Bilalović nije mogao vuči sam Pulu, koja je gubila utakmice protiv direktnih konkurenata

Istra je ispadanjem Pule iz Prve lige ostala bez predstavnika u dva najjača ranga naše košarke.

Sandro Nicević, trener Pule, sigurno nije mogao ni sanjati da će mu ovo biti oproštajna sezona među prvoligašima, s obzirom na ambicije koja Pula ima i imala je ove sezone. No, kad se sagleda cijela sezona i okolnosti u kojima je Pula odradila sezonu, ovo je možda i realna slika, koliko god bolna bila. Ipak, Pula je možda pokazatelj koliko je tanka linija između “života” i “smrti”, u košarkaškom smislu. U posljednjoj utakmici sezone, utakmici istine, u kojoj su morali pobjediti Dinamo u Zagrebu, imali su kontrolu utakmice sve do posljednjih pet minuta. I sve u svojim rukama.

I onda su, za 5 minuta prosuli sve dobro napravljeno u proteklih 35 i sami sebe odveli u Drugu ligu. U utakmici za koju vjerojatno nitko osim njih samih nije vjerovao da ju mogu dobiti, pogotovo što Dinamu ona nije ništa značila. Da su dobili, danas ne bi bili na redu za članak i pričali bi o njima kao o prvoligašima i za slijedeću sezonu. Ipak, ne treba iza te utakmice skrivati probleme koje su imali

Pula je momčad gradila oko Matije Bilalovića, polivalentnog igrača, koji igra na pozicijama 2 i 3, odličan je šuter, vrlo dobrih fizikalija, koji je spada u red najboljih igrača ove lige, uostalom to i službena statistika kaže. No, vrlo je jasno da on niti jednu momčad ne može voditi sam, ne on, nego nitko drugi u ovom rangu i to je bio jedan od najvećih problema Pule ove sezone. Jedan od. Nicević je kao njegovu pomoćnu snagu imao u Martinu Klepi, koji se mučio sa ozljedom ove sezone, možda i u ključnim trenucima sezone i to se kasnije reflektiralo na rezultatima. Osobno, tu vidim veliki problem jer je Pula previše ovisila o ovom dvojcu, a kada je Klepo bio van stroja, sve je palo na leđa Bilalovića, koji naravno, to nije mogao odraditi sam.

Ostatak igrača koji su tamo dovedeni da Pulu ostave u ligi, nisu pružili što se od njih očekivalo. Posebno čudi podatak da se dovodilo Amerikanca Evana Wardlowa, koji realno Puli nije donio ništa. Kad pomislite na dovođenje Amerikanca u ovaj rang košarke, prvo vam na pamet pada da će vam on donijeti stabilnu sezonu, koji poen više i podizanje kvalitete, no Wardlow je bljesnuo protiv Dinama i Jazina, dok je ostatak utakmica to bio prosječan igrač.

Ostatak ekipe nije bio na nivou koji bi zadržao Pulu među prvoligašima. Krešimir Elez, koji je stigao iz Ribole te James Bosnakis (samo 11 utakmica) iz Škrljeva, nisu donijeli Puli ono nešto što bi ju održalo na životu. Od igrača “sa strane” može se u kontekst pojačanja svrstati Karla Lukačića, koji je stigao u studenom, no ozljede su mu skratile sezonu. S obzirom na ono što je pokazao u osam utakmica koje je odigrao, definitivno možemo reći da je bio od početka sezone, Pula bi sigurno bila u lagodnijoj situaciji nego sada.

Osim tankog igračkog kadra, Pula razlog ispadanja može tražiti i u porazima protiv momčadi iste kvalitete i direktnih konkurenata u donjem domu. Dva poraza su upisali od Samobora, po jedan od Kvarnera i Zapruđa, dok im je možda i ključan, iz sadašnje perspektive, poraz bio na domaćem terenu od Dubrovnika, 86:87, pogotovo kad se uzme u obzir da su na samo 30 sekundi prije kraja imali +5. Dobre utakmice pružali su tako protiv momčadi iz gornjeg doma (Jazine, Dinamo, Bosco, Omiš), no to im na kraju nije previše pomoglo.

Sve u svemu, skromna sezona završila je sa samo 6 pobjeda, od čega su 4 bile domaće i 2 gostujuće. Pula je i obrambeno bila loša ove sezone, od njih su više poena primili samo Sesvete i Zapruđe.

NAJBOLJI STRIJELAC: Matija Bilalović 19,9 po utakmici

NAJVIŠE MINUTA: Matija Bilalović 707 ukupno / 32,1 po utakmici

NAJBOLJI ASISTENT: Martin Klepo 4,6 po utakmici

NAJBOLJI SKAKAČ: Niko Travica 6,1 po utakmici

MVP: Matija Bilalović

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype