Prošli tjedan u košarkaškim krugovima lijepe naše odjeknule su dvije “bombe”. Jedna sa terena, druga sa “drugog kata”.
Gospodin Emil Tedeschi, alfa i omega košarkaškog kluba Cedevita, je odlučio preseliti Cedevitu u Ljubljanu te ju spojiti sa Petrol Olimpijom, koja se na kraju ove sezone nije uspjela izboriti za ostanak u ABA ligi i slijedeće godine. No, izgleda da da joj je Cedevita pružila ruku spasa pa bi se spajanjem ova dva kluba, predstavnik Slovenije ipak zadržao u regionalnom natjecanju i slijedeće sezone. Pod kojim imenom, još se ne zna, kao što se ne zna ni u kojem natjecanju, pošto je ABA liga očito na prekretnici. To je ta druga bomba.
O prvoj bombi ću samo reći par rečenica, iako je sve već ispričano i viđeno. Cibona je novi prvak Hrvatske, Cibona je sa 4:0 pomela Cedevitu u finalu i to se sigurno može nazvati bombom. Bombom sa terena. I to je to što se tiče Cibone u ovoj priči.
Cedevita je priča u ovom trenutku možda čak i veća od Cibonine titule. Na dan utakmice plasirana je priča o selidbi Vitamina u Sloveniju pa kada je Cedevita doživjela onaj šokantni poraz u četvrtoj utakmici, priča se brzo prebacila sa finalne serije na ovu odluku. Poraz je vrlo brzo postao prošlost, samo nekoliko minuta nakon završetka te utakmice, trenutni trener Slaven Rimac je već bio upitan za komentar te odluke i sve su oči bile uprte u njega i njegov odgovor, više nego u komentar katastrofalno odrađene finalne serije. “Prvi puta čujem za tu priču”, poručio je Rimac. OK.
Ono na što Emil Tedeschi ima pravo i imat će dokle god daje svoj novac za ovaj klub je da s njim radi što hoće. Dovodi koga hoće, prodaje koga hoće pa na kraju krajeva i igra natjecanje koje hoće. Ne baš da može birati hoće igrati Euroligu ili ne, ali u ovim našim nižim okvirima, može birati. I to je njegovo pravo. Kao što je i njegovo pravo da pravi viziju kluba, kakvu je napravio kada je kretao u ovaj projekt. Skupi projekt. Milijuni eura uloženi su u infrastrukturu, trenere, igrače, omladinski pogon i razne stručnjake. Sve to nažalost nije nailazilo na plodno tlo u gradu Zagrebu, bilo je tu svega, od pokušaja fuzije sa Cibonom, kažu upućeni čak dva puta, igranja u njihovoj dvorani, traženja ujedinjavanja sa publikom u gradu Zagrebu, no Cedevita to nikako nije mogla oploditi kako je to gospodin Tedeschi zamislio. Ovdje govorim o prepoznavanju vizije, ne rezultatima…
Prošle se godine čak zakotrljala priča oko njihovog prelaska u Varaždin i tu se već vidjelo da Tedeschi polako puca po šavovima i da mu je puna kapa Zagreba i ne razumjevanja ljudi za njegov projekt. Iako, prije početka sezone, tada aktualni sportski direktor Matej Mamić, mi je u razgovoru rekao da ta opcija uopće nije niti postojala, što se na kraju i možda pokazalo kao točno, jer osim tih “šuškanja” ništa značajnije se nije ni dogodilo. Isto tako, ono što moram reći, a što je i sam Mamić tada rekao, je da je Cedevita pomagala svima. Apsolutna istina. Od klubova, pogotovo manjih sredina, sponzorirala mnoga natjecanja i sudjelovala u mnogim sportskim događanjima, kako kroz financijske injekcije, tako i kroz marketinške promocije. Veliki plus.
Priča oko Cedevite već na samim počecima nije baš najbolje odjeknula u košarkaškim krugovima. Govorilo se tu o “umjetnom klubu”, “privatnoj igrački Tedeschija” i još puno tih epiteta koje je Cedevita dobivala. Malo po malo, Cedevita je gradila neki svoj imidž, kroz domaće prvenstvo pa kroz europska natjecanja. Ono što je bila olakotna okolnost, u odnosu na ostatak klubova u Hrvatskoj, je bio novac. Cedevita je, za naše prilike, mogla dovesti koga je htjela. I kroz tu prizmu je Cedevita gledana kao izoliran slučaj. Klasična Hrvatska priča. Nek` susjedu crkne krava. Što je Emil kriv Ciboni što nije uspjela naći privatnog ulagača, što je Emil kriv Zadru što godinama ima nesposobnu upravu, što je Emil kriv Splitu što se doveo na niske grane? Ništa. Ali ipak nije valjao. Zašto? Kupovao je sve što je mogao. I plaćao je to uredno. Tako su u Cedevitu dolazili i naši najbolji igrači, naši najbolji treneri, na kraju i stranci, kako igrači, tako i treneri. I sve je to bilo pravo Emila Tedeschija…
Ono što je mene osobno smetalo i što je još uvijek izričito moj osobni stav, je da je možda, kažem možda, imao krive ljude oko sebe u svoj toj viziji. Realno, puno je milijuna “ulupano” u tu igračku, da bi se Cedevita zadovoljila dvostrukim krunama u domaćoj ligi, drugim i trećim mjestima u ABA ligi, osminama finala Eurocupova i slično. Jedno je jasno: gospodarstvo i sport su dva različita svijeta. Biti uspješan biznismen i biti uspješan predsjednik sportskog kolektiva nije isto. Često, potpuno različito. Kao što nije isto biti vrhunski igrač i kasnije predsjednik kluba, samo se sjetite Michaela Jordana. Moj dojam kroz sve ove godine je bio da je na onim stolicama u prvom redu bila “petorka” koja je svaka imala svoju viziju Cedevite. Kako kroz financijski dio, tako i kroz onaj sportski, dovođenje trenera i igrača. Moje skromno mišljenje je da je tu bio najveći problem zašto Cedevita nije na pravi način opravdala sve uložene novce. A realno, morala je. Pogotovo kroz ABA ligu. Ono najbitnije, selekcija igrača koji su prošli kroz klub, jednostavno nije bila dobra. I to se mora priznati, previše je tu bilo igračkih promašaja i izleta u prazno. I kad se takva situacija ponavlja iz godine u godinu, po svim zakonima, to ne može izaći na dobro…ali tko sam ja da sudim?!
Što će biti sa Cedevitom od sutra, za kada je najavljena konferencija i obraćanje dvaju, sada već bratskih, klubova, vidjet ćemo, no bojim se hoće li to ići baš tako glatko kako se zamislilo, samo zbog ovih izjava Jure Zdovca: “To je vijest koja se proširila iako nije rečeno ništa službeno. Ja sam trener ‘Olimpije’ i imam ugovor na još dvije godine. Što se tiče momčadi, trebamo četiri-pet kvalitetnih Slovenaca kojima treba dodati dobre strance.” A na to se nadodao aktualni trener Cedevite, Slaven Rimac: “Stvarno ne znam što su se dogovorili ili što se dogovaraju. Mogu samo potvrditi da imam potpisan ugovor s klubom.”
Mene trenutno zanimaju dvije stvari: što će odlazak u Ljubljanu značiti za domaću ligu i natjecanje i što o svemu ovome misle čelni ljudi Hrvatskog košarkaškog saveza? Još uvijek se nije nitko oglasio na ovu temu…
Sretno Cedevita!