U subotnjem intervjuu smo ugostili Domagoja Kujundžića, aktualnog pomoćnog trenera reprezentacije.
Uhvatio sam Domagoja Kujundžića za vrijeme vožnje na trajektu za Brač, ne bi li prokomentirali događaje iza nas. Domagoj je jedan od onih trenera i košarkaških djelatnika koji se javljaju na prvi poziv ili prvu poruku, uvijek spreman na razgovor i suradnju, a u ovom poslu vam upravo takvi ljudi trebaju, dostupni i korektni. Nakon što je u studenom prošle godine na veliko iznenađenje raskinuta suradnja njega i Vrijednosnica, Domagoj se povukao u svoj mir, nije se na silu hvatao klupskog posla, ali je bio na liniji sa izbornikom Mršićem i pravio planove za turnir u Splitu. Nismo se tamo proslavili, znaju to već svi, no to nije bio razloga da ne “proćakulamo” o onome što je iza svih nas…
Domagoj, prošlo je već gotovo osam mjeseci od iznenadnog rastanka sa Vrijednosnicama, sa kojima ste, mora se priznati, ostvarivali lijepe rezultate. Pretpostavljam da ste tu priču već arhivirali…
“Da, već je dosta vremena od tada prošlo i odavno sam prestao o tome razmišljati. Bilo je lijepo dok je trajalo, reklo bi se. Moram priznati da sam uživao u Slavoniji i Osijeku, no trenerski posao je takav, uvijek moraš biti spreman na ovakve situacije, koliko god one nekada bile teške i nekome neobjašnjive. Klub je odlučio tako kako je odlučio, no nema tu neke zle krvi ili nekakvih zamjerki, ostali smo u korektnim odnosima, a ja smatram da su iza nas skupa tamo bili jako dobri rezultati i mogu reći da sam ponosan na stvari koje sam tamo napravio.”
Niste žurili na klupskim angažmanom nakon toga…
“Nisam htio ništa gurati na silu, bilo mi je potrebno i malo odmora od svega, vratio sam se kući, bavio se svojim privatnim stvarima i moram reći da sam fino napunio baterije.”
Bilo je tu i reprezentativnih obaveza sa izbornikom Mršićem, s obzirom da te bili u stručnom stožeru kao jedan od pomoćnika.
“Radili smo dosta na tim pripremama za sve posljednjih nekoliko mjeseci, pogotovo oko tih izbora igrača, tražili kako se najbolje prilagoditi situaciji sa koronom i svim tim mjerama i protokolima, ali i razgovarali o svemu, od taktike pa do samih priprema. Tako da sam na neki način ipak bio aktivan.”
Nažalost, u Splitu nije sve bilo po planu…
“U pravu si. Nije to najbolje izgledalo, no htio bih odmah u startu reći da se slažem sa konstatacijom da je ovo veliki neuspjeh, no ne mogu se složiti sa nekima koji progašavaju sada propast naše košarke. To definitivno nije. Ne možemo na osnovu ovog turnira reći da ništa ne valja, to nije tako.”
Razlozi su po vama druge prirode?
“Da, prije svega tu mislim na taj period priprema. Rekao je i Veljko u jednom intervju da smo veliki problem imali u tome što nismo bili kompletni od početka. Kada vam se kroz pripreme, svakih dva-tri dana priključuju novi igrači, vi nemate puno vremena za uigravanje. Jedan dio ste odradili bez njih, onda oni kasne, gotovo sve morate iz početka i tu se dosta toga poremeti. Pored toga, imali smo neizvjesnost i oko dolaska NBA igrača, a pored svega, naredale su se ozljede bitnih igrača. Bilo kojoj reprezentaciji da ste “uzeli” Simona, Krušlina, Bendera ili Šamanića, one bi bile u hendikepu, a kamoli mi, koji nemamo neku veliku širinu igrača.”
No i takvi smo imali lijepu prednost protiv Njemačke u tom polufinalu…
“Nažalost nismo to uspjeli iskontrolirati u tih posljednjih osam minuta i izgubili smo utakmicu, koju smo možda ipak trebali pobjediti. No, ne bi se ja više vraćao na to, gotovo je, iza nas je i ne treba više gubiti vrijeme na to. Da, analize su itekako potrebne, one su već i napravljene od strane izbornika i mi smo se već polako okrenuli onome što nam slijedi, a to su kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo.”
Pretpostavljam da ste se i vi sada malo okrenuli klupskim opcijama. Posljednjih nekoliko dana vaše je ime spominjano u kontekstu Zadra, gdje vas je Ivan Perinčić htio za pomoćnog trenera. Kakva je situacija po tom pitanju?
“Istina, bili smo u nekim pregovorima, Ivan je izrazio želju da mu ja budem pomoćnik, na čemu mu zahvaljujem. Ipak, nismo uspjeli pronaći idealno riješenje i mislim da od toga neće biti ništa, mene trenutno privlači mjesto glavnog trenera te iz tog razloga nisam mogao prihvatiti ponudu. Ja Ivanu prije svega želim puno sreće, bit će ovo velika promjena za njega u odnosu na prošlu sezonu, kada je bio pomoćnik pa uskakao kad je Veljko bio odsutan, no vjerujem u njega, domaći je dečko tamo, ima iskustva, zna kako je raditi u Zadru i, ponavljam, želim mu svu sreću.“
Vi se sada okrećete novim opcijama onda…
“Bilo je već nekih upita, no zbog situacije sa Zadrom nisam ulazio u pregovore, no situacija se promjenila, tako da sada mogu tražiti klub za slijedeću sezonu.“
Interesa za Kujundžićevim uslugama će sada sigurno biti…sretno Domagoj!