Donosimo vam intervju sa trenerom Crikvenice, Edijem Račkim, koji je osigurao klubu ostanak u Prvoj ligi.
Iako mu je samo 36 godina, Edi Rački već lagano može u kategoriju iskusnih trenera. Nažalost, svoju je igračku karijeru morao završiti sa 24 godine, zbog ozljede i od tada se posvetio trenerskom poslu. U početku je radio u ženskoj košarci, u ŽKK Trešnjevka, da bi se onda “prebacio” u mušku košarku, odnosno u Bosco, gdje je radio sa seniorima i mlađim kategorijama. Put ga je kasnije odveo u Cibonu, gdje je bio pomoćnik Jakši Vuliću, a istu je ulogu pola prošle sezone odradio u Dubravi, odnosno Marijanu Bagariću. Crikvenicu je u novu sezonu poveo Bože Radoš, koji je krajem siječnja dobio poziv Josipa Sesara da se vrati u Cibonu pa se u ovom prvoligašu otvorilo mjesto prvog trenera, a ljudima iz Crikvenice Edi je bio prvi pick. Suradnja je brzo dogovorena i prvi samostalni seniorski posao bio je pred njim. Klub je u tom trenutku bio u donjem domu tablice, sa jednim ciljem, a to je ostanak u ligi. Crikveničani su se od početka sezone borili sa izostancima i ozljedama, što je uvelike onemogućilo Radoša da ostvari rezultate koji će mu donijeti sigurnu luku na tablici i izbjegavanje borbe za ostanak.
Edi je spremno uhvatio posla, zasukao rukave, bez neke pretjerane kuknjave i zaključao se u dvoranu, zajedno sa svojim igračima i pomoćnicima na klupi. Malo po malo, dolazile su i bitne pobjede, a najbitniju su “Kirci” uhvatili proteklog vikenda u Đakovu, protiv jednog od konkurenata za ostanak u ligi. Utakmicu su dobro otvorili, no kroz drugu i treću četvrtinu dogodio se pad, koji je na kraju mogao biti koban po njih, no odustajanje nije bila opcija. Pred kraj treće četvrtine, Đakovo je imalo visokih +12 (53:41), no Edijevi momci su u posljednjoj četvrtini shvatili koja im se prilika pruža ukoliko kreiraju preokret. Malo po malo, topila se prednost domaćina, koji nije znao završiti posao, a kada su u 36.minuti poveli 58:60, prednost više nisu ispustili i na kraju su uhvatili bitnu pobjedu (62:64). Pobjedu koja im je dva kola prije kraja sezone osigurala ostanak u ligi, tako da posljednja dva kola mogu odigrati bez pritiska.
Cijela ova priča dovela me do ideje da nazovem Edija te da nam podijeli dojmove ovih nekoliko mjeseci koje je proveo u Crikvenici…
Edi, sezona je pred samim krajem, ostala su još dva kola, Crikvenica je osigurala ostanak, no o tome ćemo nešto kasnije. Idemo se vratiti na početak ove priče. Sezonu si započeo u Dubravi kao pomoćni trener, no onda je došlo do obrata. Kako si završio u Crikvenici?
“Tako je, na poziv kolege Marijana Bagarića, prošlo ljeto sam došao u KK Dubrava i postao pomoćni trener. I s njim i sa ostatkom kolega iz kluba sam imao odličan odnos do rastanka, a tako je ostalo i nakon odlaska. Za Crikvenicu je poziv došao iznenada, od kolege Bože Radoša, koji se odlučio na povratak u Cibonu na poziv trenera Josipa Sesara kojem je već prethodno bio pomoćnik te me brzo povezao sa ljudima iz uprave KK Crikvenica, koje sam također poznavao ranije. Veoma brzo smo se dogovorili i krenuli, pokazat će se kasnije, u uspješnu suradnju.”
