Osamnaesti rujna godine 1968. rodio se mali Toni. Mali Toni izrastao je do nekih 2 metra i 11 centimetara. Mali Toni s tom visinom nije igrao centra, ni krilnog centra, možda neko krilo, ali najbolje je reći – igrao je sve.
Mekana lijeva ruka ubacivala je trice kao na traci, asistirao je s osjećajem, vizijom, sigurnošću i atrakcijom u isto vrijeme. Uza sve to nevjerojatno lako se dizao i zakucavao kao što dječak zakucava na mali koš u sobi.
Mali Toni donio je Splitu tri godine radosti i ekstaze za košarkom. Dvije titule s Jugoplastikom, a zatim ona treća s Popom 84 koja je možda i najfascinantnija zbog odlaska mnogih igrača i samog Bože Maljkovića. Naravno, mali Toni bio je MVP svakog Final Foura u te tri godine. Mislim da je suvišno i govorit da je mali Toni s Jugoplastikom uzeo četiri uzastopne titule prvaka Jugoslavije. Evo jedne blistave partije maestra protiv Partizana u kojoj se može vidjeti sva raskoš tadašnje brze, efektivne, precizne i atraktivne košarke.
Nastavio je mali Toni rokati i u Italiji u slijedeće dvije godine te uzeo kup i prvenstvo sa Bennetonom.
Tada je uslijedio odlazak “preko bare” i to ni više ni manje nego u Chicago Bullse. Definitivno bi njegove brojke u rubrici poena bile bolje da je otišao u neku slabiju momčad, no mali Toni se isprofilirao u besprijekornog šestog čovjeka Chicaga postavši poznat po svojim ludim asistencijama koje su mu donijele nadimak “konobar”. Definitivno su posebni njegovi game winneri u kojima je ljute i frustrirane ostavljao protivničke igrače koji su prerano slavili pobjedu (čitaj Reggie Miller) pa čak i svoje suigrače koji nisu dobili zadnju loptu (čitaj Scottie Pippen).
Uzeo je mali Toni s Jordanom tri prstena NBA prvaka te igrao još za Philadelphiu, Atlantu i Milwaukee. Donio je pregršt radosti i Hrvatskoj s kojom je uzeo četiri medalje na velikim natjecanjima, a za reprezentaciju je igrao sve do 1999. i Eurobasketa u Francuskoj.
Unatoč svjetskim uspjesima Tonija nikad nije zanimala slava već je “uvik osta mali Toni”, jednostavan, ne medijski eskponiran i zafrkant u duši. Košarku je igrao s lakoćom i radošću te se igrač s tako širokim rasponom kvalitete do dan danas nije pojavio ne samo na našim prostorima, već su rijetki i u Europi. Najdraži splitski Pink Pantheru neka ti je sretan 50.-ti rođendan! Njegova košarka je zaista bila fanstatična vatra.
