Aktualna momčad je morala dati puno više od 7.mjesta, na kojem se na kraju sezone smjestila.
Prošla, nezavršena sezona, je spasila Dubrovnik možda i od ispadanja. U trenutku prekida sezone, Dubrovnik se nalazio na 11.mjestu, sa istim brojem bodova kao i Sesvete, tri kola prije kraja, zaostatkom od dvije pobjede za devetom Pulom i sa realnim šansama da ispadne u Drugu ligu. Iz tog razloga, kako se ta sezona ne bi ponovila, u Dubrovniku su prionuli poslu i preko ljeta počeli slagati roster koji bi ih doveo do doigravanja za Premijer ligu.
Dovedeni su prvo centar Domagoj Vrkić, sa iskustvom igranja Premijer lige, zatim je stigao Filip Šimović, bivši igrač Hermesa i Furnira, iz kojeg je stigao i playmaker Stipe Ćubrić. Iz Zagreba je nakon toga stigao Mateo Vidović, a posljednje pojačanje, sredinom prvog dijela, bio je Roko Galić, bivši igrač Zaboka. Sva ta imena, uz starosjedioce Nikolu Došena i Ivana Vodopiju, trebala su jamčiti da će Dubrovnik u borbu za gornji dom tablice, kako bi se popravio dojam loše prošle sezone. Ipak, ozljede koje su poharale ekipu, rezultirale su nažalost učestalim porazima, oscilacijama i na kraju jednom prosječnom sezonom.
Početak sezone je bio obećavajući, u prva četiri kola upisane su 3 pobjede (Kvarner, Ribola, Sesvete) te 1 poraz (Jazine) i činilo se da su konačno na pravom putu. U slijedeće četiri utakmice poraženi su od Cedevite, Omiša te Samobora, a uhvatili su pobjede protiv Zapruđa i Pule. Taj prvi dio završili su sa dva uvjerljiva poraza od Dinama i Bosca pa je omjer na kraju bio 5/6.
Drugi dio sezone otvoren je suprotno od prvog, sa tri vezana poraza. Dva gostujuća poraza doživjeli su od Kvarnera i Jazina te jedan domaći od Dinama. Toplo-hladno formu nastavili su i dalje, pobjedom u Samoboru pa domaćim porazom od Ribole. Gostovanje kod fenjeraša Sesveta, Dubrovnik je lako riješio, no uslijedio je domaći susret protiv najjače ekipe Cedevite i uvjerljiv poraz. Nako toga su uslijede i krucijalne dvije pobjede kojima su se izvukli iz borbe za ostanak, bili su bolji od Zapruđa i Pule i tako u posljednja dva kola ušli neopterećeni. Dva nebitna poraza upisali su u Omišu te kod kuće od Bosca na zatvaranju sezone.
Ono što je zanimljivo kod Dubrovnika je da su bolje igrali na gostovanjima, gdje su uhvatili pobjedu više nego na domaćem terenu. Također, u kontekstu priče o ozljedama i izostancima treba spomenuti primjerice da je Nikola Došen odigrao samo 13 utakmica u sezoni, Roko Galić od dolaska 10 utakmica, Stipe Ćubrić u službenom dijelu niti jednu i sve to možemo uzeti u obzir kada pričamo o slaboj sezoni Dubrovnika, Maro Lučić nije imao lak posao u sklapanju ekipe. Bilo je tu i mlađih igrača koji su dobili priliku, no okosnica ekipe je bila na okupu na malom broju utakmica i tu Lučić i njegovi momci mogu tražiti razloge skromne sezone.
Dubrovčani su za Omišem, koji je završio na šestom mjestu, zaostali tri pobjede, a mala utjeha i priznanje u sezoni je Ivan Vodopija, koji je po ukupnoj valorizaciji bio na 2. mjestu, bio je i prvi skakač lige te četvrti po najvećoj minutaži od svih igrača.
NAJBOLJI STRIJELAC: Domagoj Vrkić 15,7 po utakmici
NAJVIŠE MINUTA: Ivan Vodopija 34,9 po utakmici
NAJBOLJI ASISTENT: Ivan Vodopija 3,7 po utakmici
NAJBOLJI SKAKAČ: Ivan Vodopija 10,1 po utakmici
MVP: Ivan Vodopija
