Zabokov prvotimac, Emil Savić, je najnoviji gost Sarine rubrike.
U današnjem izdanju „Kod Sare vikendom“ u goste mi dolazi mladić iz Zagreba koji se ove sezone, baš kao i trener Tomas, pridružio Zaboku. Braneći boje Gorice i Dubrave stekao je premijerligaško iskustvo koje mu je bilo od velikog značaja kako bi pružio značajan doprinos svom klubu u borbi za dostizanje pozicije koja vodi u play-off, početni ovosezonski cilj kluba. U ovotjednom razgovoru, Emil Savić osvrnuo se na godine provedene u Španjolskoj, individualni učinak u ovosezonskom regularnom dijelu, najavio prvu play-off utakmicu u kojoj će prolaz u polufinale tražiti preko zagrebačke Cibone, ali i otkrio kakvo ozračje vlada u svlačionici Zaboka. Dobrodošli!
Dobrodošao, Emil! Iznimno mi je drago što ćeš nam se pridružiti pred sami kraj regularnog dijela nakon kojeg će sa samog središta tablice Zabok put do polufinala play-offa tražiti preko Cibone. Kakvo je trenutno stanje u Zaboku, jesi li zadovoljan ti kao pojedinac pa onda i kao dio kolektiva? Što očekuješ u nastavku i na koncu, od samog krajnjeg poretka?
„Prije svega, hvala tebi na pozivu. Jedna luda sezona, u početku kako smo krenuli s pet poraza u pet utakmica malo tko bi rekao da ćemo se uspjeti vratiti te na kraju završiti u ‘play-offu’ i to na šestom mjestu. Atmosfera je odlična unutar ekipe, slobodno mogu reći da smo odlično kliknuli s obzirom da je puno novih lica došlo u Zabok početkom sezone. Očito nam je trebalo neko vrijeme da se upoznamo i proigramo, ali eto na kraju je, čini se, sve dobro završilo. Ja sam zadovoljan sezonom jer imam veliku minutažu kod trenera Tomasa. Mislim da mi vjeruje dok sam na terenu te da sam opravdao to povjerenje kroz cijelu sezonu. Pripremamo se za ‘play-off’, a iako poznajemo jako dobro sve igrače Cibone, nikad nije lako igrati protiv tako iskusnih igrača. Možda to nije prava Cibona s obzirom na probleme i ozljede koje su imali, međutim igrači koji su tu daju sto posto od sebe svaku utakmicu i sigurno nam neće biti lako. Bitno je da se dobro pripremimo kroz ovaj tjedan i krenemo utakmicu po utakmicu, damo svoj maksimum na terenu i ostalo će se sve doći na svoje.“
Klupu je Zaboka ove godine preuzeo bivši trener Bosca, Ivan Tomas. Također si se i ti ove sezone pridružio Zaboku. Jesi li Ivana poznavao od prije? Kako bi opisao vašu suradnju te kakav te roster dočekao pri dolasku? Jesi li se brzo uklopio u ekipu?
„Trenera Tomasa osobno nisam upoznao do početka priprema, pričali smo tokom ljeta o ekipi i kako bi ekipa mogla/trebala izgledati. Znao sam da se radi o iskusnom treneru s obzirom da sam više puta igrao protiv Bosca dok je još tamo bio trener. Njegove ekipe su uvijek igrale dobru, organiziranu košarku i to je jedan od ključnih faktora koji je igrao ulogu u mom dolasku u Zabok. Kao što sam spomenuo ranije, imam veliku minutažu ove sezone i mislim da je to pokazatelj da nešto dobro radim i da imamo odličnu suradnju.“
Prošlu sezonu proveo si u redovima Dubrave koja je trenutno niže pozicionirana od tvog trenutnog kluba, dok si sezonu prije igrao u domaćem sastavu Gorice. Kako komentiraš ovosezonske izvedbe svojih prošlih klubova? Gorica je ostala bez finala Prve muške lige i izgubila svoju priliku borbe za povratak u elitni rang, dok je Dubrava nešto lošije od prošle godine dočekala završnicu prvenstva. Što očekuješ vidjeti od njih u budućnosti?
„Da, ispalo je tako da smo iznad Dubrave na tablici, međutim valja spomenuti da smo izgubili u sve tri utakmice odigrane ove sezone jer nekako nam ne leži njihov stil igre s brzom tranzicijom. Dosta su se mučili i oni u početku, pokušali su s mladim igračima igrati tu agresivnu košarku u obrani i napadu, promijenili su u ranom dijelu sezone ‘plejmejkera’ te naknadno doveli još par iskusnih igrača koji su im definitivno podigli igru na višu razinu. Samo podatak da su se uspjeli u zadnjih pet kola dignuti i zaprijetiti Šibenki oduzimanjem 8. mjesta koje vodi u ‘play-off’, pokazatelj je da su u dobrom naletu u najbitnijem dijelu sezone. Što se tiče Gorice, imali su korektnu sezonu kao što se i predviđalo na početku, mislim da su mogli i trebali biti 3. na tablici pred ‘play-off’, iako možda to ne bi puno značilo jer su Osijek i Kvarner uvjerljivo i zasluženo u finalu.“
Jesu li opravdani klupski ciljevi s početka sezone? Kakav iskorak priželjkuješ za sljedeću sezonu? Hoćemo li te imati priliku ponovno vidjeti na parketima van naših granica?
