KOD

Da li je Prva liga stvarno razvojna liga? Hm…

Ne prestajemo sa analizom Prve lige. Ovoga puta, vaš glavni urednik, se pozabavio koliko je mladosti prisutno u ovom drugom razredu naše košarke.

U mojem najnovijem, kako ja volim reći, obraćanju publici, dotakao sam se detalja lige koju sam na početku ove avanture najviše pratio. Možda zato što sam igrao prve kvalifikacije kada je ona nastajala pa mi je prirasla srcu ili zbog nećeg drugog, no to nije ni bitno.

Prva liga ove se sezone pokazala kao izuzetno neizvjesno i uzbudljivo natjecanje, a pogotovo se to pokazalo kroz doigravanje, gdje smo u polufinalu vidjeli majstoricu, a onda i u finalu. U samom finalu, kao šlag na tortu i sve gore navedno, dogodilo se slavlje Sonik Puntamike u zadnjim sekundama majstorice, treće utakmice koja je samo potvrdila ono što smo govorili tijekom cijele sezone.

Ono s čime sam se ja ovoga puta pozabavio je “mladost” ove lige. Neki će reći kako je ovo razvojna liga za mlade, da mladi ovdje mogu dobiti minutažu i šansu za razvijanjem. Da se u to uvjerim, pregledao sam minutaži tih “mladih igrača”, da se uvjerim koliko koji klub daje priliku mladim igračima i nekako to ovako zamislio i napravio. Pod “mladi igrač” ovoga puta sam uzeo malu rezervu pa sam igrače 1997. godišta stavio kao zadnje koji mogu u tu kategoriju, jer ajde realno sa 22 godine još si nekako mlad. Sve ovo dalje, 23 godine i više, ja osobno “ne priznajem”, složili se vi ili ne…Pogotovo kada je ova liga u pitanju. No, da ne duljim previše, u nastavku vam podastirem podatke po godištima, koliko je tko u prosjeku igrao minuta i koliko je odigrao utakmica.

Uzeo sam kao kriterij za svrstavanje nekog u ovu rubriku, igrače koji su odigrali minimalno 11 utakmica (to je polovica prvenstva) te one koji imaju više od 15 minuta u prosjeku, jer osobno sve ispod toga ne može nikako ići pod ozbiljnu minutažu. Složili se vi ili ne.

Krenut ću sa 2002. godištem, gdje možete vidjeti samo dvojicu igrača sa ozbiljnijom minutažom, obojica iz Universitasa, iako Perkušićeva minutaža i nije tako bajna. No, dobro, bar ima priliku, 17 godina mu je tek…

  • Ivan Perasović(Universitas)-34 minute u prosjeku(18 odigranih utakmica)
  • Ante Perkušić(Universitas)-16 minuta u prosjeku(16 odigranih utakmica)
  • Mario Krešić(Ribola Kaštela)-20 minuta u prosjeku(22 odigrane utakmice)

 

Dalje nastavljam sa 2001. godištem, gdje također nema previše igrača, njih samo trojica. Trojica 18-godišnjaka dobivaju nešto ozbiljniju minutažu.

  • Dominik Joksimović(Zapruđe)-15 minuta u prosjeku(17 odigranih utakmica)
  • Viktor Šarić(Universitas)-19 minuta u prosjeku(19 odigranih utakmica)
  • Karlo Fulgosi(Universitas)-21 minuta u prosjeku(14 odigranih utakmica)

 

Slijedeći su na redu igrači 2000. godišta, tj. 19-godišnjaci, gdje već imamo jednu duplo veću brojku nego u godištu ranije i tu imate šest igrača sa ozbiljnijom minutažom.

  • Dorian Benković(Kvarner)-21 minuta u prosjeku(17 odigranih utakmica)
  • Edi Bešić(Kvarner)-16 minuta u prosjeku(13 odigranih utakmica)
  • Matija Gustovarac(Kvarner)-27 minuta u prosjeku(21 odigrana utakmica)
  • Filip Vujičić(Dubrovnik)-22 minute u prosjeku(23 odigrane utakmice)
  • Lovre Runjić(Universitas)-31 minuta u prosjeku(16 odigranih utakmica)
  • Mario Rajčić(Universitas)-33 minute u prosjeku(17 odigranih utakmica)
  • Ivan Bartulović(Universitas)-21 minuta u prosjeku(21 odigrana utakmica)

 

Od igrača 1999. godišta, tu je također sedmorka 20-godišnjaka, koji imaju šarenu minutažu, od kojih su samo dvojica, Vladović iz Đakova i Rebić iz Universitasa, koji je odigrao više utakmica za Split u ABA 2 i Premijer ligi nego za Universitas pa je i taj podatak poražavajući.

  • Stjepan Hajduković(Đakovo)-19 minuta u prosjeku(22 odigrane utakmice)
  • Kristijan Vladović(Đakovo)-30 minuta u prosjeku(18 odigranih utakmica)
  • Nikola Ivanković(Rudeš)-17 minuta u prosjeku(22 odigrane utakmice)
  • Igor Stojanović(Pula 1981)-17 minuta u prosjeku(17 odigranih utakmica)
  • Marko Montana(Zapruđe)-15 minuta u prosjeku(20 odigranih utakmica)
  • Luka Radoš(Agrodalm)-16 minuta u prosjeku(20 odigranih utakmica)
  • Bruno Rebić(Universitas)-31 minuta u prosjeku(12 odigranih utakmica)

 

Na dalje, slijedi 1998. godište, gdje su samo četvorica igrača sa ozbiljnijom minutažom. Iako je u ovom godištu nekoliko još igrača sa minutažom oko 10-15 minuta u prosjeku, dojam je da će rijetko tko od njih u budućnosti svoje minute povećavati, jer ako sada ne igraju više od toga, teško da će slijedeće sezone to povećati. Sa 21 godinom već možeš reći “što si napravio, napravio si”, iako uvijek postoje iznimke.

  • Roko Delpin(Kvarner)-21 minuta u prosjeku(17 odigranih utakmica)
  • Tomislav Cvitković(Rudeš)-24 minute u prosjeku(22 odigrane utakmice)
  • Andrej Ceraj(Agrodalm)-21 minuta u prosjeku(20 odigranih utakmica)
  • Ivan Tvrtko Majić(Dubrava)-27 minuta u prosjeku(28 odigranih utakmica)

 

I za kraj sam ostavio igrače 1997. godišta, već 22-godišnjake koji već trebaju igrati ozbiljnu košarku, ali sam im dao šansu i progurao ih pod mlade. Njih je osmorica na listi, a za ovo godište pogotovo vrijedi ovo što sam ranije pisao za godinu dana mlađe kolege.

  • Matija Bilalović(Kvarner)-35 minuta u prosjeku(21 odigrana utakmica)
  • Ivan Perković(Rudeš)-20 minuta u prosjeku(11 odigranih utakmica)
  • Toni Jelenković(Pula 1981)-29 minuta u prosjeku(19 odigranih utakmica)
  • Kristijan Andabaka(Pula 1981)-38 minuta u prosjeku(22 odigrane utakmice)
  • Marin Vručinić(Ribola Kaštela)-34 minute u prosjeku(22 odigrane utakmice)
  • Ante Žužul(Agrodalm)-29 minuta u prosjeku(24 odigrane utakmice)
  • Petar Dubelj(Dubrovnik)-32 minute u prosjeku(25 odigranih utakmica)
  • Petar Perić(Dubrava)-28 minuta u prosjeku(25 odigranih utakmica)

 

Nakon što ste pregledali cijeli članak, možete i sami, ako se imalo razumijete u košarku, procijeniti koliko se mladima u ovoj ligi daje šansa i koliko je ova liga zapravo razvojna, kako se priča. O neizvjesnost i izjednačenosti ovdje neću govoriti, to sam već ponovio iz kola u kolo u svojim analizama, no ova “mladost” ipak malo bode u oči. Ovime ne želim uopće spuštati palac dolje trenerima, ovdje ima putra za svačiju glavu, njihovu i igračevu. Medalja uvijek ima dvije strane.

Koliko će njihova minutaža i statistika biti od koristi možda ćemo vidjeti već ovo ljeto, ukoliko netko od njih promjeni sredinu, pogotovo bude li to Premijer liga pa se sve ovo ipak isplati. Od svih ovih igrača navedenih, samo za Ivana Perasovića iz Universitasa i Matiju Bilalovića iz Kvarnera (koji je ispao u drugu ligu) možemo reći da su nositelji u svojim ekipama, sve ostalo je prosječnost ili i ispod toga. I tu se moramo zamisliti. Očito je da je i u ovoj ligi pritisak rezultata veći od misli da ipak nekog trebamo razviti, ali i s druge strane, koga i kako ćeš razviti ako nemaš njihov feed back i ako nemaš uvjete. I kad vidim stranca u ovoj ligi, vjerujte mi, muka mi je, muka mi je. To prvo ukinite.

I da, treba i trenirati, da ne misli netko da je moj stav “samo dajte minute nekome”, zasluži ih. Razvijaj se.

I nemojte više pričati da je ovo razvojna liga, jer očito nije…

 

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype