Jedan od mojih najdražih protagonista ikad rekao je: „The game’s out there, and it’s play or get played.“ Omar je govorio o surovom životu na ulicama Baltimorea, a mi ćemo o današnjoj realnosti u svijetu košarke. Čovječanstvo kao cjelina teži napretku. Svaki pojedinac u svom malom svijetu želi bolje za sebe, traži neku malu prednost kako bi bio ispred ostalih. Košarka nije ništa drukčija.
Iz sezone u sezonu napreduje i svaka ekipa traži tu malu prednost kako bi bila ispred ostalih. Traži ono nešto čime bi odskakali od konkurencije. No, samo jedna momčad je pronašla način i oni su ti koji diktiraju smjer u kojem se košarka kreće. Ne moram ih posebno predstavljati jer svi znate o kome pričam. Warriorsi su možda trenutno nedodirljivi ostatku lige, ali to druge ne sprječava u nastojanjima da ih izazovu. Postavivši tako visoko letvicu, indirektno su natjerali ostale momčadi da se poprave, ali i da se okrenu u jednom drugom smjeru. Svi ih pokušavaju dobiti u njihovoj igri. Postali su trendsetteri i sada gledamo sve momčadi lige kako pokušavaju igrati five out košarku s mnoštvom ispucanih trica i preuzimanjima u obrani. Takav način igre je između ostaloga utjecao na temu današnje kolumne. Nevjerojatan skok u broju zabijenih poena kroz cijelu ligu.
Mnogo je tu faktora, a ja ću pokušati izdvojiti par glavnih koji utječu na ovaj razvoj događaja. Prvi je taj da je danas vještina na parketu važnija od svega ostalog. Pri tome ne mislim da igrač posjeduje određenu vještinu zbog koje igra nego mora imati set vještina prilagođen za današnju košarku. U prošlosti je bilo dovoljno da centar skače, gradi skok i štiti obruč, playmaker prevodi loptu i inicira napad. Imali su svoje uloge koje su odrađivali. Danas to više nije dovoljno. Svi „moraju“ znati sve. Bilo bi idealno kada bi određena ekipa na terenu imala petoricu igrača sposobnih driblati, šutirati i preuzimati 1-5 pozicije. Naglasak na vještini se iskazuje na najvažnijoj poziciji u igri, na mjestu centra. Razlog zbog kojeg su Warriorsi tako uspješni osim toga što imaju nevjerojatan skup talenta je Greenova mogućnost da im služi kao švicarski nožić. Njegova sposobnost da switcha svaki blok protivnika i ostane na bilo kojem igraču bez da momčadska obrana pati je od vitalnog značaja za Golden State. Bez problema preuzima bekove na perimetru, a još lakše mu se hrvati u postu s centrima. Kao pomoć sa slabe strane i čuvar obruča je za svoju visinu nevjerojatan. On je njihov kamen temeljac na toj strani parketa. S druge strane, sposoban je dribler i često pokreće tranziciju ekipe gdje siju strah i trepet na nepostavljene obrane protivnika. Tada se uostalom dolazi do najlakših prilika za zabijanje. Draymond je zaista jedinstven i zato ne čudi da sve ekipe pokušavaju stvoriti svoju verziju Draymonda. U tim nastojanjima često stavljaju takve tipove igrača nauštrb tradicionalnim centrima koji izgledaju kao da trče po svježem betonu. To otvara dodatan prostor na parketu i još više otežava posao braničima. Danas je teško zamisliti NBA napade bez pet šutera na parketu, a upravo je takve postave najteže čuvati. Na kraju dana tri vrijedi više nego dva zar ne? To je suština svega, od centara danas se traži da budu u stanju zabijati trice. Green uz sve svoje kvalitete ima i to u repertoaru i to ga čini savršenim fitom za momčad iz Oaklanda. Druge momčadi nemaju taj luksuz, ali konstantno traže i pokušavaju igrati tako. Od centara traže da zabijaju trice, štite obruč te preuzimaju većinu pozicija. To je neki prototip modernog centra koji je vještiji no ikad. Ekipe koje pronađu takvog igrača, a da pritom ne žrtvuju veličinu u reketu će biti u debeloj prednosti nad ostatkom lige.
