Drugoligaška košarka je na samrti. Ima li joj pomoći?
Kvalifikacijski turnir za popunu Prve lige u Đakovu je otkrio dosta toga vezano za drugoligaše. Prva činjenica je ta da su sve ekipe, izuzev Mladosti, u Đakovo došle sa velikom dozom neizvjesnosti i upitnika. Zašto? Razlog je vrlo jednostavan. Stoja, Diadora, Podravac i Đakovo u svojim drugim ligama nisu imali dovoljan broj kvalitetnih utakmica i jakih protivnika, da bi kroz sezonu spoznali svoju pravu snagu i bili uopće svjesni onoga što ih čeka u kvalifikacijama. Turnir je na kraju i pokazao neke od ovih nabrojanih parametara…
Kako sam pisao i prije početka turnira, ekipa Mladosti je u svojoj regiji imala nešto veći broj jačih i neizvjesnijih utakmica, a prije svega razlika u kvaliteti momčadi u Centru je puno manja nego, primjerice, u ostale četiri regije. U nastavku ću pokušati to potkrijepiti sa nekoliko podataka…
NA ISTOKU 7 UTAKMICA NA +50 I VIŠE, UKUPNO 19 SA +30 I VIŠE, ODUSTAJANJE REKORD TIMA USRED SEZONE
Na Istoku je već godinama jasno da kvaliteta Druge lige iz godine u godinu opada, a B1 ili po novom 3.MLI je posebna priča. Vi u posljednjih nekoliko godina imate velik broj klubova koji su se jednostavno ugasili i nemaju svoje seniorske pogone. Ilok, Nova Gradiška, Orahovica, Oriovac, Našice, Vukovar, samo su neke od sredina koje su se srozale ili jednostavno nestale sa košarkaške karte. Ako to nekome nije upozorenje ili crveni alarm, onda smo ozbiljno pobrkali lončiće. Ta treća liga je ove sezone brojala sramotna 4 kluba (Mladost Čačinci, Vladislavci, Beli Manastir, Valpovo), igra se četverokružno, a već godinama pobjednik te lige ne ulazi u Drugu ligu, samim time i iz Druge nitko i ne ispada. Podatak koji će zorno otkriti kakva je kvaliteta na Istoku je onaj o snazi ekipa. Naime, u 76 odigranih utakmica ove sezone u Drugoj ligi Istok, na njih 19 su pobjednici ostvarivali pobjede sa 30 i više razlike. Da budem precizniji: 6 utakmica je završilo sa 30+ razlikom, 6 utakmica je završilo sa 40+ razlikom, a njih čak 7 sa razlikom 50+. Ako se imalo bavite košarkom ili ju razumijete sve će vam biti jasno. Đakovo i Belišće, uz prijetnje Marsonije, su bile jedine momčadi koje su se borile za naslov pa je tako međusobna utakmica Đakova i Belišća, u posljednjem kolu, odlučila prvaka. Da, netko će reći “Pa super zanimljivo”. Je, a šta ćemo sa ostatkom sezone? Šta ćemo sa ostalim utakmicama gdje se već nakon izvlačenja rasporeda zna pobjednik, samo je pitanje sa kolikim će minusom protivnik kući? Osim toga, takva razlika u kvaliteti nikome ne donosi ništa. Niti jačim ekipama, niti slabijim, niti će tu itko napredovati, niti profitirati. Dakako, posjeta dvoranama u većini utakmica je ispod svakog nivoa. Realno, koga će i zanimati utakmica za koju se unaprijed zna pobjednik? Nikog, čak ni igračeve cure. Uz sve to, treba imati na umu i da je ekipa Rekord Tima početkom drugog dijela odustala od natjecanja. Nekog službenog razloga nije bilo, no neslužbeno, radi se o manjku igrača, samim time i kvalitete, a rezultat je to svega gore ranije navedenog.
SJEVER JE OVE SEZONE UPISAO UTAKMICU SA REZULTATOM 120:28, ČAK 22 UTAKMICE BEZ NEIZVJESNOSTI
Sjever je ove sezone imao utakmicu koja je završila rezultatom 120:28. Poraz od čak 92 razlike! U ovom trenutku i priči sasvim su nebitni akteri ove priče, no činjenice koje su dovele do te sramote su poražavajuće. Slično kao i na Istoku, Sjever se već također sezonama suočava sa manjkom neizvjesnosti i kvalitete, iako o neizvjesnosti još i možemo razgovarati, ali o kvaliteti nikako. Na 8 utakmica ove sezone razlika je bila 30+, 4 utakmice su završile sa 40+, 2 na 50+, 1 je završila sa 65 razike te 1 spomenuta sa 92 razlike. To apsolutno nikome ne treba, niti doprinosi ničemu, najmanje popularizaciji košarke. Kao i na Istoku, u ovoj je regiji bilo odustajanja i to već nakon 3.kola. Naime, ekipa KK Koprivnica se prvo nije pojavila na utakmici 2.kola, potpuno neopravdano, da bi nakon 3.kola odustala od natjecanja.