S obzirom da ti je to bio prvi samostalni trenerski angažman, je li bilo malo i one pozitivne nervoze i treme? Sigurno da i nije bilo lako preuzeti momčad koja se bori za ostanak i sjesti na klupu pod određenim pritiskom?
“Naravno da je bilo te pozitivne treme, ali upravo to i je čar ovog posla. Kad doneseš odluku stati iza nje, dočekati priliku spreman i probati ostvariti cilj. Veliki je izazov bio izboriti taj ostanak u Prvoj muškoj ligi i čak sam mišljenja da je nekad teže ostvariti ostanak u ligi nego se boriti za naslov.”
U kakvom je stanju bila momčad kada si ju zatekao? Kako osobno jako dobro poznam mentalitet ljudi u klubu i općenito atmosferu u Crikvenici, sa te strane te sigurno dočekala jedna zdrava atmosfera i toplina tamošnjih ljudi.
“Momčad je bila u dobrom stanju i tu je moj kolega Bože Radoš odradio do odlaska dobar posao, kako taktički tako i energetski. Imali smo u tijeku cijele sezone dosta problema s ozljedama, ali smo se uspjeli izdići iznad svih tih problema i ostvariti taj primarni cilj ostanka u ligi. Što se tiče ljudi koji vode klub imam samo pohvale, dali su mi potpunu autonomiju u radu, prava su mi podrška i omogućili mi odlične uvjete za rad, kako na terenu tako i van terena.”
Koliko si brzo uvidio razliku između uloge pomoćnog i glavnog trenera?
“Ja sam primarno 9 prvih sezona radio s mlađim dobnim kategorijama i u ženskoj i u muškoj košarci, ali sam uvijek zbog svoje ambicije i osobnog napretka bio dio seniorskih stožera te pomagao i učio od starijih i iskusnijih kolega. Upravo iz tog razloga, smatram da sam spreman dočekao prvu priliku biti glavni trener i voditi svoju ekipu. Naravno da je razlika velika jer sam sad ja taj koji kontrolira sve i donosi odluke i to je možda najveća razlika. Kao pomoćni trener uvijek možeš dati glavnom treneru sugestiju i iznijeti svoje mišljenje, ali na kraju on je taj koji donosi završnu odluku.”
Radio si prije toga kao pomoćni trener u Ciboni i Dubravi, u Premijer ligi, dok te situacija sada dovela na terene Prve lige. Kolike su razlike u natjecanjima?
“U Ciboni sam imao prilike vidjeti i razinu ABA lige što je jedna visoka i ozbiljna razina, s obzirom da su klubovi koji sudjeluju u njoj sudionici Eurolige i Eurokupa. Što se tiče razlike između Premijer lige i Prve lige smatram da je najveća razlika broj treninga i jačih utakmica, a samim time i spremniji igrači te puno veći intenzitet igre.”
Dva kola prije kraja, ispunili ste jedan od primarnih ciljeva, a to je ostanak u ligi. Dosta turbulentna sezona, s obzirom da si preuzeo momčad na pola sezone, nisi sastavljao roster, niti si bio do kraja “unutra” kada je prvoligaški život u pitanju, ipak vrlo dobro si se snašao u svemu tome…
“Mogu reći da sam košarkaški fanatik i da pratim sva moguća natjecanja na globalnoj razini, jednako tako pratio sam i do dolaska u KK Crikvenicu i Prvu ligu tako da mi je velika većina ekipa i igrača bila poznata. Istina je da nisam sastavljao roster, međutim, i to je bio izazov da s igračima koji su mi na raspolaganju napravim što kvalitetniji posao i stavim ih u uloge koje im najviše odgovaraju i da iz njih izvučem maksimum.”
Možeš li, s obzirom na kratak period, procijeniti koje su mogućnosti i potencijali Crikvenice u budućnosti?
“Smatram da su uvjeti koje ima klub za rad čak na višoj razini od samog ranga koji klub igra, mišljenja sam da ljudi u Crikvenici vole košarku i da je malo potrebno da ta jedna iskra „zapali“ sredinu. Ostankom u Prvoj ligi klub ima priliku cijelu priču podići na višu razinu i ja se nadam da će se to već u sljedećoj sezoni ostvariti.”
Je li po tebi ovaj format Prve lige, ali i sami sustav natjecanja, dobar ili bi volio vidjeti neke promjene?
“Iskreno, nisam puno razmišljao o tome. Natjecanje je ove sezone izrazito izjednačeno i to je odlično za gledatelje, a manje za nas trenere (smijeh). Kad sezona završi treba napraviti analizu i odgovorni ljudi moraju vidjeti treba li nešto mijenjati u budućnosti ili nastaviti u istom formatu.”
Bio si godinama dio mladih reprezentacija, kako ženskih, tako i muških, a biti ćeš i ove godine pomoćni trener U20 reprezentacije. Nažalost, sa mladim generacijama smo dotakli dno, sve su nam momčadi u B divizijama. Gdje se griješi? Koji su po tebi problemi što smo se doveli do toga?
“To je tema o kojoj bi se moglo pričati danima. Nažalost, moramo biti svjesni u kakvoj smo situaciji i ne bježati od toga nego već danas početi raditi na napretku. Mislim da je nezahvalno upirati prstom u nekoga i reći da je on isključivi krivac. Svi mi koji smo direktno involvirani u košarku smo krivci. Svatko od nas bi trebao dati više i nadam se da će to biti onda sinergija koja je potrebna za oporavak hrvatske košarke.”
Možemo li iz današnje perspektive, s obzirom da si bio sada na određeni način dio ove lige, ali i gledajući prošle sezone, ustvrditi da je Prva liga dobra za razvoj mladih igrača, ako uopće možemo generalno konstatirati da je ona razvojna liga? S obzirom da je tu pregršt iskusnih igrača u većini ekipa, onih čak koji i paralelno imaju poslove pa je sve to diskutabilno. Savez je godinama unazad tvrdio da je to nekakav poligon i razvojna liga za mlade, iako ta činjenica od početka nije baš bila točna…
“Smatram da je dobra, ali da bi dobro došla još 2-3 kluba kao što su Mladost i Jazine koje su razvojne ekipe Cedevite Junior i Zadra. Ovo je poluamaterska liga i za očekivati je da određen broj igrača uz košarkaške obaveze radi, studira… Bez ikakve diskriminacije, smatram da u ovoj ligi nisu potrebni strani igrači u klubovima i to je možda pravilo koje bi se u budućnosti eventualno moglo promijeniti.”
Odigrao si utakmice protiv gotovo svih ekipa. Tko su po tebi glavni favoriti za odlazak u Premijer ligu?
“Tu su definitivno dva kluba po meni glavni favoriti, a to su Samobor i Škrljevo. Usudio bi se reći da i Kaštela, Mladost i Jazine imaju kvalitetu da im eventualno pomrse račune, međutim, ne znam imaju li uopće ambicije ići u viši rang natjecanja. Što se tiče glavnih favorita, nijanse će odlučivati hoće li Premijer ligu dogodine igrati Samobor ili Škrljevo.”
Na kraju, koji su planovi Edija za slijedeću sezonu? Kakav je dogovor sa Upravom kluba, ostaješ ili je još sve otvoreno za pregovore?
“Prije svega želim završiti sezonu s KK Crikvenicom i to ako je moguće sa dvije pobjede u dva posljednja kola. Što se tiče mene ne bih imao ništa protiv da se naša suradnja nastavi i u sljedećoj sezoni i da probamo sve podići na još kvalitetniju razinu, ali imat ćemo vremena za sjesti i dogovoriti se.“
“Hvala Gorane tebi i Sportskom kodu na izdvojenom vremenu za intervju, također sretno svim klubovima i kolegama u nastavku sezone.”
Sretno Edi do kraja sezone i nadamo se da ostaješ u Crikvenici i slijedeće sezone…