Kako bi generirali što više pokušaja za tri poena, momčadi su ove sezone podigli tempo igre na dosad neviđene razine. Tempo se definira kao broj posjeda koje igra sadrži kroz 48 minuta. Prosječna NBA momčad ima čak 13 posjeda više po utakmici no što su imale ekipe prije dva desetljeća. Da vam to malo pobliže dočaram. Svi znamo famozne seven second or less Phoenix Sunse koji su vođeni inovativnim umom D’Antonija i briljantnim Steveom Nashem iznenadili svijet. Igrali su brzu i atraktivnu košarku s puno ispucanih trica. Znate koji je njihov tempo bio? Tada, najbrži u ligi s 97,37 posjeda po utakmici. Danas bi bio na posljednjem mjestu lige iza Spursa. Povećanjem broja posjeda skočio je i broj poena po utakmici. Više se forsira tranzicijska igra gdje je lakše zabiti na nepostavljene napade i sve više timova pokušava što češće gurati loptu u leđa. Sve to utječe na ukupan broj poena, ali nije usko povezano s napadačkim učinkom. Lutrijske ekipe poput Hawksa i Kingsa predvode ligu po tempu s oko 108 posjeda po utakmici. No to ne znači da imaju dobar napad. Primjer ekipe koju je stilska promjena preporodila i kojoj je brži tempo sjeo kao Curryju otvorena trica su Milwaukee Bucksi. Zbog bržeg tempa uzimaju 8,6 više šuteva po utakmici no prošle sezone kada su bili pri dnu lige u toj statističkoj kategoriji. Ono što ih je katapultiralo u elitu je selekcija tih šuteva. Kroz sezonu su uputili 282 trice (40 po utakmici) i 229 šuteva u reketu što čini 80% njihovih pokušaja ove sezone. U slici ispod možete vidjeti razliku u selekciji šuta između prošle i ove sezone.
Svi pokušavaju igrati na takav način, ali nemaju svi potrebno osoblje za to. Bucksi su sretni jer u svojim redovima imaju igrače sposobne provesti trenerove ideje u djelo. Giannis uživa u novom sustavu pod Budenholzerom koji je otključao potencijal ove ekipe. Ima gomilu prostora na parketu za svoje ulaze u sredinu zbog sposobnosti suigrača da mu rašire reket. Posebice tu mislim na Brooka Lopeza koji ove sezone uzima 6,3 trica po utakmici i posprema ih s visokim postotkom (38,6%). Zbog straha od vanjskog šuta, protivnički braniči ne ostavljaju šutere Bucksa i ne šalju pomoć na Giannisa kojem je to mnogo olakšalo igru. Ove sezone uzima čak 56% svojih šuteva na obruču te ih realizira s učinkom od 74,2%. Ako je on Batman ove ekipe, svi znamo tko je Robin. Možda nikome nije bolje sjeo novi napadački sustav. Riječ je o fantastičnom krilu, Khrisu Middletonu. Trenutno jedini igrač u ligi koji se drži uz bok Curryju po šuterskoj efikasnosti. Šutira 54,9% za tri poena te ih uzima čak 7 po utakmici (trebao bi i više ako pitate mene). Svemu tome sigurno je pomogao brži tempo igre u kojem češće dolazi do prilika za otvorene trice u prvih par sekundi napada. Postoji još nekoliko ekipa kojima je brži stil igre pomogao, ali u suštini ako imate dobar napadački kadar to će vam samo pomoći.
Posljednji faktor na koji moramo obratiti pažnju su promjena pravila unutar igre. Kroz povijest košarke možemo vidjeti kako su pravila utjecala i usmjeravala igru u određenom pravcu. Danas se obrane debelo oslanjaju na switchanje, a to je uzrokovano uvođenjem obrambene tri sekunde. Više se nije mogao parkirati masivni centar u reket i tamo služiti kao odbor za doček. Kako su godine odmicale tako je i raspon njihovih kretnji po parketu. Više ne patroliraju samo reketom nego moraju biti u stanju braniti sve do linije za tri poena. Pravilo koje je stupilo na snagu ove sezone nema neko određeno ime, ali suci su dobili inicijativu da to češće sude. Potencira se sloboda igrača, njihove kretnje. Sada se sudi i najbliži oblik kontakta koji sprječava kretnju igrača na što se svima malo teško naviknuti. Igrači su navikli biti grublji na toj strani parketa, kako igrati obranu bez kontakta? No, suce to ne zanima i uporno zvižde što znači samo jednu stvar, više slobodnih bacanja. Generiranjem poena s linije za slobodna bacanja ekipe dobivaju više lakih prilika za gomilati poene. Još jedna novina koja potpomaže ovu priču je uvođenje promjene trajanja napada nakon skoka u napadu. Više nije 24 sekunde nego je smanjen na 14 što tjera ekipe da brže idu u realizaciju.
Postoji velik broj osoba koje tvrde kako je košarka nekad bila bolja, uporno pričaju o prijašnjim erama i igračima koji su ih obilježili. Ne oduzimajući ništa velikanima ovoga sporta koji su je doveli do određene razine, košarka danas je sasvim drugi svijet. U nju kao sport su implementirana brojna druga znanja iz svih aspekata života. Od analitike preko medicine, dostupni su svi mogući alati koji unaprjeđuju ovaj sport. Igrači su vještiji, treneri mudriji zbog brojnih znanja koje su pokupili od svojih starijih mentora i to uparili s novim principima igre. Košarka iz sezone u sezonu evoluira i napreduje prema gore. Možda nekima nije po ukusu ovakav stil igre, ali jedno ne možemo osporiti. Živimo u zlatnoj eri košarke i proizvod koji NBA liga stavlja svakog dana stvara ovisnost kao najopojnije droge svijeta.