„Prvi cilj ove sezone bio je ‘play-off’ i to nam je uprava kluba jasno rekla još počekom priprema u 8. mjesecu. Možda to nije tako izgledalo u početku, međutim na kraju smo izvukli i uspjeli ispuniti ono zacrtano s početka priprema. Sve ostalo što dolazi samo je jedan plus na već odlično odrađenu sezonu. Što se tiče sljedeće sezone, to ćemo vidjeti kada završi ‘play-off’, definitivno bih se volio okušati opet u inozemstvu, o tom potom. Trenutno sam fokusiran samo na završnicu sezone.“
Proveo si šest sezona u Španjolskoj i jednu sezonu u Njemačkoj, a iz nedavne košarkaške prošlosti brojiš sezonu u španjolskoj Marbelli. Kakve uspomene nosiš iz inozemnih dvorana, što ti najviše nedostaje te gdje je život ljepši – u Španjolskoj ili Njemačkoj? Koju ćeš inozemnu utakmicu najviše pamtiti?
„Tako je, u Španjolskoj sam proveo 6 sezona još od juniorskih dana pa sve do treće godine profesionalne karijere. Nosim puno lijepih iskustava koje sam stekao, trenirajući i igrajući s vrhunskim igračima, kao i puno uspomena s ljudima koje sam tamo upoznao. Najviše mi možda nedostaje ta španjolska kultura gdje je sve opušteno bez previše stresa jer sam i ja sam takav. Rekao bih da je život ipak ljepši u Španjolskoj u odnosu na onaj u Njemačkoj, ali sve ima svoje prednosti i mane. Najviše ću pamtiti utakmicu protiv Real Madrida u Madridu te prvu utakmicu Eurocup-a u Valenciji.“
Kako bi okarakterizirao kvalitetu Premijer lige? Kakvu širinu sportskih karaktera možemo vidjeti na domaćim terenima te koliko, s tvog stajališta, naši dečki mogu konkurirati u inozemstvu?
„Premijer liga ima kvalitetu, sam dokaz tome je činjenica da pola lige igra uz domaću i drugo natjecanje bilo to ABA, ABA 2 ili Alpe Adria. Sad sam već 4 godine u Premijer ligi i dobro poznajem momke iz svih klubova, tako da mogu reći da su svi kvalitetni igrači željni dokazivanja i natjecanja. Siguran sam da velika većina može konkurirati i pozitivno pridonijeti klubu u inozemstvu. Svi smo profesionalci koji su se posvetili maksimalno sportu i odrekli se puno toga da bi pokušali izvući maksimum iz košarke.“
Kako provodiš slobodno vrijeme? Opiši nam jedan svoj dan i reci nam, koje su to navike povezane uz sportski način života, a da ih se kontinuirano pridržavaš?
„Što se tiče slobodnog vremena, uglavnom taj slobodan dan bude poslije utakmice. Volim ga provesti ponekad doma, otići na izlet van grada sa ženom ili u prirodi. Jedan moj dan bi se sveo ukratko na jutarnji odlazak u dvoranu ili teretanu, povratak kući, odmor i ručak prije odlaska u Zabok na ekipni trening. To je neka rutina koja se ne mijenja kroz sezonu, dok od navika bih naveo definitivno organiziranost u životu (biti na vrijeme na treningu npr.) ili predanost tome što radiš maksimalno. Mislim da su to neke pozitivne stvari koje će nam svima biti korisne jednog dana kada košarka vise neće biti prioritet.“
Po čemu bi košarku izdvojio od ostalih sportova? Kako si je ti počeo igrati i što smatraš da je ključno za uspjeh jednog mladog košarkaša?
„Košarku sam počeo igrati još u prvom razredu osnovne škole jer mi je, nekako, najbolje išla u usporedbi s ostalim sportovima. Pokušao sam nekoliko mjeseci trenirati i plivanje, međutim košarka me se više dojmila. Roditelji su isto cijeli život povezani uz košarku tako da je, jednostavno moralo ovako biti. Za uspjeh jednog mladog košarkaša bitna je ta predanost radu o kojoj sam pričao, važno je odlučiti se za to i maksimalno se posvetiti treninzima i sportskom životu. Također, treba težiti tome da se okružimo ljudima koji su spremni i voljni pomoći te naravno, ne zaboravimo malu dozu sreće koju je uvijek potrebno imati.“
Mi tebi želimo puno sreće i uspjeha u nastavku individualne i klupske karijere, a za sami kraj, imam za tebe kratku pitalicu na koju odgovaraš što je kraće moguće. Krenimo!
- Najdraže jelo? „Lazanje.“
- Najdraža ovosezonska pobjeda? „Izdvojio bih pobjedu nad Splitom.“
- Najveći izazov s kojim si se do sada sreo u igračkoj karijeri? „Odlazak u inozemstvo.“
- Što bi bio da nisi košarkaš? „Radio bih u marketingu jer sam to diplomirao.“
- Opiši se u tri riječi. „Opušten, vrijedan i optimističan.“