STOJA I PULA SU SE ŠETALE KROZ DRUGU LIGU OVE SEZONE
Zapad nije ponudio također ništa bolju situaciju. Često smo u tim izvještajima početkom tjedna upravo na ovom portalu dijelili naslove tipa “Stoja na +50”, “Stoja na +52”, “Stoja na +72, Pula na +52” i slično. Na kraju je njihov međusobni dvoboj odlučio prvaka, a to se znalo već na startu prvenstva. Nezanimljivo prvenstvo, manjak kvalitetnih utakmica, nema mjesta za napredak, nezanimljivo za gledanje…Sve tu sto činjenice koje netko treba staviti na stol i razmisliti kome ovo koristi i tko od toga profitira. Lako je zbrojiti stvari i doći do zaključka da i u ovoj situaciji sve to nema previše smisla. Stoja je primjerice svoje protivnike u 18 odigranih kola u prosjeku pobjeđivala sa gotovo 36 razlike. Pametnom dosta…
DIADORA JE DOMINIRALA NA JUGU, GDJE JE KVALITETA TAKOĐER U VELIKOM PADU
Jug je iznjedrio Diadoru kao prvaka, u jednoj malo manje zanimljivoj sezoni, iako su od početka sezone slovili za prvog favorita. Liga je brojala 10 klubova, od kojih su 2 igrala van konkurencije (Ribola Kaštela II, Pet Bunara), a Jug je do prije nekoliko godina bio, uz Centar, regija sa najvećom kvalitetom igrača, ali i same košarke, kada je drugoligaška košarka u pitanju. Premijerligaši, Šibenka i Zadar su u ovoj ligi imali svoje razvojne momčadi, većinom sastavljene od juniora pa to možemo svrstati kao jednu lijepu priču.
MOGU LI TRI DRUGE LIGE SPASITI STVAR?
Sve ovo kada se zbroji i oduzme, dolazimo do situacije u kojoj bi se mnoge stvari pomaknule na bolje kada bi se od trenutnih pet liga napravile tri. Po modelu da se spoje SJEVER i ISTOK, CENTAR i ZAPAD, dok bi regija JUG ostala u svom formatu. Jedini je ovo logični raspored, iako se može pričati i o spajanju JUGA i ZAPADA, no previše je kilometara i daljih putovanja u odnosu na prvobitnu ideju (ZAPAD i CENTAR).
Po šest klubova iz svake regije činili bi tako tri Druge lige, a manje je bitan njihov naziv. Za pretpostaviti je da bi se u njih uključili najkvalitetniji klubovi i oni koji su spremni izdvojiti financije, a većinom su takvi klubovi već sada u svojim ligama dominantni pa nikako u znak pitanja ne bi došla kvaliteta. U toj situaciji, svaka bi liga imala 22 kola ili manje, ovisno bi li bilo 10 ili 12 klubova, ovisno o zainteresiranosti. Što bi to donijelo? Pa prije svega kvalitetu same košarke, teško je i zamisliti ovako velike rezultatske razlike kojima smo svjedočili ove sezone. Zatim i apsolutnu neizvjesnost, košarkaškim riječnikom, većina utakmica bi bila “na nož”, samim time i zanimanje medija, ali i navijača. Isto tako, lako je moguće da će i takav format privući i neke nove sponzore, čije će se ime čuti i malo dalje od lokalne regije, što će itekako olakšati sezonu. Možda i više prilike za neke mlade igrače, koji možda u svojim regijama iskaču, no još nisu spremni za iskorak na prvoligašku ili premijerligašku scenu pa bi svoje mjesto za daljnji razvoj pronašli u nekoj od Drugih liga, gdje bi sa ovim formatom imali prilike igrati prvu natjecateljsku košarku, a ne lokalnu sa unaprijed znanim ishodom.
O daljnjoj protočnosi također se može razgovarati. Hoće li u Prvu ligu tri kluba prvaka iz tri regije ili bi se prionulo nekom razigravanju ili mini ligi, o tome se da raspraviti u svakom slučaju. Isto tako, ono što je drugoligašima, točnije prvacima svojih regija, posebno zahtjevno, je kvalifikacijski turnir. On se već nekoliko godina odvija na jednom mjestu, gdje svaka od pet ekipa odigra četiri utakmice u pet dana, što je za njihove uvjete katastrofalno. Treba imati na umu da većina ekipa taj ritam ne može izdržati, no ako i ne računamo njihovu kvalitetu i uvjete kroz sezonu, sa takvim sustavom natjecanja bi problema imali i premijerligaši, a kamoli drugoligaši. To je stavka koja se pod hitno mora mijenjati, a direktnim ulaskom iz tri Druge lige izbjegao bi se taj naporan ritam na ovakvim turnirima kojima svjedočimo posljednjih nekoliko sezona.
Igrači su, doslovno, već nakon drugog dana padali sa nogu, kao što rapidno opada kvaliteta na drugoligaškim terenima. Tamo gdje je baza svega…
