sportski sportski sportski sportski

KOD

Bruno Levanić-Kutni je držao Samobor na životu, u turbulentnoj sezoni obilježenoj trenerskom promjenom

Goran Vidaković

Goran Vidaković

Samobor je ostao prvoligaš zahvaljujući boljem omjeru u međusobnim utakmicama sa Pulom.

Samobor je sezonu završio na 10.mjestu, posljednjem koje bi neki klub ostavilo u prvoligaškom društvu i slijedeće sezone. Imali su na kraju isti omjer kao Zapruđe i Pula, no u tom trokutu su bili bolji od Pule i tako ostali u istom društvu i za slijedeću sezonu.

Iza njih je jedna dosta turbulentna sezona, sa dosta promjena u ekipi. Na klupi je kao trener krenuo Zdravko Radulović, a kao najveća snaga na terenu je trebao biti Bruno Levanić-Kutni. No, njega je pokosila mononukleoza pa je već nakon tri kola morao na prisilni odmor, što je uvelike usmjerilo sezonu “Risova”, pokazat će se kasnije. U pet utakmica bez njega Samobor je bio na omjeru 2/3, a gledajući ta dva pristojna poraza od Dinama i Ribole, može se reći da bi omjer možda i bio drugačiji da je Bruno igrao te dvije utakmice. Zanimljivo je i da su u oba susreta protiv Omiša gubili sa poenom razlike i da su se stvari i tu mogle drugačije razviti pa bi situacija oko ostanka u ligi bila puno prije jasnija i riješena.

Novu godinu su otvorili sa pet vezanih poraza, a prvu pobjedu dočekali su krajem veljače i tu na gostovanju kod Pule. Početkom mjeseca, Samobor je prekinuo suradnju sa tadašnjim trenerom Zdravkom Radulovićem, koji se povukao zbog obiteljskih razloga pa turbulencijama nije bilo kraja. Ispostavilo se na kraju da je pobjeda u Puli za Risove bila ključna, s obzirom da ih je upravo u posljednjem kolu dočekala situacija da se gleda međusobni omjer tri ekipe, među kojima je bila i Pula i ta je pobjeda bila krucijalna. U posljednjem kolu, od sezone su se oprostili porazom od Zapruđa, koje je tom pobjedom ostalo i ligi, ali i preskočilo Samobor na tablici.

Samobor se također našao, kao i većina klubova, u određenim problemima sa treniranjem, odgodama utakmica, ali i sa ozljedama i izostancima. Kao što sam ranije gore naveo, bili su u nekim utakmicama vrlo blizu pobjeda pa se situacija mogla okrenuti u potpuno drugom smjeru, no ipak su osigurali ostanak, unatoč svim problemima koji su ih snašli. Trenerska smjena sigurno je ostavila traga, iako je omjer pobjeda pod njim i bez njega indentičan, tri su pobjede potpisane pod Radulovićem, tri pod Vanjom Uzelcem, koji je preuzeo klupu.

Samobor je ligi dao najboljeg strijelca, Bruno Levanić-Kutni je vodeći u tom poretku na kraju sezone bio sa 21,7 poena po utakmici, a Bruno je bio vodeći također i u asistencijama, sa 5,9 asistencija po utakmici te u rubrici slobodna bacanja, sa 5,6 pogođenih po utakmici. Sa prosječnih 39,1 minutom po utakmici bio je vodeći igrač lige po sudjelovanju u utakmici, a u ukupnom poretku za najkorisnijeg igrača, smjestio se na 3.mjesto, iza Ivana Vodopije iz Dubrovnika te Nenada Delića iz Omiša. Da je odigrao sve utakmice, sigurno bi bio ispred ovog dvojca. Osim njega, velik doprinos ostanku dali su i iskusni Antonio Kraljić, zatim Dario Kuzmanović, Luka Babić te Filip Vranješ.

NAJBOLJI STRIJELAC: Bruno Levanić-Kutni 21,7 po utakmici

NAJVIŠE MINUTA: Bruno Levanić-Kutni 39,1 po utakmici

NAJBOLJI ASISTENT: Bruno Levanić-Kutni 5,9 po utakmici

NAJBOLJI SKAKAČ: Bruno Levanić-Kutni 6,0 po utakmici

MVP: Bruno Levanić-Kutni

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype