Boris Tišma danas, Lovro Gnjidić sutra, braća Ivišić prekjučer…who`s next?
Prošlo ljeto odjeknula je bomba sa Baldekina u obliku vijesti da talentirana braća Ivišić, Tomislav i Zvonimir, odlaze u Podgoricu, točnije u KK Studentski Centar, za koji sigurno dobar dio naših košarkaških umjetnika nikada nije ni čuo . Uslijedilo je googlanje pa se došlo do saznanja tko su i što su, tko se tu vrti i koje su smjernice tog kluba. U međuvremenu, taj se Studentski Centar preko balona ABA 2 lige dočepao prvog razreda ABA lige, gdje će nastupati slijedeće sezone.
Braću Ivišić u Podgoricu je odveo njihov agent, Miško Ražnatović, čija je procjena bila, logično, da će se njegovi puleni bolje i brže razvijati u Crnoj Gori, nego u Hrvatskoj. Sasvim nebitno, u Šibeniku, Zadru, Zagrebu ili Puli. Ne, nego u Crnoj Gori.
Danas je osvanula vijest da će višegodišnji ugovor sa istom momčadi potpisati supertalentirani Boris Tišma, koji je prošlu sezonu proveo na posudbi u Betisu, kao igrač Real Madrida. Očito je da za njega u Madridu trenutno nema mjesta, agentu je vjerojatno dosadila mogućnost neke nove posudbe ili nečeg trećeg pa je momka usmjerio da se razvija u Podgorici, kod još nepoznatog trenera, s obzirom da je danas izašlo priopćenje kluba u kojem se kaže da se novi trener prve ekipe još ne zna. Studentski Centar želi nastaviti i dalje praksu razvijanja mladih igrača pa su Tišma i njegov agent odvagali da je to za njega najbolja opcija. Crna Gora.
Lovro Gnjidić, još jedan supertalentirani momak, trenutno igrač Cibone, je prema svemu sudeći, također pred odlaskom u Crnu Goru, no on je izabrao Mornar iz Bara, klub sa nešto manje prilike mladima do sada, više strancima, bez neke jasne vizije i sa ciljem postizanja rezultata preko noći, ako se može. Uz naravno, neizbježnu braću Pavičević, strastvene zaljubljenike u košarku, koji drže klub, a koji su eto nakon sezone, dvije i previše problema sa problematičnim strancima, odlučili zaokrenuti poslovanje kluba u smjeru gdje će dati priliku nekim mladim igračima, a upravo je Gnjidić najavljen kao prospekt broj jedan. Priča oko Gnjidića i Mornara traje već mjesecima, iz Cibone tvrde “Nema tu ništa, on ostaje igrač Cibone”, no iz nekih drugih izvora saznajemo da je to praktički gotova stvar, uostalom i sam Lovro je prije par dana dao izjavu koja jasno oslikava kako stvari stoje u trokutu Cibona-Gnjidić-Mornar. Odlazi i on u Crnu Goru.
A što mi za to vrijeme radimo? Ništa. Apsolutno ništa. Ono što se mi pitamo je: “Who is next?”
Mi za to vrijeme nemamo vremena čekati mlade igrače, jer nam je većina klubova pod strašnim pritiskom Premijer lige, već od prvog kola, jer prvaku naše države je zajamčeno mjesto u Euroligi, drugoplasirani ide u posljednje pretkolo kvalifikacija za Euroligu, treći klub Premijer lige igra grupnu fazu EuroCupa, četvtrti ide u posljednje pretkolo kvalifikacija za EuroCupa, petoplasirani ide direktno u ABA ligu, šesti klub Premijer lige ide u ABA 2 ligu, dok sedmi i osmi klub idu direktno u grupnu fazu Champions League. I sad mi recite, gdje tu ima mjesta i vremena za razvoj mladih igrača kad te od početka sezone tiska rezultat?
No, za to vrijeme mi ćemo i dalje gledati u susjedstvo i prevrtati njihove poteze, umjesto da od nekog nešto konačno pametno i naučimo, a ne samo da seremo, pljuckamo i brojimo krvna zrnca, gledamo zastavu putovnice i tražimo krivca za naše dno u nekom drugom. Sebi ispred nosa. U cijeloj ovo priči nije kriv Miško Ražnatović, nije kriv Studentski Centar, niti braća Pavičević, niti Crna Gora, krivi smo si sami, samo si to ne želimo priznati, jer smo preponsni i umišljeni, da smo neka košarkaška nacija, koja i dalje živi na slavi devedesetih godina, na uspjesima Cibone i Jugoplastike od prije 30 i nešto godina te na neumornom treniranju i odricanju čovjeka kojeg nema već 28 godina. Jebiga, puno je lakše tako te zazivat neku tamo Jugoslaviju, nego se zatvorit u dvoranu, zasukat rukave, prolit malo znoja i, možda najbitnije u ovom trenutku, OSMISLIT SUSTAV u kojem će se raditi. Evo vam majstori sada prilika pa se pokažite, jer gore od ovog ne možemo, definitivno.
Da bi netko sa tom djecom i radio, to, naravno, treba platiti. No, naše političke opcije u klubovima ne vide deset centimetara ispred svoga nosa, a kako će i vidjeti, kad su na ta mjesta zalutali kao guske u magli, ali su popili svu pamet ovog svijeta. Od te silne “pameti” ne razumiju u koga uložiti pa nam treneri i dalje prijepodne rade, jer od nečeg moraju živjeti, a popodne, ako imaju vremena i stignu, dođu na trening. I onda su još krivi kad rezultat nije onakav kakav je stranka ili onaj tko ih je postavio na vodeće mjesto u klubu, zamislila. No, novca će i dalje biti za islužene igrače strance, željne nabijanja statistike u Premijer ligi, a čak i Prvoj ligi, koji su Hrvatsku izabrali jer znaju da im nitko neće ostati dužan.
Dotakli smo dno nakon ovog turnira u Splitu, koji je samo razgolitio sve probleme koje godinama guramo pod tepih, tiskajući ih nogom da, po mogućnosti, nestanu ili da ih nitko ne vidi. Jebiga, to je najlakše. I svaljivat krivicu na drugog, tu smo najjači…