam donijeli toliko radosti na početku 90-tih godina, jer su oni proglašavani tada neškolovanim i osobama koje su u životu samo dobro igrale košarku, a o poslu ne znaju ništa. Pokušala je Generacija `92 na čelu sa Rađom, Vrankovićem, Cvjetičaninom, no ostali su kratkih rukava i Radić je i dalje drmao našom košarkom. Bez značajnih uspjeha, prije svega onih seniorskih. Trošio se novac šakom i kapom za njegovo vrijeme, nije se pitalo za cijenu, niti pića, niti jela, a zanimljiva je i priča koja je kružila u vrijeme njegove vladavine da su suci koji su htjeli suditi morali prodati određeni broj tadašnjeg magazina „Hrvatska košarka“ pa su neki od njih sami kupovali časopis. Poznato je i da je Radić u svoje vrijeme surađivao sa jednom menadžerskom agencijom i neki igrači nisu mogli ni primirisati reprezentaciji ukoliko nisu potpisali ugovor sa tom agencijom. Dočekala je generacija 92 svojih pet minuta, no go..na koja su ostala ne čiste se tako lako i tako brzo. Još će puno vode morati poteći ne bi li se školjka isprala do kraja. Opet će netko pitati kakve to veze ima sa neuspjesima na velikim natjecanjima, kakve to veze ima sa ispadanjem u četvrtfinalima, kakve to veze ima sa promašenim tricama? Ima, itekako ima, ali nama su bili krivi Lamonica, masoni, Srbi, FIBA i slični. I sve se to vraća, sve se to plaća, Bog sve vidi, Bog sve zna.

Ista i slična situacija je u nogometu, u kojem vlada Zdravko Mamić. Godinama. Možda ga trenutno nema fizički u Hrvatskoj, no Međugorje nije daleko. I to je opće poznato. BBB, kao navijači njegovog voljenog kluba, su već odavno odaslali mišljenje o njemu, što dovoljno pokazuje o kakvom se čovjeku radi. Suđenja, presude, mutni poslovi, prsti u svemu, u svim savezima, milijunske malverzacije, smjenjivanje trenera, ispadi prema novinarima, način na koji su se pozivali igrači u reprezentaciju, ne samo seniorsku, nego i u mlađe selekcije, mijenjanje trenera kao čarape, ulasci u svlačionice, jednostavno Mamić je drmao sa svime. Ono što je danas Jaganjac u rukometu, jučer je bio Andrej Kramarić u nogometu. Iako nikad nije javno objavio, izbornik Zlatko Dalić je između redova dao do znanja tko ga je pokušao smijeniti još za turneje u Americi, no očito je da su neke razumne glave ili pritisak javnosti ipak presudile i Dalić se nije pokolebao, iako je nakon SP tisuću puta preispitao svoju odluku.„Brinuo“ je Mamić i o sudačkoj organizaciji, kontroverznih sudačkih odluka zadnjih desetak godina ima na bacanje. I u Dinamu je vladala teorija o potpisivanju ugovora mladih igrača sa Mamićem i agencijom njegovog sina, a zna se kako su prolazili koji su to odbijali. Opet će netko pitati kakve to ima veze sa ispadanjem reprezentacije protiv Turske u Austriji u 119.minuti, kakve to ima veze sa redovitim ispadanjem reprezentacija u skupinama, kakve to veze ima sa redovitim neprezimljavanjem Dinama u europskim natjecanjima pa su se zazivali isto tako kojekakvi Austrijski zločinci koji su se urotili protiv Dinama? Ima, itekako ima, sve se vraća, sve se plaća, Bog sve vidi, Bog sve zna.
I sve je to zapisano negdje gore. A gle čuda, kako ga nema u Hrvatskoj, Dinamo ima sezonu iz snova, prezimili su u Europi, blizu su naslova prvaka u HNL-u, reprezentacija je bila srebrna…ili je to čudo iz Međugorja?!

Sve mi to plaćamo na ovaj ili onaj način. Samo mislimo uvijek da su nam drugi krivi, da netko j..be naše kokoši, a u svom dvorištu imamo smeća na izvoz. Ljude, koji koriste bič i dok spavaju.
Uostalom, ne kaže Hrvatska turistička zajednica bezveze „Croatia, full of life“.

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype