Novigrad je ove godine bio domaćin prvog izdanja “Basketball Adventure campa”, a kao glavni protagonisti ovog kampa bili su Danko Cvjetićanin, naš proslavljeni košarkaš, osvajač srebrne medalje sa OI 1992. iz Barcelone te Miroslav Nađ, inače trener u KK Novigrad, veliki zaljubljenik i košarkaški entuzijast. Danko danas inače radi kao scout NBA ekipe Brooklyn Nets za ovo područje Europe, prije toga istim se poslom bavio 12 godina za momčad Philadelphia 76ersa, a u svojoj karijeri ima niz uspjeha. Sa Cibonom je postao europski prvak 1986. i osvajač Kupa pobjednika kupova, godinu dana kasnije, dok je sa reprezentacijom Jugoslavije od 1986. do 1988. osvojio je svjetsku i europsku broncu te olimpijsko srebro, a onda je od 1992. do 1994. iste uspjehe ostvario i sa Hrvatskom. Sa takvim stečenim iskustvom, Danko je odlučio u suradnji sa Mirom pokrenuti ovaj kamp, kako znanje i to iskustvo ne bi ostali samo u nekim sjećanjima nego se ukazala želja da se to prenese na nove generacije mladih košarkaša. Iskustvo Cvjetićanina i ogroman entuzijam Mire, stvorili su spoj koji je, možemo već sada reći, odradio prvu godinu kampa, koji bi prema svemu u budućnosti trebao samo rasti i okupljati još veći broj polaznika. Kako sam i sam na neki način tijekom priprema ovog kampa bio uključen u sve, a i petorica košarkaša koje i sam treniram u KK Belišće su bili polaznici kampa, bilo je dovoljno razloga da nakon svega popričam sa Dankom i da sumiramo sve što se događalo u Novigradu u prvom izdanju “Basketball Adventure campa”.
Danko i Miro, prije svega čestitke na organizaciji prvog kampa Basketball Adventure. Jeste se odmorili?
“Tek smo počeli zapravo. Ma, Miro i ja smo zaraženi košarkom pa se ne umaramo kad smo u modu “košarka”, tako da ovo prvo izdanje sigurno nije navuklo nikakav umor na nas dvojicu.”
Idemo malo ljudima približiti zapravo o čemu se ovdje točno radi i kako je to u početku zamišljeno te kako i kada je nastala ideja o kampu…
“Ideja je nastala sasvim slučajno u jednom od naših dugih razgovora vraćajući se sa jednog od mojih scautiranja euroligaških utakmica. Malo po malo, ostajući u nekom redovitom kontaktu, razgovarali smo puno puta i došli do konačne ideje. Htjeli smo napraviti nešto drugačije, jedan kamp u kojem će djeca osjetiti naš entuzijazam, možda nešto naučiti novo o životu sportaša te barem dotaknuti vrhunski rad u tih 6 dana.”
Što su djeca imala osigurano u cijeni kampa, odnosno što su plaćali?
“Puni pansionski smještaj i program, počevši od dva treninga dnevno, posjetu Aquaparku Istralandija te nekoliko predavanja na kampu. Mislim da smo osigurali sve uvjete da oni ovdje uživaju i da se prepuste nama i našim treninzima. Dosta je bitno u ovakvim situacijama i da njihovi roditelji prema nama steknu povjerenje, odnosno da znaju da njihova djeca imaju osigurane osnovne uvjete na kampu, jer u takvim “odnosima snaga”, na dobitku su sve tri strane: roditelji, igrači i mi kao organizatori.”
Kako i na koji način je u cijelu priču uključen Danko Cvjetićanin?
“Pokušavam stvoriti viziju ovog kampa, neku novu ideju koja će biti sažetak mog iskustva u radu sa djecom na drugim kampovima na kojima sam bio. Još to nije završena priča, kamp će sigurno svake godine biti bolji, siguran sam da prostora za napredak i nove ideje ima na pretek.”
Inače, na ovakvim kampovima rijetko gdje možemo vidjeti da su takve košarkaške veličine blizu terena i da su maksimalno uključeni. Kakva je bila Vaša uloga u svemu?
“Pa na prethodnom pitanju je odgovor…Možda bih dodao da sam pokušavao biti prisutan na terenu više nego je uobičajeno. I to želim raditi i ubuduće na takav način, s obzirom na iskustvo i volju koju imam. Na neki način smo ove godine “probili led”.”
Koliko je djece ukupno sudjelovalo i koja su godišta bila zastupljena? Jeste li zadovoljni s brojkom prijavljenih?
“Kamp je pohađalo 42 djece i sasvim smo zadovoljni sa tom brojkom. Mišljenja smo da je za prvi kamp ta brojka izvrsna, a naravno nadamo se da smo udarili temelje da već slijedeće godine tu brojku i premašimo.”
U razgovoru s Mirom prije kampa, rekao mi je da djeci sigurno neće biti dosadno, ali i da neće imati baš previše slobodnog vremena, što je značilo da se naporno radilo…
“Gledajte, vi u ovakvim situacijama njima morate osigurati i malo odmaka od košarke te učiniti te situacije i pomalo zabavnima. Djeca su radila dva puta dnevno te su svaku večer imala neko zajedničko druženje i nekakav događaj. Gledanje utakmica naše reprezentacije, film o našem velikanu Draženu…Imali smo jako dobru djecu sa kojom se lako vezati i uspostaviti dobar odnos. Mislim da je Miro napravio odličan posao u tom segmentu i djeca su ga izvrsno prihvatila.”
Kamp, a i sama “obuka”, se temeljio na šutu, što i ide nekako uz vašu karijeru…
“Da, to je bila ideja.. Moram priznati da ćemo tu ideju još bolje razraditi slijedećih godina. Planiram tu jedno iznenađenje u tom smislu, nešto što nisam nikada vidio do sada, a mislim da bi bilo dobro za učenje šuterske tehnike.”
S obzirom da je bilo raznih godišta, sigurno i veliki raspon u kvaliteti polaznika, kako su polaznici reagirali na sve te obaveze?
“Uspjeli smo dobro složiti grupe po nekom kvalitativnom principu i mislim da nam je to bio pun pogodak. Naravno, to nikada ne može biti idealno jer ciljamo razna godišta, ali bitno je da su gotovo svi mogli izvoditi vježbe bez nekih većih problema i da su svi bili kompetitivni u samom treningu.”
Vidjeli smo po slikama da su uvjeti u dvorani u Novigradu bili idealni…
“Tu smo zapravo jako zadovoljni, što se tog dijela organizacije tiče. Novigrad ima dvoranu koja kao da je stvorena za ovakve projekte, u što ste se i sami imali prilike uvjeriti, a i sami polaznici su na kraju svega bili oduševljeni uvjetima u kojima su radili. Dvorana je prostrana i sa dobrom prirodnom klimom jer je ukopana u zemlju.”
Sada kada su se dojmovi sigurno slegli, jeste li zadovoljni sa odrađenim poslom, s obzirom da je ovo bilo premijerno izdanje?
“Jako smo zadovoljni iz nekoliko razloga. Prvo, djeca i roditelji su bili jako zadovoljni, što nam je s obzirom na prvi kamp i premijerno izdanje, jako bitno. Drugo, i ne manje bitno, shvatili smo da to možemo napraviti kvalitetno, ali i da ima dosta stvari koje možemo dodati ili unaprijediti, a očekujemo i Miro i ja da to već “ispeglamo” slijedeće godine.”
Poznavajući vas, siguran sam da su planovi za slijedeću godinu već spremni, pogotovo što ste iz ove prve godine izvukli neke pouke i iskustva…
“Imamo planove da, i želimo privući i što više sponzora, kamp je već dobio međunarodni karakter, s obzirom da smo imali polaznike i iz drugih zemalja. Već za mjesec dana krećemo sa pripremom kampa za slijedeću godinu.
Za nešto ovako održati, potreban je sigurno i određen fond sponzora…
“Vjerujemo da će svatko tko sponzorira i ulaze u opće dobro i edukaciju djece, biti zainteresiran za suradnju. Na taj način ćemo biti još bliže cilju: napraviti nešto jedinstveno i drugačije!”
Hvala Danko na odvojenom vremenu i želim vam puno sreće u budućnosti sa ovim projektom.