Nakon dvije sezone u Krki iz Novog Mesta, Dino Cinac je Sloveniju zamijenio dalekom Rusijom.
Nakon završene sezone u Sloveniji, Dino se neko vrijeme odmarao sa svojom obitelji, no malo po malo pripremao se za transfer i novi klub. Nakon nekoliko mjeseci praćenja, čelni ljudi kluba Vostok odlučili su se angažirati ga u svoju momčad. Razgovarao sam sa Dinom o njegovim prvim dojmovima iz daleke Rusije…
Dino, nakon nekoliko dana puta, lutanja po aerodromima i vožnji avionima, konačno si na novoj destinaciji. Kako je prošao cijeli taj put, vremenska razlika, jesi li se smjestio, odmorio…?
Evo napokon nakon dva dana putovanja i 9 sati vremenske razlike, smjestio sam se i odmah odradio upoznavanje sa suigračima i okolinom. Imali smo zajedničku večeru i onda dobili jedan dan za opuštanje i pripremu za danas, kada je bio prvi radni dan.
Kako je uopće došlo do kontakta sa Rusima?
Vjeruj mi to je i bilo moje prvo pitanje: Zašto baš ja? No, onda sam nakon niza razgovora sa trenerima dobio odgovor, koji vjerojatno i tebe zanima. Inače moram reći da su ovdje svi, a pogotovo treneri otvoreni za sva pitanja i razgovore bilo kada i tu sam dobio odgovor. Oni su puno surađivali sa trenerima sa ovog područja, pogotovo sa Dudom Ivkovićem i Duškom Ivanovićem, kod kojih su se raspitivali za igrače iz ovog dijela Europe…
Ključan je bio Final four ABA 2 lige u Čačku…
Upravo tako. Nakon što su od trenera sa ovog područja prikupili sve informacije o meni, bili su pristuni na tom završnom turniru i uvjerili se na licu mjesta u moje mogućnosti. I tek su tada počeli sa praćenjem svih mojih utakmica, tijekom cijele ove završene sezone, prilično detaljno. Ono što je njih zanimalo, a i to je ujedino i njihova politika, je da im trebaju igrači koji igraju u oba smjera, koji imaju svoju ulogu u ekipi, zanimao ih je govor tijela, odnos prema suigračima, baš sve. I to mi je nakon dvije sezone u Krki, prve iz snova, druge nešto slabije, bilo ogromno priznanje kao igraču, ali i osobi.
Grad Vostok ima jednu dosta zanimljivu priču…
Vostok je praktički novi klub, ovo mu je tek druga godina postojanja. Grad se nalazi na otoku Sakhalinu pored Japana i inače bi trebao pripadati Japanu, no zbog bogatih nalazišta nafte, plina i odlične pozicije za ribolov, Rusija ga je uzela pod svoje.
Klub se natječe u Superligi Rusije, a prošle sezone završili su na 1. mjestu nakon regularnog dijela sezone.
Tako je da, sa omjerom 26-4, prošli su prvo kolo play-offa, ali su ih onda zadesile ozljede 4-5 igrača i tu je bio njihov kraj sezone. Ove sezone su ambicije još veće, liga će biti puno jača jer se vrti više novaca, ima dosta kvalitetnih stranaca i igrača koji dolaze iz VTB lige.
Je li ti poznata tvoja uloga u ekipi?
Moja uloga bi trebala biti na poziciji 3, gdje bi se trebao najviše naći tijekom igre, trener će na tome inzistirati pa ćemo vidjeti. Da je lako, nije, ulažu se ogromni novci u sve i samo je na meni da se dokažem i pokažem da ljudi nisu pogriješili kada su me angažirali.
Pripreme će sigurno biti jake i iscrpne…
Prvi mjesec su bazične pripreme u našoj bazi, nakon čega kreće turneja po Rusiji gdje ćemo igrati sa gotovo svim najboljim ekipama, ako se ne varam čak i dva puta protiv CSKA, koji će u nedostatku domaćih igrača koji će biti sa reprezentacijom na SP, sigurno koristiti sve svoje nove akvizicije. Nakon te turneje idemo i na pripreme u Grčku…
Možeš li povući neku paralelu između Vostoka i Krke?
To je jednostavno nemoguće usporediti. Prvo, Vostok je zapravo jedna strogo čuvana baza, koja je izgrađena usred ničega, 20 kilometara od grada. Ograđena je ogradom i svaki dan je na ulazu čuva 5 ili 6 vojnika pa kažu da je to najsigurnije mjesto na cijelom otoku. Što se tiče uvjeta, to je također jedan drugačiji level u odnosu na Sloveniju. Unutar baze imamo tri zgrade pa je tako jedna od njih kuhinja, gdje nas čeka topla i svježa hrana, sva tri obroka i velik izbor jela i to od 0-24, svih sedam dana u tjednu. Drugi kompleks je dvorana sa uvjetima kakve mi nemožemo ni zamisliti. Ja sam nekada znao trenirati u Cedevitinom domu i divio se tim uvjetima, no ovo ovdje je još dva levela više, a i to nam je dostupno od 0-24, svaki dan. Treća zgrada je kompleks gdje živimo svi, saune i bazeni samo za nas te bonica sa nekoliko doktora. Uglavnom, čudo…
Što se tiče ekipe, kakvo je tu stanje?
Dva su stranca u ekipi, jedan Amerikanac, koji je bio prvak Latvije i jedan moj bivši sugirač dolazi, tako da se nadam da će mi i on olakšati prilagodbu…
Pretpostavljam da je jezik najgori problem…
Upravo to. Osim trenera gotovo nitko ne govori engleski ili se jako malo služi s njim. Čak sam dobio naputak da krenem sa učenjem ruskog jezika, pošto se želi stvoriti ekipa kao obitelj, uostalom lakše se meni prilagoditi njima pošto je dosta sličnosti sa našim jezikom.
Obitelj ti je sigurno najvažnija. Kada stižu?
Trenutno mi je to najviše u mislima, kako osigurati dolazak supruge i sina. Oni su mi u životu najveća podrška i sve ovo bez njih ne bi bilo izvedivo, praktički smo nerazdvojni, no žrtvovali smo sve ovo zbog moje sreće, kako ne bi jednog dana požalio. Prvi neki dogovor je pao da mi se pridruže za dva mjeseca.
Dino, puno sreće ti želimo u Rusiji, što lakšu prilagodbu i da se obitelj što prije pridruži…
Hvala vam puno i pozdrav svim vašim čitateljima!
